AIM: start



WED, 24 APR 2002 11:07:34 GMT

Dvije vizije televizije

Tri dogadjaja medjusobno nepovezana pa ipak tematski usmjerena, pokazuju da ce elektronski mediji u Makedoniji jos dugo traziti pravi put u svijetlu buducnost

AIM Skoplje 23.04. 2002.

U organizaciji Savjeta za radiodifuziju, tijela za regulisanje odnosa na "elektronskom nebu" koje imenuje parlament, prosle nedjelje je odrzana tribina koja se pozabavila pitanjem svijetle buducnosti drzavne radio-televizije kao pretpostavljenog nacionalnog javnog radiodifuznog servisa. "Potreba za transformacijom drzavne radio-televizije, osim aktuelne nepovoljne situacije, proistice i iz obaveza koje zemlja ima u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruzivanju s Evropskom unijom" rekao je predsjednik Savjeta za radiodifuziju Ljubomir Jakimovski. Od izbora modela transformacije ce zavisiti i izmjena zakonodavstva u ovoj oblasti.

Kao najdrazi gost pomenute tribine, predsjednik Sobranja Stojan Andov dao se na razmisljanje o medijima. Dosao je tako do zakljucka da u zemlji gotovo i ne postoje nezavisni mediji odnosno da su partijski pozicionirani. Jos nije bilo dosta. Narodni deputat svih deputata je ustvrdio da se sve vise govori o "medijskoj korumpiranosti". Ovim svojim opservacijama izazvao je da se prisutnim novinarima u znak negodovanja dignu vjedje.

Generalni direktor Ljupco Jakimovski (nije u srodstvu s predsjednikom Savjeta za radiodifuziju), kako je bar prenijela drzavna agencija MIA, viziju za buducnost vidi u smanjenju broja programa. U svijetlu buducnost Jakimovski bi sa po dva radijska i po dva televizijska nacionalna kanala umjesto sadasnja po tri programa. Nije nevjerovatno: i "generalni" drzavne radio-televizije pozalio se na losu finansijsku situaciju posto se Kuca finansira samo iz RTV-takse. Rjesenje vidi u povecanju procenta u korist drzavne "kule-svjetilje". Kako rece, u prosloj godini u budzetu drzavne radio-televizije od 16 miliona eura radiodifuzna taksa ucestvovala je sa 53% a marketing sa 20%. Na ideju da se poveca ucesce u radiodifuznoj taksi privatnim medijima se dize kosa na glavi. Da vidimo i zasto!

Bez paradiranja drzavnih zvanicnika, nekako u isto vrijeme odrzana je skupstina Asocijacije privatnih elektronskih medija, udruzenje koje okuplja najveci broj trgovackih radio-difuznih drustava. Po ko zna koji put, ponovljeno je da se na "elektronskom nebu" stvari krecu mnogo sporije nego sto bi clanovi Asocijacije zeljeli. Ali, i mnogo sporije zeli li drzava zaista u medijsku Evropu.

Agilni stari-novi predsjednik Asocijacije privatnih elektronskih medija, vlasnik stipskog radija "Kanal 77", pitan od strane kolega iz iste branse - to ce reci, opet privatnih medija, rekao je da prioriteti u naredne dvije godine koliko mu traje novi mandat ostaju nepromijenjeni: donosenje novog Zakona o radio-difuziji i stvaranje fer i trzisnih odnosa u ovoj oblasti. Drzavna radio-televizija i lokalne javne RTV-stanice se i dalje finansiraju iz radiodifuzne takse, iz budetskih sredstava i sredstvima osnivaca ali i od marketinga. To dovodi - ponavlja po milioniti put Gavrilov - do nelojalne konkurencije na stetu privatnih RTV-medija koji se finansiraju iskljucivo od reklama i propagande. Kako trenutno stvari stoje, drzavna radio-televizija ostvaruje 15 puta veci prihod od sva tri nosioca nacionalne konsesije zajedno. Asocijacija je, ne bi li se izbjegla ovakva nepravedna trka, predlozila a Savjet za radiodifuziju toboze prihvatio, da se javni medijski sektor, Makedonska radio-televizija i lokalne javne RTV-stanice, finansiraju iskljucivo iz radiodifuzne takse a privatnim elektronskim medijima da bude prepusten prostor marketinga i reklame.

