AIM: start



SUN, 03 FEB 2002 21:59:01 GMT

Vratio se Budiša

Aim, Zagreb, 3.2.2002.

Dogodilo se ono što se i očekivalo: Dražen Budiša ponovno je izabran za predsjednika Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Sedamsto šezdeset i devet delegata na stranačkome kongresu glasalo je za Budišin povratak na stranački tron, dok je njih 333 glasalo za ostanak Joze Radoša na liderskom položaju. Za potpredsjednike HSLS-a izabrani su Đurđa Adlešić, Ivan Čehok, Joško Kontić i Branko Levačić. Osim toga, u Velikom vijeću HSLS-a ubuduće će sjediti oko 80 posto vatrenih sljedbenika Budišinih. No, da je HSLS liberalna i civilizirana stranka, kao što nije, onda nakon govora dvojice predsjedničkih kandidata ne bi bilo nikakve dvojbe: Radoš bi bio predsjednik. Kako je, međutim, HSLS snažno prožet političkim primitivizmom i sirovim patriotizmom (što je vrlo jasno demonstrirano na subotnjem izbornom kongresu tako da je, recimo, notorni Anto Kovačević dobio najveći pljesak HSLS-ovaca), Budiša se lako popeo na lidersku funkciju i sad će s te pozicije - u to uopće ne treba sumnjati - početi da zagorčava život svojim partnerima u vladajućoj koaliciji. Podsjetimo, novi je lider HSLS-a stolicu glavnog socijalnog-liberala napustio u srpnju prošle godine kad je Račanova Vlada donijela odluku o izručenju dvojice hrvatskih generala (Gotovina i Ademi) Haškome sudu... Sad se Budiša vraća i sad opet treba očekivati novu rundu napetosti između Zagreba i Haaga.

Budiša će, sigurno, prvo zagorčati život svom stranačkom kolegi Goranu Graniću, zamjeniku premijera Račana. Ustvari, Budišina se predsjednička kampanja dobrim dijelom temeljila na antigranićevskim istupima: optuživao je Račanova zamjenika i svog nekoć najbližeg suradnika za izdaju stranačkih interesa, predbacivao mu je da se slizao sa SDP-om, da se ne konzultira sa stranačkim tijelima, da sluša isključivo Račanove upute... Ako ćemo pravo, jedan dio Budišinih zamjerki na Granićev račun apsolutno stoji, ali nekako se čini da premijer neće baš olako prihvatiti Granićevo micanje iz Vlade i Budišin dolazak na mjesto premijerova zamjenika. Budiša je, međutim, krajnje odlučan: nakon što su objavljeni rezultati glasanja, novi-stari predsjednik HSLS-a odbio je pružiti ruku Goranu Graniću. Premda je Granić u svome govoru Budiši pružio ruku pomirenja...

"Nije mi sada teško reći: gospodine Budiša, opraštam vam sve što ste na moj račun izrekli. Nije mi teško reći: gospodine Budiša, oprostite i vi meni, ako sam vas na bilo koji način uvrijedio. Mogu ići i korak dalje i reći: pružam vam ruku, jer i za vas i za mene ima mjesta u HSLS-u. Mene razlike ne plaše, ali ne mogu vam povjeriti svoju budućnost i profesionalnu karijeru, jer me u posljednje dvije godine niste uspjeli u to uvjeriti", kazao je Granić, ali Budiša nije oprostio, niti je ruku prihvatio. On je, Budiša, te subote dodatno bio iznerviran saopćenjem sindikata, saopćenjem u kojemu se prosvjeduje protiv najavljenog uklanjanja Gorana Granića iz Vlade (Granić je, naime, bio glavni Vladin pregovarač sa sindikatima i poslodavcima). Svako malo Budiša je napuštao kongresnu dvoranu i izlazio na hodnik, gdje je nervozno šetao i pušio cigaretu za cigaretom. "To je vrlo ozbiljna stvar, to je nečuveno, skandalozno...", govorio je Budiša novinarima i bio je vidljivo i nervozan i bijesan. Nervozan zato što nije znao kako će sindikalno saopćenje utjecati na stranačke deputate; bijesan zbog očitog Račanova miga sindikatima da sroče rečeno progranićevsko saopćenje.

