AIM: start



TUE, 21 MAY 2002 11:19:24 GMT

Novinarsko pero u panciru

Una historia de un amor

AIM Skoplje, 20. 05. 2002.

Pred makedonskom vladom u ponedjeljak u podne zapoceo je protest novinara pod motom: "Novinarsko pero u panciru" sa kojeg je zahtijevana ostavka ministra unutrasnjih poslova Ljube Boskovskog. Ucesnici su se zaista, u duhu gesla pod kojim je skup odrzan, opremili pancirima i sljemovima.

Ministar se zamjerio "sedmoj sili" prosle srijede kada je na vjezbi sporne policijske jedinice "Lavovi" pokraj gostivarskog sela Leunovo, pozeljevsi da se napravi vazan, gadjajuci iz automatskog bacaca ranio cetiri osobe. Medju njima i novinarku najtiraznijeg skopskog lista "Dnevnik" Danijelu Veljanovsku.

Ali, da se odmah razumijemo: nije kriv ministar nego zrtve sto su se nasle tamo gdje su se vec nasle! Tako rece istraga. Policija je, naime, kasnije krivicu prebacila na povrijedjene tvrdeci da nisu poslusali upozorenje da se ne priblizavaju razigranom ministru. Povrijedjena Danijela Veljanovska, najavljujuci tuzbu, ustvrdila je (u cemu su joj se pridruzili i drugi ocevici) da nikakvog upozorenja nije ni bilo! Medjutim, to, izgleda, nije bitno! Sto bi rekao pozaboravljeni Copicev Nikoletina Bursac: "Drug komesar je rekao da od danas vise nema Boga!". Kad je vec tako, onda nema smisla ni sumnjati! Dakle, nisu osnovani zahtjevi opozicije, novinara a ni medjunarodne zajednice (kojoj, reklo bi se, ideja nije mrska) da Boskovski napusti svoje mjesto i, dok turisticka sezona no i "sezona lova" jos nije pocela, lijepo se vrati ugostiteljstvu u mondenom Rovinju! Uostalom, i Haski sud je za ministrov zivot i prikljucenija pokazao stanoviti interes.

Makedonija definitivno bas nema srece s ministrima policije! Jedan pokaze prekumjernu ljubav za konje, najmarljiviji medju policajcima clan Helsinskog komiteta za prava covjeka, u svojoj domoljubnoj revnosti, na demonstracijama na gostivarskim ulicama jula 1997. "povalja" izvjestan broj Albanaca. Njegov nasljednik pati od sindroma viska naknadne pameti; prvi zenski pendrek podnese ostavku zbog afere prisluskivanja. Aktuelni drzavni redar, poput svog omiljenog neprijatelja i prethodnika, recenog konjoljupca i dobrovoljnog davaoca neslanih izjava, kome je upravo smjestio istragu u vezi s navodnim prikrivanjem atentatora na bivseg predsjednika Kiru Gligorova, i zlosretni Ljube ocito ima traume iz mladosti. Pretpostavlja se da su obojica prosto gutala americke akcione filmove i negdasnje jugoslovenske partizanske serije tipa "Otpisanih". Posto, na zalost, nije mogao ucestvovati, Ljube nije mogao odoljeti pregolemom izazovu - da bar pripuca na policijskoj vjezbi pred stranim diplomatima, NATO-vojnicima i, naravno, svojim omiljenim TV-kamerama. Podredjeni u policiji ulizicki dokazuju da ministar ima pravo baratati svim oruzjima koje sluzba posjeduje. Ova tvrdnja, sto jest jest, nije bas u nekoj osobitoj slozi s principom civilne kontrole organa bezbjednosti. Uz to, neko se zapitao: sta bi se desilo kada bi George Bush ili Vladimir Putin koji sigurno ne zaostaju po broju odgledanih trilera, pozeljeli da se malcice poigraju famoznim atomskim kovcezicem?! Na sta, svakako, imaju pravo…

Premijer Ljubco Georgievski, pretpostavljeni ministru Boskovskom i po vladinoj no i po partijskoj liniji, u maniru velikog gazde, pustio je raju da danima ceka kako bi cula, sta smjera sa slucajem svog doglavnika. Ne bi li se raja od cekanja umorila. I, ne bi li neko "bacio" kakvu "svjezu kost". Za sada nema naznaka da bi ministar Boskovski mogao biti pozvan pred istraznog sudiju u Gostivaru. No, zato, za 30. Maj pozive su dobili jedan policijski pukovnik koji je odgovoran za organizaciju inkriminisane vjezbe pa stoga i "izvukao deblji kraj" te sami ranjeni.

Shvativsi da ce novinarska fela ostati uporna u zahtjevu za ostavkom, Ministarstvo unutrasnjih poslova je opomenulo glavnog urednika "Dnevnika" Branka Gerovskog da bi on licno mogao odgovarati zbog upucivanja na zadatak nedovoljno obucenog novinara. To je, ocito prelilo casu. Asocijacija stampanih medija i novinskih agencija Makedonije upozorila je u nedjelju da je zemlja "pod snaznom i otvorenom prijetnjom policijske diktature koja nadire zabrinjavajucom brzinom s pogubnim i katastrofalnim posljedicama." Na kraju protesta u ponedjeljak, pak, ispred zgrade Sobranja Makedonije, procitan je proglas u kome novinari dizu glas protiv "egzhibicionistickog politickog voluntarizma i svih oblika pritisaka i prijetnji koje ozbiljno mogu ugroziti slobodu medija. I, najzad, ono sto bi stvarno moglo najvise pogoditi ministra Boskovskog: Poslenici javne rijeci su najavili da ce ubuduce ignorisati i bojkotovati "sve licne parade i amaterske policijske vjezbe koje dovode u opasnost zivote novinara, fotoreportera, snimatelja." Prisutni novinari zatrazili su od svih kolega u Makedoniji da bojkotuju nastupe ministra policije.

Ostvare li svoju prijetnju, to ce oznaciti tuzan kraj jednog cednog ljubavnog romana izmedju ministra i zanatlija koje kruh svagdasnji zaradjuju pisuci. Ukratko, za protekle cetiri godine vlasti predvodjene VMRO-DPMNE-om ministar Boskovski, uz casne izuzetke nekih dosljednih kolega, bio je omiljeni junak na stranicama novina i pred TV-kamerama. Ma o cemu se radilo. O otkrivanju toboznjeg sverca oruzja (za koji ce se ispostaviti da je predstavljao autogol), o spektakularnom hapsenju direktora toboze ogrezlih u kriminal (krivicne prijave nisu dale nikakav rezultat), djelovanju sporne policijske jedinice "Lavovi" (ciji duhovni otac je upravo Boskovski). Neke novinarske zvijezde su na sav glas pruzale podrsku Boskovskom kad je bilo ocito da medjunarodna zajednica bas njega smatra jednim od kocnicara mirovnog procesa.

Na zalost, najnovija epizoda mnogima je pokazala i jos nesto: da u ovoj zemlji nema bitne razlike izmedju pojma "biti vlast" i pojma "biti vlasnik" Makedonije. Tako se ponasala prethodna, tako se ponasa i aktuelna vladajuca vrhuska. Nema razloga da se ne vjeruje da ce tako biti i poslije narednih parlamentarnih izbora. Cetiri ili osam godina u vlasti - solidno vrijeme da se ispune nedosanjane zelje iz djetinjstva, napune slamarice, obezbjedi potomstvo do cetvrtog koljena. Narodu valjda niko nije kriv ako je glup. Zato je, uostalom, narod.

ZELJKO BAJIC