Jasno definisano marketinsko trziste, stavise, jos uvijek ne postoji te nije jasno, ko i po kojim cijenama nudi pojedine marketinske usluge. Pravila, jednostavno, nema. Koristeci "guzvu", drzavni elektronski mediji u poziciji su drasticno snizavati cijene reklamnog prostora.

Vlasnici privatnih RTV-stanica isticu da jos uvijek ne postoji stroga podjela na javni i privatni sektor. Naime, i neke privatne RTV-stanice, doduse koje bi se na prste dale izbrojati, proizvode programe od javnog interesa. Stavise, pozivajuci se na nekoliko kompetentnih anketa, privatni mediji ustrajavaju na tezi da cak i u javnom sektoru, na terenu dakle koji bi kvalitetno trebala obradjivati drzavna radio-televizija - emitovanju informativnih emisija, na primjer, oni sami postizu bolje rezultate tj. slusanost i gledanost. Nasuprot tome, drzavna radio-televizija pokazuje sklonost ka proizvodnji polukomercijalnog programa.

U okviru takozvanog "radnog stola za medije" u sklopu Pakta stabilnosti nedavno je ukazano na nuznost promjene postojeceg Zakona o radiodifuziji. Zakon je za pet godina svog dejstva otkrio sve svoje mane. Nacelno, sve politicke partije zastupljene u Sobranju spremne su na promjenu Zakona sto jos uvijek ne mora znaciti nista. Tacnije, malo je vjerovatno da bi jedno delikatno pitanje kao ovo moglo uopste doci na dnevni red u vec umornom aktuelnom sazivu parlamenta.

U medjuvremenu renomirani istrazivac javnog misljenja, skopska agencija "BRIMA GALUP" potpomognuta medjunarodnom agencijom "Inter-media", obavila je opseznu sondazu slusanosti i gledanosti elektronskih medija, i onih na drzavnim jaslama i onih drugih - uslovno nazvanih "nezavisnim", najtacnije privatnih. Istrazivanje je trajalo dvije nedjelje a uzorkom je obuhvaceno 2.914 slusalaca i gledalaca. Rezultat gotovo u cjelosti dokazuje ono o cemu govore vlasnici privatnih medija.

Ukljucujuci i programe dostupne makedonskoj publici preko satelita i kablovske mreze, najgledanija je skopska privatna televizija A1 na cije sadrzaje svakodnevno "oko baci" 60% gledalaca. Slijedi najljuci rival -Makedonska televizija s 54% a za njom u stopu i privatna "Sitel televizija". Respektabilan postotak gledanosti imaju jos samo dva televizijska programa: drugi kanal drzavne televizije i privatna skopska televizija "Telma". Identican poredak sondaza je pokazala i kad je o informativnim programima rijec. Situacija je donekle paradoksalna: na drzavnoj televiziji kao javnom servisu, najgledanije su komercijalne emisije - "bingo", izvlacenje lotoa i slicno. Radio nije medij koji je osobito omiljen medju makedonskim slusaocima. Dnevno najslusaniji radio-program, stipski privatni "Kanal77" slusa 15,5% slusalaca. Koji procenat manje privuku Prvi program drzavni radija i muzicki "Antena5". Svi ostali radio-programi imaju u prosjeku manje od 10% slusalaca. Otuda se logicno postavlja pitanje: zasto onda jos uvijek ne prolazi moda velikog broja radio-stanica koje emituju program? Da li njihovi vlasnici prave program za rodbinu i komsiluk ili se, ne daj Boze, radi o zgodnom nacinu za "pranje para" u sta su ne jednom posumnjali medijski analiticari. Istinu govoreci, sadrzaji koje nudi vecina radio-stanica prije bi mogli naci mjesta pod vasarskom satrom nego u ne bas jeftyinom eteru.

Kad se podvuce crta, izmedju drzavne radio-televizije i privatnih elektronskih medija ostaje dubok jaz. I jedna i druga strana ocekuju da presudi neko treci: drzava. Parlament kao najpozvaniji ima mnogo precih poslova oko kojih nije bas manifestovao neku revnost. Zasto bi onda oko elektronskih medija?! Privatni elektronski mediji kojima, ocito, "gori pod nogama" prisjecaju se jednom vec primjenjene strategije "bijelih ekrana" i "emitovanja tisine". U tom slucaju, drzavna radio-televizija bi bila pobjednik. Na zalost, bila bi to "pirova pobjeda".

ZELJKO BAJIC