AIM: start



WED, 06 FEB 2002 11:49:57 GMT

Sva vlast Politbirou!

Sudbinske odluke za Makedoniju vec odavno ne donosi ni parlament ni vlada niti nekakav despot. Sve je prakticno u rukama male, k tome jos i neformalne, grupe ljudi

AIM Skoplje, 5. 02. 2002.

Makedonski "politbiro" postaje sve efikasniji: najnovije od njegovih dostignuca bila je proslonedjeljna nacelna saglasnost da se donese Zakon o amnestiji za pripadnike Oslobodilacke nacionalne vojske. Prethodilo joj je usaglasavanje stavova o vrlo spornom Zakonu o lokalnoj samoupravi, ustavne reforme koje je Sobranje samo formaliziralo "ispeglane" su prije par mjeseci na istom nivou. Sada se ceka samo povratak shefa drzave iz Amerike pa da se nastavi s konsultacijama (citaj: natezanjem) oko termina za odrzavanje prijevremenih parlamentarnih izbora…

A sve je, zapravo, pocelo maratonskim razgovorima u jeku krize koji su rezultirali Ohridskim sporazumom. Sudbinske odluke za Makedoniju vec duze vrijeme, sve tamo od pocetka krize, a tome ce evo vec godina dana, ne donosi ni parlament ni vlada ni nekakav mracni despot. Usaglasava ih jedno malo drustvance koje bi moglo sjesti za jedan ili, eventualno, dva sastavljena kafanska stola. Ovo mu dodje nesto kao DOS ili Racanova ili Lagumdzijina koaliciona partnerstva. Samo malcice drukcije i posegbnije. Posebnije po tome sto se u makedonskom slucaju ni jedan sastanak neformalnog tijela koje su novinari odavno proglasili nekakvim pluralistickim "politbiroom" ne moze odrzati bez direktnog, fizickog dakle, prisustva nekog od "saptaca" iz medjunarodne zajednice. Jednom je to Javier Solana, drugi put George Robertson, kad tenzije malo popuste drcni Amerikanac James Pardew, trenutno je u modi "svileni" Alain Le Roy… Za istim stolom, najcesce kod predsjednika Republike Borisa Trajkovskog, okupljaju se vodje cetiri politicke partije koje su na posljednjim parlamentarnim izborima imale najvise glasova; dvije cisto makedonske i dvije cisto albanske. Drustvo se sastaje najradije kad ga na to natjeraju. Istorije radi, valja pomenuti i imena partijskih bosova mada bi, sto se ucinka i vaznosti tice, mirne duse mogli nositi redne brojeve, biti oznacavani slovima ili nekim inim oznakama: Ljubco Georgievski, predsjednik vladajuceg VMRO-DPMNE i premijer ovdasnji, Branko Crvvenkovski, bivsi predsjednik vlade na privremenom radu u opoziciji, Arben Xhaferi, celnik Demokratske partije Albanacca (koji licni image vec odavno gradi na odlasku s kormila koji se uporno odlaze) te Imer Imeri za kojeg mnogi misle da je samo "listopadni" predsjednik Partije za demokratski prosperitet. Predsjednik Trajkovski ima, pak neku nedefinisanu ulogu: nije ni ucesnik, ni posrednik, ni "pacer", ni potrcko koji "velikima" donosi burek. Ili, zlobnici misle, jeste sve pomalo od ovoga. I partija moze poceti.

Javnost o sadrzini ovih, kazu, katkad i zucljivih razgovora ne sazna mnogo. Mozda jednom kad sve prodje bude u memoarima i u arhivama! Ono sto tu bude dogovoreno postaje ZAKON koji ce poslusni poslanici (to je redovno benigna pretpostavka) u Sobranju uobliciti u zeljenu formu. Istinu govoreci, znaju se narodni deputati katkad i narogusiti i zaboraviti te promasiti zadanu temu. Ali, bez brige! Slozna braca s obje strane Atlantika vrlo brzo ih pozovu na red. Svoju kooperativnost (sto bi se reklo u vrlo popularnom i upraznjavanom zargonu beskicmenjastva) bas ovih dana narodni izbranici naplatice dozivotnim privilegijama koje se, bar za sada, ne odnose na potomke.

