AIM: start



WED, 19 JUN 2002 11:00:27 GMT

Dilema "Buridanovog magarca"

Niko u Makedoniji nije raspisao parlamentarne izbore, predizborna kampanja jos nije pocela. Pa ipak, izborne "bracne ponude" pristizu. Prihvatis - prevarices se; odbijes - prevarices se jos vise

AIM 19.06.2002.

Makedonski premijer Ljubco Georgievski na godisnjoj konvenciji svoje partije VMRO-DPMNE u Ohridu proslog vikenda predlozio je opozicionom Socijaldemokratskom savezu, inace svom ljutom protivniku, koaliciju u vremenu poslije septembarskih parlamentarnih izbora. "Od ove koalicije zavisi rjesenje iskusenja pred kojim se zemlja nalazi, iskusenja sto ce je muciti bar jos jednu deceniju. Ako se stvari nastave ovako, bicemo buduci zatocenici situacije na Kosovu" porucio je, kao da cita s dlana, lider vladajuce stranke. Bila je to treca po redu ponuda ovog tipa u zadnjih mjesec dana iz tabora vladajucih. A cim je tako, onda mora da postoji neki valjan razlog.

Neki skopski analiticari skloniji opoziciji u ideji Georgievskog vidjeli su blef sracunat da se vlast ocuva po svaku cijenu. Naime, ankete ciji narucioci su partije iz opozicionog bloka pokazuju da se VMRO-u sprema katastrofalan poraz; sama partija na vlasti, ako i pravi nekakve ankete, o njima ne govori javno. Dalje, medjunarodna zajednica i premijer Georgievski kao eksponent ove i ovakve vlasti imaju prohladne odnose iz cega oni kojima je milo ono sto im se i snilo zakljucuju da je negdasnja uzdanica Zapada u Makedoniji - aktuelni mladani predsjednik vlade - "na bijelom hljebu" te da se poslije izbora nema cemu nadati.

Ima i drukcijih misljenja. Georgievski, zapravo, uskrsava ideju do koje mu je poodavno stalo: stvoriti kompaktan makedonski blok koji bi se, u to ne treba sumnjati, mogao konfrontirati s nekim istim takvim albanskim. Na iznenadjenje Georgievskog (i ne samo njegovo), ni to s toboznjim "albanskim jedinstvom" ne ide bas sjajno; sto albanske vodje vise sanjaju o tom jedinstvu (uz pretpostavku da sami stanu na celo), jedinstva sve manje i manje, novih politickih partija sve vise i vise.

Lider Socijaldemokratskog saveza Branko Crvenkovski, dakle onaj kome je "bracna ponuda" upucena, po aroganciji dosljedan sebi, sa spremnim odgovorom: "Na narednim izborima moraju biti porazeni nemoral, neodgovornost, kriminal, korupcija, koncepti koji su nam donijeli i opet nam mogu donijeti rat, ideju o podjeli drzave. ... Na izborima mora se povuci linija razgranicenja, s kim mozemo koalicirati a koga moramo pobijediti; VMRO-DPMNE sigurno nije u prvoj grupi!" I na ovom primjeru prepotentnog odgovora predsjednika najjace opozicione partije se pokazalo staro oprobano geslo u demokratskim zemljama da gubitnik na izborima (sto je Crvenkovski 1998. bio) napusti partijsku celnu funkciju i - da bar malo razmisli. Ovako, ispade, Crvenkovski iz proslog poraza nista nije naucio.

Neko nepisano pravilo kaze da pobjednik na makedonskim izborima mora izabrati koalicionog partnera. Prijedlog Georgievskog bi podrazumijevao, ako je vjerovati zagovornicima teze o nacionalnom grupisanju, savez po etnickoj osnovi. Medjunarodna zajednica je do sada uvijek preferirala paktiranje pobjednicke partije u makedonskom i partije u albanskom politickom bloku koja je osvojila najvise glasova. Pod pretpostavkom da Socijaldemokratski savez osvoji najvise makedonskih glasova (alternative nema na vidiku), ne smije se iskljuciti da na izborima najvise albanskih glasova dobije Ali Ahmeti, luconosa negdasnje Oslobodilacke nacionalne vojske - sto zbog stare ratne slave, sto zbog politicke umjesnosti a sto, pak, zbog naklonosti Zapada koji je u njemu prepoznao jedinog covjeka medju ovdasnjim politickim figurama koj drzi "besu". Tako je bilo s obecanjem da ce se raspustiti Oslobodilacka nacionalna vojska, tako je bilo s obecanjem da nece praviti prepreke primjeni Ohridskog sporazuma cetvorice vodja najjacih partija (necega u cemu, dakle, licno nije ucestvovao).

