AIM: start



TUE, 15 JAN 2002 14:13:03 GMT

Trošenje para od sukcesije

Da li je "ćup zlata" trebao ostati zakopan?

AIM, Sarajevo, 15.01. 20002. BiH je od imovine bivše Jugoslavije, dosad, dobila 281 milion KM, od čega je 153 miliona maraka u novcu, zlatu i dionicama već raspoloživo. Prema (odbijenom) Zakonu o namjeni i korištenju sredstava od sukcesije novac se trabao dijeliti tako da, između ostalog, za razvojne projekte bude utrošeno oko 53 miliona maraka; za stare dugove iz budžeta BiH 4,6 miliona maraka; projekte na nivou BiH 9 miliona maraka dok bi entitetski budžeti dobili 51 milion maraka. Od sume predviđene za entitete, Federacija BiH bi dobila dvije trećine, a ostatak Republika Srpska, pri čemu bi se ova sredstva u entitetima, uglavnom, koristila za isplatu zaostalih penzija i invalidnina..

Dopredsjednik Doma naroda Nikola ŠPirić, koji je bio najvatreniji protivnik usvajanja ovog zakona i koga su podržali delegati iz RS, postavio je pitanje šta u formulaciji o namjeni ovih sredstava 'penzije i invalidnine i ostalo', znači to "ostalo". "Da je u bilo kojoj drugoj državi u zakonu to pisalo, bilo bio dovoljan razlog da vlada leti. Ako je nešto predviđeno za penzije, onda neka se isplati direktno penzionim fondovima, zašto im treba entitetska vlada kao posrednik za prebacivanje tih sredstava? I šta je to 'ostalo', kaže Špirić. A kad se radi o stavci koja se odnosi na razvojne projekte na nivou BiH - toliki novac bez ozbiljne kontrole Parlamenta za Špirića bi bio "paralelni budžet" za Vijeće ministara.

U novom prijedlogu zakona je ispoštovan zahtjev za pojačanom parlamentarnom kontrolom, ali ne i za direktan transfer novca u određene entitetske fondove. Kako je BiH zemlja bez vlastitih prihoda i sva sredstva dobiva kroz kontribuciju (doprinose) iz entiteta, pitanje je da li je uopšte moguće i kako, odnosno da li postoji procedura za "prebacivanje" sredstava entiteima? Zamjenik ministra za trezor u VM BiH Muharem Imamović kaže: " Tehnički to je moguće, ali sva sredstva od sukcesije su sada sredstva države BiH i država odlučuje kako će ih transferovati. Nije uopšte sporno da država BiH prebaci na ovaj ili onaj račun neka sredstva ali u slučaju penzionih fondova se radi o pitanju odgovornosti - entitetske Vlade su odgovorne za poslovanje penzionih fondova. One su obveznici i u slučaju direktnog prebacivanja sredstava u fondove bile bi zaobiđene Vlade, koje su inače i osnivači tih fondova i odgovorne za njihov rad, a zakonski i politički onaj ko je osnivač je odgovoran i usmjerava pare ka onome koga podržava."

Cijeli proces raspodjele imovine, koja je u BiH došla sukcesijom, prate brojna pitanja ili prijedlozi kako bi se taj novac kvalitetnije mogao "oploditi". Ima i laičkih mišljenja, u stilu, "To su pare koje nisu potrošili ni kralj Petar, ni Tito, ni Milka Planinc ili Branko Mikulić, ni Ante Marković, ni Slobodan Milošević, a aktuelno Vijeće ministara potrošiće ih za godinu dana.!" Zaboravlja obični puk jednu "sitnicu": od početka raspada Jugoslavije od zatečenih oko osam milijardi deviznih rezervi u Narodnoj banci Jugoslavije više od 6 milijardi je netragom nestalo za vrijeme Miloševićeve vladavine, pa su ovo, što se sada dijeli među zemljama nasljednicama, ipak, samo mrvice. Šta se desilo sa tim novcem,sada pokušavaju da utvrde i nova srbijanska vlast, kao i Carla del Ponte. Ima i tradicionalno-romantičarskih razmišljanja: "To ti je poput starog porodičnog ćupa zlata, za koji svako zna da je negdje u bašti. No, niko ne zna gdje je tačno i ne usuđuje se počinjati tražiti sam ili pitati ko bi mu pomogao jer se boje prokletstva predaka". Tu su i prijedlozi da se jedan veći dio sredstava izdvoji kao kreditni fond za pomoć građanima BiH za pokretanje malih privatnih biznisa i pospješivanje zapošljavanja.

