AIM: start



FRI, 07 JUN 2002 18:54:24 GMT

Hod po minama

Borba s nevidljivim ali mozda najopasnijim protivnikom

AIM, 07.06. 2002.

Medjunarodni komitet Crvenog krsta poceo je u Makedoniji vrlo glasnu kampanju upozoravanja na opasnost od nagaznih mina posijanih po negdasnjim bojnim poljima. Tako, eto, i makedonski gradjani, nakon onih u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji, suocili su se s neminovnom postratnom realnoscu. Niko sa sigurnoscu ne zna, koliko je nagaznih mina postavljeno, ko ih je, kad i gdje postavio. Cak i pod pretpostavkom da ih nema (u sta niko ne vjeruje), ostaje strah. Strah koji je realan jer - mine ubijaju, sakate, unesrecuju ljude zauvijek. Djeluju odlozeno, godinu, deceniju- dvije kasnije. Kazu, nista lakse nego postaviti minu ali, pak, nista teze nego je na vrijeme otkriti, ukloniti i unistiti.

Puna reintegracija teritorije nekadasnjih kriznih sela na tetovskom, kumanovskom i skopskom podrucju, uz sve politicke teskoce, kasnila je i zbog opasnosti od mina. Povratak zitelja u vecinu kriznih sela bio je onemogucen sve dok medjunarodni strucnjaci ne bi dali znak da je teren bezbjedan. Cak i uz takva upozorenja, zrtava je bilo. Nikad nisu dokazane sumnje da su neke eksplozivne naprave postavljane i znatno kasnije po okoncanju krize. S vremena na vrijeme, vladino Koordinaciono tijelo saopsti da su otkrivene mine i tamo gdje ih zapravo vise ne bi smjelo biti.

"I pored svih napora da se deminiraju opasni objekti i teren, zrtava ima" kaze Darko Jordanov, vodja projekta Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta. "nas zadatak nije da deminiramo! Samo podizemo svijest ljudi ili, prosto receno, plasimo ljude!" Podatak koji je u jednom intervjuu iznio Jordanov obicnom slusaocu mogao je zazvucati frapantno: jedna mina na crnom trzistu kosta tri dolara dok njeno bezopasno demontiranje kosta 1.000, vise od tri stotine puta skuplje. Grupa kojoj se ponajprije obraca medjunarodna kampanja jesu djeca, njih vise od 10 hiljada na kriznim podrucjima. Prema procjenama strucnjaka, u ovoj zemlji u kojoj je, za razliku od Bosne i Hrvatske gdje je rat trajao nekoliko godina, oruzani dio krize trajao nekoliko mjeseci, opasnost ne predstavljaju toliko same mine koliko neeksplodirana vojna sredstva. Drugim rijecima, na svim terenima gdje su vrsena bojna dejstva postoji opasnost od zaostalih neeksplodiranih vojnih materijala. Svjetska iskustva govore da 5-10% svih projektila koji prodju kroz cijev nekog vojnog oruzja ili orudja nikad ne eksplodira. S obzirom na los kvalitet municije koristen tokom proslogodisnjeg konflikta, strucne procjene ukazuju na alarmantnu brojku: mozda cak i do 30% projektila vreba negdje u travi ili grmlju.

Uz strucnu podrsku ekipa Medunarodne fondacije za deminiranje i pomoc zrtvama mina (ITF), sa sjedistem u Ljubljani, od oktobra prosle godine do pocetka maja (svjezijih podataka nema) na kriznim podrucjima ocisceno je 2,7 miliona kvadratnih metara povrsine, vise od 1.700 objekata, preko 1.100 kuca a unisteno 170 ubojitih sredstava. Na deminiranju terena rade strucni timovi iz Norveske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Osim ove funkcije, ITF ima i edukativnu ulogu. Iz reda makedonske civilne zastite regrutovani su polaznici za rad na ciscenju minskih polja. Bice opremljeni uredjajima koji ce predstavljati donaciju americke vlade i Evropske agencije za obnovu.

Makedonija je potpisnik medjunarodne Konvencije o nekoristenju antipjesadijskih mina. U skladu s tom Konvencijom preuzela je obavezu da ce se u roku od 10 godina osloboditi mina. Kao za utjehu, predstavnik vladinog Koordinacionog tijela za prevladavanje krize Zoran Tanevski uvjerava da makedonske snage bezbjednosti nisu minirale teren tokom krize. Medjutim, niko sa sigurnoscu ne moze reci, da li su se miniranjem terena bavile i jedinice koje su po medjunarodnim normama ratovanja smatrane paravojnim. S druge strane, Tanevski istice da protivnik, Oslobodilacka nacionalna vojska, nikad nije saopstila podatke, gdje je sama postavljala mine. Da je minirala teren - za Tanevskog nije sporno.

U nekim makedonskim glasilima posljednjih dana pojavila se na prvi pogled neobicna informacija. Saopstava se da je vrh makedonske armije negativno odgovorio na prijedlog kanadske vlade da, u okviru NATO-ovog programa "Partnerstvo za mir", timovi ove zemlje uniste 42 hiljade eksplozivnih naprava, koliko se procjenjuje da se nalazi u makedonskim vojnim arsenalima. Radi se o zalihama skupljenim u razna vremena i o eksplozivnim sredstvima razlicitih tipova i razorne moci. Cijelu akciju Kanadjani su zeljeli provesti bez ikakve nadoknade. Ni jedan valjan argument s makedonske strane nije ponudjen - tvrdi stampa.

Ide ljeto. Na zalost, i ovog kao i proslog ljeta, gradjani Makedonije ce se morati lisiti nekih dragih izletista u okolini Skoplja, Kumanova i Tetova. Svi oni koji rade na deminiranju ne usudjuju se prognozirati, da li ce uopste nekad doci dan kada ce zemlja biti cista od eksplozivnih naprava. Ako je ikad i bila? Naime, sve do nedavno, od eksplozivnih naprava iz posljednjeg svjetskog rata stradali su ljudi. Kao kuriozitet: proslog mjeseca u novinama je objavljena crtica da su gradjevinci u temeljima jednog od najfrekventnijih skopskih mostova pronasli pozamasnu kolicinu eksploziva iz II. Svjetskog rata! Na srecu, eksploziv je bio ostecen i neupotrebljiv! Kada ce se nesto slicno moci ustvrditi i za eksplozivne naprave posijane po sumama i gorama Makedonije?

ZELJKO BAJIC