Analiticari se slazu da je na makedonskom primjeru medjunarodna zajednica plasticno pokazala, kako parlamentarna demokratija u koju se zapadna drustva toliko kunu, u plodnoj zemlji na obalama Vardara ne uspijeva. Ili je bilo lose sjeme ili klima? Neko je ocigledno "polupao loncice"! Nekako ispade, svak radi ono sto mu nije posao. Shefu drzave cija ovlastenja su po Ustavu iskljucivo ceremonijalna, utrapise najproblematicnije, neko ce reci i najprljavije, poslove od kojih je "oprao ruke" i predsjednik zakonodavnog doma - hrama demokratije Stojan Andov i kormilar izvrsne vlasti Ljubco Georgievski. Jedino zato sto je vashingtonsko-briselska koalicija procjenila da je Trajkovski "najmeksi" pa da je preko njega na tok dogadjaja moguce ostvariti kakav-takav uticaj. Eto, bas stoga, shef drzave se redovno pojavljuje kao inicijator cas ovoga cas onoga, od samog Ohridskog sporazuma do amnestije za borce ONV zbog koje bi ga mnogi Makedonac vidio u paklu. A onda odlucuje neslozni kvartet. Njegova je zadnja…

Slijedeci ovakvu logiku, neki ocajni politicki hronicari se uzalud pitaju: zasto, zaboga, uopste razmisljati o parlamentarnim izborima, redovnim ili vanrednim?! Parlament, ako je ikako i potreban, valjalo bi reducirati sa sadasnjih 120 na svega desetak poslanika koji bi bili zaduzeni za pritiskanje onih silnih dugmica za glasanje umjesto svojih odsutnih kolega! Jer, racunica je prosta: cetiri partije koje vode clanovi "Politbiroa" u aktuelnom sazivu Sobranja imaju 96 poslanickih mjesta. Znaci, "legne" li dogovor o nekom bitnom pitanju na shefovskom nivou - postignuta je i prosta i dvotrecinska i vecina kakva god je potrebna. Ono malo preostalih poslanika su tu da odglume namijenjenu im ulogu glasa demokratske javnosti.

Ustav Makedonije ne poznaje instituciju dogovaranja dvojice Makedonaca i dvojice Albanaca. Kako je krenulo, ozbiljno se radi da se i taj krug suzi. Besposleni prognozeri vec tipuju da bi u ovom svojevrsnom "play offu" najbolje pozicije mogli izvuci Ljubco Georgievski i Arben Xhaferi. Doduse, vec od izbora 1998. Se govori da njih dvojica ionako funkcionisu kao tim. E sad, moguce je da "sudija" (medjunarodna zajednica) u zavrsnici utakmice u "igru" ubaci kudikamo svjezijeg i odmornijeg lidera Oslobodilacke nacionalne vojske Ali Ahmetija. Naravno, makedonskoj publici ce trebati vremena da se na "novog igraca" navikne ali "igracke finte" bi mu mogle pribaviti "simpatije" i najnesklonijih gledalaca.

I, neka onda neko kaze da postoji neka prepreka da o sudbini Makedonije odlucuju dvojica vodja plemena: makedonskog i Albanskog?! Uostalom, za sve godine bitisanja nezavisne Makedonije, svaki vidjeniji politicar Makedonac imao je svog "najdrazeg" sagovornika Albanca kome je bezrezervno vjerovao i "pravio poslove" iskljucivo s njim. I obrnuto. Ostaje samo da se i medjunarodna zajednica uvjeri da je za pripadnike "plemena" upravo ovo najrazumljiviji oblik demokratije.

ZELJKO BAJIC