 |
SUN, 30 JUN 2002 00:24:43 GMT
Istina o Aracinovu
Godinu dana nakon ofanzive makedonskih bezbedonosnih snaga u
Aracinovu, dogadjaja koji je doveo do velikih promena u odnosu na
zaracene strane i sam rat u Makedoniji, polako, ali sigurno na uvid
javnosti izbija sto se zapravo dogodilo tih junskih dana 2001 na samo
par kilometara od centra Skopja.
AIM Skopje, 29.06.2002
Kada je u februaru 2002 godine Xhezar Shaqiri, poznatiji kao Komandant
Hoxha, dao intervju ovdasnjem nedeljniku na albanskom jeziku LOBI,
svojim svedocenjem o proslogodisnjem makedonskom ratu prouzrokovao je
pravi sok u ovdasnjoj javnosti. Komandant Hoxha je svojim ucescem u
redovima nacionalno oslobodilcake armije (NOA) oznacio pocetak i kraj
rata, bio je medju onima koji su sredinom februara 2001 usli u
pogranicno selo Tanusevce i koji, iako nije formalno bio komandant NOA u
Aracinovu, odigrao jednu od kljucnih uloga u ovom dogadjaju koji je
zavrsio krahom makedonskih bezbedonosnih snaga. Nakon cega je pod jakim
pritiskom medjunarodne zajednice doslo do prekida vojnih aktivnosti,
pregovora u Ohridu i usvajanja okvirnog sporazuma, kojim je rat i
formalno zavrsen. U intervjuu za LOBI, komandant Hoxha je izneo po prvi
put neke veoma znacajne detalje u odnosu na proslogodisnje junske
dogadjaje u Aracinovu, najvecem seoskom naselju nadomak Skopja:
najprije da je NOA u selo veoma lako usla sa samo 68 svojih pripadnika,
da makedonske bezbedonosne snage, iako su u ofanzivi koristile sve cime
su raspolagale, nisu uspele ni izdaleka ugroziti pozicije NOA u
Aracinovu, koje je branjeno samo sa 240 ljudi. Hoxha je tom prilikom
svoju tadasnju pretnju da ce gadjati skopski aerodrom, zgrade drzavnih
institucija u Skopju opisao kao dobrosmisljenim blefom.
Ovih dana, na godisnjici aracinovskih dogadjaja, pokazuje da su oni bili
veoma znacajni jer nakon njih se promenio odnos pretstavnika
medjunarodne zajednice prema zarcaenim stranama, a zbog Aracinova
pojacao se i njihov pritisak za prekid vojnih akcija i iznalazenje
resenja putem pregovora. Zna se da je nakon Aracinova 5 jula NATO
isposlovao prekid vatre, da su u Ohridu startali pregovori makedonske i
albanske strane koji su mesec dana kasnije zavrsili potpisivanjem
okvirnog sporazuma i da od tada pa sve do danas prakticno ceo ploiticki
zivot u Makedoniji svodi na njegovu implementaciju.
Stice se medjutim utisak da je vracanje na ono sto se zbilo u Aracinovu
i pored toga sto su ovi dogadjaji jos uvek obavijeni velom magle ipak
stavlja u kontekst sadasnjih politickih dogadjaja i razume se
pretstojeih parlamentarnih izbora.
"Kriza u Aracionovu bila je moment u kome smo strahovali od izbijanja
gradjanskog rata" izjavio je Haviar Solana Borjanu Jovanskom, autoru
zasad najkopletnijeg vidjenja proslogodisnjih dogadjaja, dodatka u
nedeljniku "Kapital" naslovljenom "Aracinovo jednu godinu kasnije".
"Kriza se tada priblizila glavnom gradu i tenzije koje je ta kriza
prouzrokovala u prestonici, i posebno u njenom okruzenju, bili su zaista
zabrinjavajuci', kaze dalje Solana. Sasvim blizu toga je i predsednik
Makedonije Boris Trajkovski: "Aracinovo je najkriticniji momenet za
vreme krize i ako se realiziralo ono sto su teroristi najavljivali -
napad na strateske objekte u Skopju - mislim da bi konflikt dobio vece
razmere".
