AIM: start



WED, 13 FEB 2002 12:33:03 GMT

Simbol suzivota

Tek je jedan vanprotokolarni susret generalnog sekretara NATO-a Georgea Robettsona pokazao makedonskoj javnosti da se vjecnoj balkanskoj temi, "herojstvu" i "izdajstvu" moze pristupati i na drugi nacin. Medjunarodna zajednica je dugo trazila svog Pavla Todorovskog; najzad ga je nasla

AIM, Skoplje 12.02.2002

Tokom svoje posjete Skoplju proslog petka, generalni sekretar NATO-a George Robertson, inace cest gost prijestonice na Vardaru koji svoje sagovornike - ljude iz politickog establismenta - sto bi rek'o narod, poznaje k'o "svoj dzep", izrazio je jednu posebnu zelju koja mu je i ispunjena: zelio je upoznati Pavla Todorovskog, tihog veterinara iz tetovskog sela Tearce. Todorovski nije ni politicar ni estradna zvijezda ali je, u svakom slucaju, neko ko je zasluzio da mu vodeci covjek najmocnijeg politicko-vojnog saveza na planeti stisne ruku. Veterinar Todorovski bio je jedini Makedonac koji je tokom krize u tetovskom kraju ostao s komsijama Albancima, dijeleci i dobro i zlo. Kad je sve pocelo koliko-toliko ici na bolje, inicirao je osnivanje seoskog multietnickog savjeta u kome je Turcin predsjednik, sam Todorovski je bio potpredsjednik, Albanac sekretar. Koliko god ovo socrealisticki zvucalo i podsjecalo na "nacionalne kljuceve" iz proslog sistema, za aktuelne prilike u Makedoniji nesto nesvakodnevno.

I onda, shok! Makedoniju je 23. januara uvece za tili cas obisla vijest da je u svojoj kuci u Tearcu od strane grupe maskiranih ljudi obucenih u crno pretucen Pavle Todorovski! S povredama po glavi i tjelu te uz laksi potres mozga prenesen je u tetovsku bolnicu. Prva asocijacija vecini makedonskih novinara, vec poslovicno nastelovanih na ovakvu vrstu informacija, bila je: novi akt nasilja ostataka Oslobodilacke nacionalne vojske. Srecom, Pavle Todorovski vec narednog dana napustio je bolnicki krevet. No, po povratku kuci nekako se povukao u sebe. Nije bio rad prici s novinarima. Cilj je postignut - mogao je zakljuciti onaj nepoznati neko koga se sluzbena istraga nije domogla. "Eto, i ovaj primjer potvrdjuje, kome nije stalo do suzivota!" preuranjeno je zakljucio jdan televizijski urednik vijesti. Ali, bilo je drukcije!

Posmatracka misija OEBS narednog dana izasla je, za svoj mandat, s neobicno otvorenim saopstenjem u kome, pozivajuci se na samog Todorovskog i svjedoke, rece da je veterinar iz Tearca pretucen od strane osoba koje su govorile makedonski, nazivale ga "makedonskim izdajnikom"!? Vlasti, nenaviknute na ovakve "izlete izvan strogo ogranicenog mandata" nasle su se u "nebranom grozdju". Stoga, vrlo smuseno je zazvucalo policijsko obecanje da ce nasilnici biti otkriveni i kaznjeni. Kao i mnogo puta ranije, to se nije desilo.

Ocevici su se prisjetili da je na koji sat prije napada, Todorovski na sastanku s evro-predstavnikom Alainom Le Royem, u mjesnoj kancelariji rekao da mira biti nece "sve dok je ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski!" Inace, Boskovski u ocima medjunarodne, zajednice a i mnogih Makedonaca, slovi kao vrlo tvrd zagovornik "utjerivanja reda" medju albanskim stanovnistvom silom. Medjunarodni posmatraci su nekako odmah posumnjali da bi upravo ovakvi "poslovi" mogli biti dio novih "zaduzenja" sporne policijske jedinice, skupljene "s koca i konopca" u jeku krize, kojoj je ministar unutrasnjih poslova u medjuvremenu, u maniru paravojnih formacija vidjenih na nekim drugim prostorima bivse Jugoslavije, dao legalitet te nadjenuo ime "Lavovi", ime koje je valjda trebalo psiholoski uticati da covjeka podidju zmarci.

Opozicioni Socijaldemokratski savez iskoristio je guzvu da i ovaj primjer prikljuci dokaznom materijalu o "drzavnom teroru".Najjaca opoziciona partija uspjela je, stavise, iznuditi i ad-hoc parlamentarnu sesiju na temu drzavnog terorizma, medjutim preoptimisticki bi bilo ocekivati da ce ishod biti spektakularan odnosno da ce se ministar Boskovski koji se, uzgred budi receno, obratio s parlamentarne govornice promijeniti. Na zalost, poslanici Socijaldemokratskog saveza nasilje nad Todorovskim su shvatili kao primjer za jednokratnu upotrebu, ne kao paradigmu za mogucu promjenu politicke klime i obrazac, kakvi bi, u stvari, medjuetnicki odnosi trebali biti. Ni mediji nisu prepoznali sansu da promovisu jedan novi i drukciji pristup vec otrcanim stereotipima zivljenja zajedno. I dalje smatraju da prednost valja davati slucajevima koji navode na pomisao da od suzivota u buducnosti nema nista.

Sve tako dok nije dosao Robertson. Poklonio je hrabrom veterinaru cuturicu viskija iz rodne mu Irske i, ne krzmajuci, nazvao ga "makedonskim herojem - herojem suzivota". Susret je bio zaista dirljiv cak i za recene medije obicno neosjetljive na ovu vrstu patetike, te se tako Todorovski nasao u vrhu vijesti na televiziji i na naslovnim stranicama u novinama. Svog novog irskog prijatelja pozvao je da ga naredni put posjeti u Tearcu.

Ispade nekako da je tek jedan vanprotokolarni susret generalnog sekretara NATO-a pokazao makedonskoj javnosti da se vjecnoj balkanskoj temi, "herojstvu" i "izdajstvu" moze pristupati i na drugi nacin.Medjunarodna zajednica je svo vrijeme krize vjerovala da neki anonimni Pavle Todorovski negdje postoji. Sada ga je konacno i pronasla.

ZELJKO BAJIC