AIM: start



MON, 04 FEB 2002 07:53:09 GMT

Što je otkrilo prisluškivanje Miloševića

Aim, Zagreb, 4.2.2002.

Nekadašnji predsjednik Srbije i Jugoslavije, a danas najčuvaniji stanovnik zgrade Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu, Slobodan Milošević, bio je nježan suprug i brižljiv otac. Tako bar proizlazi iz transkripata njegovih privatnih telefonskih razgovora s članovima najuže obitelji, koje je tajno snimila hrvatska obavještajna služba od siječnja 1996. do svibnja 1998. Zagrebački tjednik "Globus", u broju od 1. veljače, donio je samo dio - od kako tvrdi - više od 700 telefonskih razgovora koje je nekadašnji gospodar rata na ovim prostorima telefonski vodio iz Karađorđeva, nekadašnjeg omiljenog mjesta za odmor i lov, bivšeg predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita.

"Globus" tvrdi da su transkripti Miloševićevih telefonskih razgovora autentični, odnosno da "postoji mala vjerojatnost da su srpske službe manipulirale telefonskim signalom ili da su imale spoznaje da ih prisluškuju iz Hrvatske". S tehničkog stajališta prisluškivanje Miloševića i nije bio neki osobit problem - Središnjica elektroničkog djelovanja Obavještajne uprave Glavnog stožera Hrvatske vojske prisluškivala je relejne veze Vojske Jugoslavije kojima su se koristili Milošević i njegova obitelj kad su se nalazili u Karađorđevu.

Potpisnik ovih redova u razgovoru s jednim istaknutim dužnosnikom hrvatskog SZUP-a (civilne tajne službe), još je prije nekoliko godina čuo podatak da hrvatski obavještajci prisluškuju Miloševića za vrijeme njegova boravka u Karađorđevu. Taj se podatak, međutim, činio kao znanstvena fantastika i pretjerano hvalisanje tajnih službi, no sada se ipak pokazao osnovanim. Kad su hrvatskom predsjedniku Tuđmanu dostavljeni transkripti s Miloševićevim razgovorima, njegov prvi komentar bio je, tvrdio je sugovornik ovog novinara: "Može li se tako prisluškivati i mene?".

Da su transkripti koje je objavio tjednik "Globus" autentični, potvrđuje, čini se i podatak da je isti dan kad su objavljeni, UNS (Ured za nacionalnu sigurnost) zatražio pokretanje istrage kako bi se utvrdilo na koji je način s tih dokumenata skinuta oznaka tajnosti i kako su oni dospjeli do redakcije zagrebačkog tjednika. Tako bi priča o provaljivanju tajno snimljenih Miloševićevih razgovora mogla imati reperkusija i na hrvatskom unutrašnjopolitičkom planu, prije svega u uvijek uzavrelim odnosima različitih tajnih službi.

Među transkriptima koje je objavio "Globus" nema ničeg senzacionalnog. Doduše, "Globusov" novinar Igor Alborghetti, koji je imao prilike zaviriti u taj obimni obavještajni materijal, kaže kako su transkripti, koje je pročitao prethodno "očišćeni". Iz njih su dakle izuzeti svi važniji sadržaji i po tvrdnjama spomenutog novinara kao dokazni materijal, poslani su u Haag, zajedno s hrvatskom tužbom protiv SRJ zbog genocida i agresije. Izuzetak je unekoliko Miloševićev telefonski razgovora s bivšim predsjednikom SAD Billom Clintonom, koji mu se javio iz aviona, na povratku iz Bosne i Hercegovine. U kategoriju razgovora koji nisu posve privatne naravi, a sadržani su u "Globusovu" prilogu je i razgovor Miloševića s Milanom Milutinovićem, aktualnim predsjednikom Srbije, u kojem dvojica suradnika komentiraju Miloševićev razgovor s Clintonom. U taj dio spada i ljutit Miloševićev razgovor, bolje reći bijesni monolog, s nekadašnjim direktorom i glavnim urednikom "Politike" Hadži Draganom Antićem. Miloševića je razbjesnio "Politikin" komentar o Clintovovoj posjeti Bosni i Hercegovini, jer je neoprezni Antić pustio pljuvački uvodnik, koji Miloševiću, zbog dobrog i pomirljivog razgovora s Clintonom, nije bilo nimalo potreban.

