AIM: start



MON, 25 FEB 2002 18:43:51 GMT

Seks, laži i Hrvatska vojska

Aim, Zagreb, 25.2.2002.

Kolajna skandala koji se redovito nižu oko Hrvatske vojske prošlog je tjedna zahvaljujući tzv. seksualnoj aferi u bjelovarskoj vojarni "Bilogora" postala bogatija za još jednu kariku. Ako je suditi prema načinu rasplitanja situacije, blamaže u vojnim redovima neće nedostajati. No, krenimo redom: najnoviji skandal koji potresa Oružane snage tiče se seksualnog uznemiravanja nekolicine žena zaposlenih u 16. topničko-raketnoj brigadi u Bjelovaru. Žene koje su godinu dana bile izložene svakodnevnom napastovanju dvojice visokih časnika: bojnika (D.M.) i pukovnika (D.K.) - koji su na službu dolazili pod utjecajem alkohola - svoj su problem uzaludno pokušavale rješiti sa zapovjednikom, brigadirom Predragom Markotićem. Kako tvrde, zapovjednik Markotić je na svaku njihovu pritužbu odgovarao podsmjehom, ne želeći ispitati pozdanost njihovih tvrdnji. Budući da nisu naišle na potporu pretpostavljenih, zaključile su da se problem ne može riješiti u okvirima vojnog sustava, pa su o njemu obavijestile ministra obrane, premijera, predsjednika države i druga nadležna tijela zahtijevajući da ih se zaštiti od maltretiranja.

Nakon što je ministar obrane Jozo Radoš primio anonimno pismo o seksualnom zlostavljanju žena u uniformi, proslijedio ga je odmah načelniku Glavnog stožera koji je u Bjelovar uputio Povjerenstvo da ispita cijeli slučaj. U međuvremenu je problem djelatnica iz bjelovarske vojarne dospio u novine, što je ženama priredilo nove neugodnosti na poslu. Kolege su ih u vojarni dočekali zvižducima, dobacivanjem, ruganjem... Ni jedna od njih, posvjedočile su, nije bila pošteđena. "Rugali su nam se svi, pa i oni s kojima smo do jučer bili u korektnim odnosima. Cijela je vojarna stala na stranu bojnika (D.M.) i pukovnika (D.K.), koji su njihovi zapovjednici. Među vojskom vlada panika zbog najavljenih otpuštanja, a nitko se ne želi zamjeriti zapovjednicima", poručile su žene.

Način na koji je istraga obavljena samo je dodatno posvjedočila o sramnom tretmanu žena u hrvatskim vojnim formacijama. Povjerenstvo koje je oformio Glavni stožer Oruženih snaga sastavljeno je - mimo pravila i zahtjeva predsjednice saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Gordane Sobol - od tri muškarca (među kojima i pobočnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Petra Stipetića). Gordana Sobol je, naime, tražila da u istrazi sudjeluju žene, te stručnjaci-psiholozi. Osim toga, u istrazi je izostala i nužna anonimnost, budući da su u istoj dvorani zajedno saslušani žene i osumnjičenici, oči u oči, a saslušanju je prisustvovao i zapovjednik postrojbe Predrag Markotić. Saslušanje je navodno trajalo ne više od pola sata i bilo je vrlo površno, čak začinjeno posprdnim komentarima. U takvoj atmosferi nijedna od žena nije potvrdila navode iz predstavke, te su sve (njih osamnaest) trebale potpisati unaprijed pripremljenu izjavu u kojoj se opovrgava da je bilo ikakvog napastvovanja. Zahvaljujući tako ekspresnoj istrazi i predvidljivom ishodu, mjerodavne osobe nisu smatrale potrebnim da zbog objektivnosti i vjerodostojnosti istrage suspendiraju prozvane časnike. Bez suspenzije osumnjičenih časnika nije se ni mogla očekivati objektivna istraga, pogotovo ako su osumnjičeni u svakodnevnom kontaktu sa zlostavljanim ženama nad kojima mogu vršiti psihološki i svaki drugi pritisak. Stoga otkriće u kojemu stoji da je: "nepobitno utvrđeno da nije bilo seksualnog napastvovanja djelatnica 16. topničko-raketne postrojbe, te da su navodi posve neutemeljeni", nije dojmilo veći dio javnosti. Čak se, navodno, i u bjelovarskim vojnim krugovima komentiralo da istraga "nije ništa drugo nego smiješna sprdnja". Udruga za zaštitu ženskih prava: B.a.b.e., Forum žena SDP-a i saborski Odbor za ravnopravnost spolova najavili su da će ustrajati na utvrđivanju istine. Predstavnice B.a.b.e. obećale su da će ako ustreba, pravdu zatražiti preko Europskog suda za ljudska prava.