Interesantnije je medjutim nesto drugo sto Jovanovski otkriva u svom
napisu. Naime, odluka pretsednika Trajkovskog da pozitivno odgovori na
pritisak da makedonske siguronosne snage pokusaju uci u Aracinovo doneta
je neposredno nakon odlaska Solane iz Skopja gde je tokom rata dolazio,
sam ili sa generalnim sekretarom NATO Robestsonom, uvek kada su stvari
izmicale iz kontrole ovdasnjim politicarima. Bas zbog afanzive na
Aracionovo, Solana je morao u sledecih nekoliko dana opet dolaziti u
Skopje da bi predsednika Trajkovskog naterao na prekid akcije dok je
NATO s druge strane ubedlilo vodjstvo NOA da se njeni pretstavnici
povuku iz sela. Tada se sticao utisak da je akcija makedonsonska strana
preduzela na svoju ruku, cak i neinforumirajuci Solanu koji je u vreme
donosenja odluke bio u Skopju. Smatralo se da Trajkovski nije mogao
odoleti jakom pritisku tvrdog krila oko premijera Ljubo Georgievskog,
koji su smatrali da mogu za samo 12 sati Aracinovo iscistiti od
pripadnika NOA. Jovanovski sada iznosi informacije o tome da je plan
akcije makedonskig bezbedonosnih snaga pravljen na osnovu snimki
polozaja NOA koje je napravilo bespilotna letilica NATO-a! Te da je
ponovni dolazak Solane u Skopju bio samo znak "da je prestao dati rok
precutne saglasnosti za uspesno izvodjenje cele akcije" kao sto sada
objasnjava tadasnji ministar odbrane Vlado Buckovski. Buckovski, ne samo
zbog toga sto dolazi iz redova najace opozicione partije
Soijaldemokratskog saveza Makedonije, je kritican u odnosu na akciju i
njeno odvijanje. "Neki mediji su stvorili euforicnu atmosferu da
Aracinovo samo sto nije palo" kaze Buckovski koji smatra da za takav
ishod u najmanju ruku je bilo potrebno malo vise vremena. Zna se sto je
ta euforija donela. Najprije medjunarodna zajednica je optuzena da
svojim zahtevom da ofanziva stane sprecava sigurna pobeda makedonskih
vlasti, zatim su usledile "spontane" demonstracije koje su ocenjene i
kao pokusaj drzavnog udara.
Prilikom svoje proslonedeljne posete Skopju generalni sekretar NATO
Roberston kao gluposti oznacio je tvrdnje prisutne u makedonskoj
javnosti da je Zapad i vojno bio na strani NOA i u Arainovu. Naime jedna
holandjska radio stanica uoci godisnjice Aracinova objavila je
informaiji da su na strani NOA u Aracinovu ratovalo i 17 amerikanaca
povezanih sa organizacijom amerikih ratnih veterana.
Na godisnjicu Aracinova ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski,
kojeg premijer Georgievski u zadnje vreme drzi u sjeni, na TV Sitelu
ponovio je svoje optuzbe na racun predsednika i njegovu odluku da
prekine ofanzivu na Aracinovo. Boskovski i dalje smatra da su njegovi
specijalci mogli uci u Aracinovo i izvojevati toliko zeljenu pobedu.
Premijer Georgiveski je na dan kada je ujedinjena opozicija organizirala
miting kojeg je oznacila kao pocetak akcije pada VMRO-DPMNE i DPA sa
vlasti na Forumu zena njegove partije optuzio je SDSM da odbijanjem
ponudjene makedonske koalicije (VMRO-DPMNE i SDSM) radi protiv
makedonskih nacionalnih interesa i makedonske drzave koje su suoceni
pretnjama koje mogu dovesti do njihovog nestajanja. Istup Georgievskod
je samo jedan u nizu nakon njegovog obracanja u parlamentu u kojem je
najavio tesku deceniju za Makedoniju najprije zbog toga sto ce Makedonci
i Makedonija biti suoceni albanskom pretnjom. Georgievski je na rubu
nove politicke struje koja okvirni sporazum zeli oznaciti kao pocetak
svih makedonskih nevolja.
Interasntno je da se upravo Georgievski zajedno sa parlamentarnim
spikerom Stojanom Andovim od same pojave plana za razmenu teritorija i
stanovnistva iza kojeg je formalno stajala Makedonska akademija nauka i
umetnosti oznacavani kako njegovi inicijatori i suporteri. Stoga
interesantno je da NOA Aracinovo i nameru da nakon toga udju u Krusevo
objasnjava kao svoje suprotstavljanje planovima za podelu Makedonije. I
povodom Aracinova svoje objasnjenje motiva ulaska NOA u ovo skopsko selo
dao je i Ali Ahmeti, sada predsednik Demokratske unije za integraciju:
"Odluka da se udje u Aracinovo bila je politicka i u vremenu kada je
MANU objavila plateformu za podelu Makedonije koja nas je ozbiljno
uznemirila, jer se pripremala jedna veoma velika tragedija za nasu
zemlju, Zato smo i mobilizirali sve intelektualne, naucne i vojne
snage".
Stoga i spori, ali sigurni pocetak procesa razjasnjavanja vaznih delova
dogadjaja iz proslogodisnjeg rata moze u velikoj meri spreiti pojavu
(zlo)upotrebe proslogodisnjeg rata u predizbornoj kampanji koja sledi i
kojoj ocito politicke partije i sa makedonske i sa albanske strane zele
usicariti na temelju svoje (prizeljkivane) uloge u burnim dogadjajima
prosle godine.
ISO RUSI
|
 |