Sva bahatost srpske politike iz tog vremena možda je najuočljivija u onom dijelu razgovora gdje Milošević i Milutinović komentiraju Clintovov telefonski poziv. Dok se Milošević hvali Milutinoviću kako je Clinton bio "neverovatno ljubazan", Milutinović zajedljivo komentira kako se američki predsjednik dok je telefonirao, vjerojatno "sklonio u klozet aviona" u strahu od "babe" Madeleine Albright, koja se s njim zajedno nalazila u zrakoplovu.

Najveći dio tajno snimljenih Miloševićevih razgovora, koje je pribavila hrvatska obavještajna služba, a donosi ih zagrebački tjednik "Globus", odnosi se na razgovore Mire Marković i Slobodana Miloševića s njihovom djecom - kćerkom Marijom i sinom Markom. Iz tih se razgovora vidi kako su zapravo s djecom imali velikih problema. Sin Marko za boravka u Grčkoj (u prosincu 1995.) našao se u hotelu Hilton u Ateni, bez novca, jer nije mogao unovčiti ček neke ciparske banke koju Grci nisu priznavali. Problem će tada riješiti Mira Marković, urgirajući kod stanovitog Bogoljuba u Kanadi ili SAD-u, koji je trebao posredovati u hitnom otvaranju računa u Grčkoj, kako bi Mira Marković svom sinu s računa na Cipru hitno prebacila 100.000 dolara.

Sličnih muka bračni par Milošević sa sinom Markom imao je i kad je ovaj naumio u Italiji obaviti plastičnu operaciju ušiju, za koje je smatrao da su klempave i da ga čine ružnim. Slijedio je dugi telefonski razgovor na liniji Rim - Karađorđevo, u kojem je Slobodan Milošević svom sinu objašnjavao kako se nepotrebno izlaže operaciji, jer da nije riječ o njegovim klempavim ušima već o činjenici da je suviše mršav i da će mu se izgled popraviti čim primi kilogram dva.

Muka su Miloševićevi imali i s kćerkom Marijom. Slobodan Milošević bio je vrlo nezadovoljan njenom intimnom vezom s tjelohraniteljem Dušanom Vujisićem, zvanim Vuja, kojemu je zatvorska kazna - tvrdi "Globus" - zbog ubojstva u jednom obračunu kriminalnih bandi, smanjena za dvije godine uz uvjet da bude tjelohranitelj Miloševićeve kćeri. Kao u svojedobnom kultnom filmu "Bodyguard", Marija Milošević zaljubila se u svog čuvara i zaštitnika, no Milošević je tom vezom bio vrlo nezadovoljan. U razgovoru s kćeri to nije ni krio: "Imaš nekog skota, Bosanca, izbeglicu, bitangu, novokomponovanog", ljutito je govorio Milošević.

Marija se ocu javila i zbog nekakvih prijetnji koju je neka osoba upućivala njenoj radio stanici "Košava" i zbog dugova koje je prema njoj imala. Milošević je situaciju pokušao smiriti upućujući kćer da dugovanja treba prijaviti sudu i da to nije ništa neobično u zemlji gdje svatko svakom nešto duguje ("Dobro Marija, dobro, ali nenaplaćena potraživanja su problem svakog poduzeća u Jugoslaviji").

Iako objavljeni transkripti Miloševićevih razgovora ne otkrivaju ništa spektakularno. oni daju uvid unutar obiteljskih veza i odnosa njegove familije o čemu se u javnosti do sada nije odveć znalo. Naročito su zanimljiva tepanja kojima supružnici Milošević obasipaju jedno drugo ("Čao, Slobo, lepojkovću", "mili" i sl.).

Nakon što se javnost već imala prilike upoznati s tajnim transkriptima Tuđmanovih razgovora (razlika je tek u toliko što je Tuđman sam naložio snimanje svih razgovora koje je vodio u svom predsjedničkom uredu na Pantovčaku, dok su Miloševićevi razgovori snimani bez njegove želje i znanja), sada je dobila priliku zaviriti i kroz ključanicu soba iz kojih je razgovarao Milošević. Koliko god tako prikupljeni podaci bili bizarni, oni će ipak biti značajni za iscrtavanje psihoportreta dvaju ličnosti s kraja 20. stoljeća, koji će zbog uloge što su je u tom vremenu na Balkanu imali, ostati označeni gospodarima rata i mira.

Drago Hedl