"Nakon što su stručnjaci analizirali tekst predstavke i ustanovili da ga je 'napisao očajnik', držimo da je predstavka vjerodostojna", kaže Sanja Sarnavka - predstavnica B.a.b.e. "To je vapaj upomoć. Teško je očekivati da će žene, koje nemaju velikih izgleda da nađu drugi posao, riskirati pa izmišljati optužbe na račun svojih nadređenih", zaključuje Sarnavka.

Seksualno napastovanje, spomenuto u pismu, navodno je bilo mnogo konkretnije i ne spada samo u kategoriju "napastovanja"; nisu to bili ni slučajni dodiri, ni prijateljska oslanjanja, ni zloporaba situacija u koje su slučajno došlo. Riječ je o mnogo konkretnijim i izravnijim napadima, i to samo onda kada su rijetke žene u brigadi ostajale same. Časnici su se koristili dežurstvima, pa ih i namještali, kako bi imali prilike napadati žene. Bili su to, svjedoče, izravni i grubi napadi, dirali su ih po intimnim dijelovima tijela te pokušavali prisiliti na seksualni odnos.

"To prelazi kategoriju napastovanja i spada u seksualno zlostavljanje, što potvrđuje i pozorno čitanje pisma djelatnica 16. topničko-raketne brigade Oružanih snaga", kazale su predstavnice B.a.B.e. nakon sastanka s predsjednicom i članicom Odbora za ravnopravnost spolova Gordanom Sobol i bjelovarskom gradonačelnicom Đurđom Adlešić (ujedno predsjednicom Odbora za nacionalnu sigurnost). Zlostavljanju su, navode djelatnice, u pravilu izložene za vrijeme dežurstava ili na vježbama, pa ih zato nastoje izbjeći odlascima na bolovanje. Jedna od sličica iz albuma 16. topničko-raketne brigade prikazuje jednu djelatnicu, u čiji je ured pijan upao jedan od dvojice spomenutih časnika, započevši dobro poznatu igru "udvaranja". Izbezumljena se žena, bježeći pred napasnikom, popela na stol, s kojega je braneći se pala i ozlijedila. Potom je vrišteći istrčala na hodnik tražeći pomoć, pa je časnik odustao od planirane zabave.

U vojarni se priča da su djelatnice ucijenjene prema formuli "ako nećeš ti, ima tko hoće". Neke od onih koje su se opirale osjetile su to već brzim premještajem na rad u Varaždin, iako za to, tvrde upućeni, nije bilo opravdanih razloga. Nakon javnog objavljivanja pisma pojavile su se i drugačije interpretacije bjelovarskog slučaja. Prema tim tvrdnjama, pismo je izravna posljedica uvođenja stege u vojarnu, koju je svojim dolaskom nametnuo Markotić, na što svi nisu bili spremni, te sada podmetanjima traže alibi za svoj nerad. Tim je tvrdnjama, međutim, teško povjerovati. Čudno je, naime, što su "neradnice" izabrale upravo takvu (kontraproduktivnu) optužbu protiv svojih pretpostavljenih, riskirajući pritom svoj obiteljski život.

Tumačenja da je "seksualna afera" iskonstruirana da bi se izbjeglo uvođenje vojne stege također gube na uvjerljivosti prisjetimo li se slučaja ročnog vojnika T.J. koji je tijekom služenja vojnog roka u VP 3049 Zadar 22. ožujka 2000. prijavio je da ga je 22. veljače iste godine u krugu vojarne u Zadru jedna nepoznata osoba uz pomoć još četiri druge nepoznate osobe, primjenom fizičke sile, silovala. Da ironija bude potpuna, jedan od osumnjičenih iz bjelovarskog slučaja je, navodno, prije godinu dana u 16. topničko-raketnu brigadu premješten iz Druge gardijske brigade "Gromovi", u kojoj je vojno-stegovno odgovarao zbog sličnih seksualnih prekršaja.

Najveću sjenu na bjelovarsku istragu bacaju upravo oni koji su istragu i proveli, budući da su nakon saslušanja sa djelatnicama još jednom obavili službeni razgovor u kojemu su ih, među ostalim, uvjeravali u nužnost potpisivanja još jednog pobijanja svih navoda iz spornog pisma. Navodno je Ministarstvo obrane ozbnanjeni demanti ocijenilo oskudnim, a zaposlenicama najavljeno kako će uslijediti sastavljanje novog i opširnijeg koje bi potom žene trebale potpisati.

Bjelovarski slučaj, očigledno, nije prvi takve prirode, već vrh ledene sante koju vojne strukture ne žele otopiti. Zlostavljanje žena u vojsci samo je odraz današnjeg položaja žena u Hrvatskoj: od upornosti žrtava i pritiska javnosti da se ovaj slučaj do kraja rasvjetli - ovisiti će da li će tema seksualnog zlostavljanja u vojsci i dalje biti aktualna.

Ivana Erceg