Evo nas kod dileme iz naslova i price o zlosretnom cetvoronoscu koji je skapao ne znajuci se odluciti izmedju dva plasta sijena. Nepopustljivost Crvenkovskog prema ponudi "najdrazeg neprijatelja" mogla bi mu, naravno protiv volje, donijeti neka cak i neprijatnija saveznistva od onog s Georgievskim. Nagadjate: s Ahmetijem naprimjer. Ali, Crvenkovski u svojim istupima demonstrira kategoricnost i kad je u pitanju eventualno moguce koaliciranje s novom partijom bivseg politickog predstavnika Oslobodilacke nacionalne vojske. Njegov animozitet je toliki da su neki cinici zakljucili da bi radije nag prosetao centrom Skoplja nego sto bi u svoj tim uzeo ljude iz tabora bivseg "teroriste" i "bandita" (kako su makedonski mediji "od miloste" zvali Ahmetija i drugove). Medjutim, oni koji znaju za nesklonost predsjednika Socijaldemokratskog saveza da slusa druge misle da bi mu bolje bilo, dok jos ima vremena, da se prisjeti da bi kao eventualni izborni pobjednik morao uvaziti cinjenicu da ce broj Ahmetijevih glasova zavisiti od volje biraca Albanaca a ne od njegove. Medjunarodna zajednica, nakon svega sto se izdogadjalo za proteklih godinu i po, ne bi htjela ni cuti za formiranje vlade bez Albanaca. Naravno, Crvenkovski je i na to mislio! No, njegov stari koalicioni jaran - Partija za demokratski prosperitet, nesto se ne osjeca dobro u novije vrijeme. Toliko joj je lose da je pravo pitanje, kakav izborni rezultat bi mogla izboriti. Ostaje mu, recimo, Ahmeti!

U izjavi poslije partijske konvencije Georgievski je krzmao u pogledu buduce koalicije sa svojim "omiljenim Albancem Arbenom Xhaferijem", sadasnjim partnerom Demokratskom partijom Albanaca ukoliko bi Socijaldemokratski savez prihvatio prijedlog.Jer, ni njegova dilema nije nimalo laka. Ako pobjedi na izborima a Crvenkovski ne pristane, celnik DPA bi mogao postati radikalniji u nekim novim zahtjevima. To je, uostalom, i sam najavio uvidjevsi da Ahmeti nece biti radikal nego umjerenjak. Za Georgievskog cijena bi mogla biti previsoka. Tako, novinari su brze-bolje prepoznali da se u vladinom prijedlogu od utorka da gradjani imaju dvije vrste pasosa - jedan makedonski i drugi, uslovno receno, "albanski", zapravo krije ustupak koalicionom partneru.

Ne treba zaboraviti da je medjunarodna zajednica teskom mukom od maja do oktobra prosle godine, na vrhuncu krize, uspjela "potrpati rogove u vrecu" te je tako Socijaldemokratski savez u vladi nacionalnog (ne)jedinstva Ljubca Georgievskog vodio resore odbrane i inostranih poslova. Da li uopste treba reci, kako je vlada funkcionisala? Skoro pa nikako. Kao dezurni "krizolog" koji zapomaze da "selo gori" Georgievski se potajno nada da bi sada bilo bolje… Mozda se nicem i ne nada samo razmislja da bi bilo lijepo ostati na vlasti ili baru njenoj blizini jos neko vrijeme.

A Crvenkovski? E pa i on misli na isto: kako se vlasti dokopati! A o saveznicima - mi-lice sutra - sto bi rekla junakinja "Orkanskih visova".

ZELJKO BAJIC