"Sramotna kampanja koja se vodi zadnjih tjedana, a kulminirala je priopćenjem sindikata, bez presedana je u zadnjih dvanaest godina višestranačja u Hrvatskoj", kazao je Budiša u svom obraćanju stranačkim delegatima, pa onda nastavio: "Moramo se suprotstaviti tendencijama unificiranja političke misli pod vodstvom jedne političke opcije. Političku suradnju u koaliciji shvaćam kao dogovor, a ne kao izigravanje dogovora; kao koordinaciju, a ne subordinaciju. Jesmo za partnerstvo, ali nismo za tutorstvo. Moramo sačuvati svoj politički subjektivitet, te ne smijemo dopustiti da nam se druge stranke miješaju u unutarnje odnose." Budiša je, također, kazao da u koaliciju sa SDP-om nije ušao s figom u džepu, kako mu je indirektno predbacio ministar gospodarstva i član HSLS-a Goranko Fižulić. "Cilj psihoze bio je uvjeriti HSLS-ovce da moj izbor za predsjednika vodi k neostvarenju koalicijskog i Vladina programa, te da predstavlja opasnost za međunarodni položaj Hrvatske", rekao je Budiša i još se malo osvrnuo na istup Gorana Granića: "Nikad nisam odlučivao o profesionalnim i stranačkim sudbinama ljudi s kojima sam surađivao. No, onaj tko se vezao za stranku, vezao je svoju sudbinu za tu stranku, a ne za neku drugu, ne za sindikate ili udruge poslodavaca!"

Ova zadnja rečenica imala je jasno značenje: neki su ljudi (a oni, uglavnom, sjede u Račanovoj Vladi) izdali HSLS i njih treba primjereno kazniti. I na to se svodi sav Budišin politički program što ga je prezentirao na stranačkome saboru: nigdje ni riječi o tome kako će ta stranka ubuduće djelovati u vlasti, nigdje riječi o tome za što će se HSLS zalagati... Nigdje ništa o tome, jer je Budiša dobro znao da njegove pristaše nisu došle slušati ništa konstruktivno: oni su došli glasati za progon onih koji su se, navodno, "slizali s komunistima", dakle, za ono što im Budiša već mjesecima obećava. Osim toga, došli su glasati za onoga koji im obećava bitku protiv "političkih optužnica iz Haaga", kako se izrazio najvatreniji Budišin pristaša Joško Kontić, čovjek trajno fasciniran likom i djelom Ivića Pašalića. Sudeći, dakle, po tome za što se glasalo, ovoj se zemlji ne piše baš dobro.

"Nema u HSLS-u obmana, otuđenja i izdaje. Ti su pojmovi paravan za sve pogreške koje su učinjene u radu stranke. Nema diferencijacije. Pitam se iz kojega je uopće vremena taj termin", kazao je u svom govoru Jozo Radoš i nastavio: "Nemojmo se javno napadati i razgovorima unutar stranke potražimo rješenje za naše probleme. Definitivno prekinimo međusobna optuživanja u javnosti". Radoš je inzistirao da HSLS nastavi raditi na provedbi programa što su ga građani izabrali 3. siječnja 2000. godine, kad je srušen HDZ. "Što se tiče mojih navodnih tutora, meni nitko ne može biti tutor. Kao mladom političaru, mogao mi je to biti Dražen Budiša, ali niti ja, niti on, nismo takvi ljudi da bismo nekome mogli biti tutori", rekao je Radoš, aktualni ministar obrane.

E sad, veliko je pitanje hoće li Jozo Radoš još dugo biti ministar obrane, a ako ćemo pravo uopće ne bi bilo loše da se na čelu tog ministarstva dogodi promjena. No, poznajući Budišu, vrlo je lako moguće da će ta promjena biti nagore. Veliko je, također, pitanje hoće li Goranko Fižulić još dugo biti ministar gospodarstva. Sigurno je, međutim, da Goran Granić, zamjenik premijera, i Alojz Tušek, ministar prometa, više neće odlaziti na posao u Banske dvore. Umjesto njih, u Banske će dvore ubuduće, vjerojatno, odlaziti Dražen Budiša i zdrug njegovih istomišljenika, a to znači da bi hrvatski građani vrlo skoro mogli izići na birališta. Premda, naravno, svi šefovi stranaka vladajuće koalicije sad izražavaju nadu da će liberalni Drnišanin biti konstruktivan.

Ivica Đikić