Na kraju je Vijeće ministara BiH Parlamentu BiH, odnosno Predstavničkom domu ponudilo nedavno odbijeno rješenje. Zakon su pratitli su i rebalansi budžeta na državnom i entitetskom nivou, te iako se sad faktički radilo o ,zahvaljujući sukcesiji, višku para, postavljana su pitanja zašto se izvršavaju obaveze i dugovi stare vlasti dok se nije našao "krivac" za njihovo nastajanje. Kao, na primjer, ogromna dugovanja za članstvo u međunarodnim institucijama? Ponuđeno zakonsko rješenje pratilo je i pitanje zašto se ove pare uopšte troše i zašto je potreban rebalans budžeta institucija BiH, zašto sada država BiH daje "svoj" novac entitetima da bi oni izvršili svoje obaveze, odnosno dugovanja, prema toj istoj državi?

Zamjenik ministra za trezor za AIM pojašnjava da se, prije svega, sredstva iz sukcesije ne troše, nego je to svega 20 odsto. i to uglavnom za penzionere koji su i stekli ta sredstva, te za druge ugrožene kategorije, a ostatak se ulaže u razvojne projekte u BiH i entitetima. Potrebu rebalansa pojašnjava i činjenicom da su, prije svega, na državnom nivou proširene neke postojeće ili osnovane nove institucije, i što se nije moglo predvidjeti u trenutku kada je kreiran budžet, poput Ustavnog suda, ombudsmena, Doma za ljudska prava, širenje Državne granične službe, Instita za standardizaciju. Tu su i sve donacije koje je BiH dobivala od raznih međunarodnih organizacija: "U prvim projekcijama rebalansa budžeta nije bilo sredstava iz sukcesije, ali ratifikacijom sporazuma ti su se procesi sustigli, a onda su i entiteti insistirali na svom udjelu u raspodjeli sredstava", kaže zamjenik Imamović, uz podsjećanje da, "prema Daytonu, u suštini centri moći nisu u državi, već u entitetima".

S druge strane, pak, neki kritičari ovakvoga stava tvrde da se aktuelna vlast ovom pričom samo krije, recimo, iza penzionera, skuplja predizborne poene.Pojavila su se i razmišljanja po kojima se na ovaj način, dakle davanjem dijela sredstava entitetima i rebalansima budžeta tek "kupuje socijalni mir kroz isplate penzija i invalidnina i tako spasava SDS-ova Vlada u RS, na čijem je čelu Mladen Ivanić. Istovremeno, po ovakvim razmišljanjima, SDP BiH osigurava podršku Ivanićeve Partije demokratskog progresa u državnom parlamentu. Ima, čak, tvrdnji da će se neočekivanim prihodom od sukcesije pokriti i dio "tekućih troškova" državnih institucija, većih od planiranih. U prilog toj tvrdnji ide činjenica da je bez obzira na trezorski način potrošnje budžetskih para (jedna kasa za sve državne troškove, pod isključivom kontrolom ministra finansija i njegovih zamjenika), potrošeno više para pare u Predsjedništvu BiH i Ministarstvu vanjskih poslova, kao i u još nekim ministarstvima, i to mahom za reprezentaciju i telefonske račune i neke "druge namjene".

Drugi dio priče odnosi se na preostalih 130 miliona, koji se trenutno nalaze na računima Narodne banke Jugoslavije, i koji bi trebali tek postati operativni. Predviđeno je da se proslijede entitetima, opet u omjeru dva naprema jedan za F BiH. No, Nikola Špirić tvrdi da on ima drugačije informacije o dogovoru sa entitetskim vladama: "Ono što je Vijeće ministara BiH dogovorilo sa entitetskim Vladama nije dovoljno objašnjeno, a ja imam informacije da to nije dogovoreno onako kako je nama prezentirano". Jedan broj delegata iz RS protive se podjeli dva naprema jedan, jer to "narušava vitalne interese RS". No, ovo je priča koja će tek postati "vruća"

Ostaje pitanje šta bi bilo da sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije nije ratificiran - kako bi se onda popunjavao budžet ili pokrivale stare obaveze? Dok jedan izvor, blizak Vijeću ministara, tvrdi da su svi, u stvari, računali na ova sredstva, dotle Ministar za trezor u VM BiH Ante Domazet za AIM izjavljuje da za njega to pitanje "jednostavno ne postoji". Jer, kada je on na ovoj poziciji naslijedio bivšeg predsjedavajućeg VM BiH i ministra za trezor Božidara Matića, sporazum o sukcesiji je već bio potpisan! Dobro je da bar nekoga ne boli glava od "viška para".

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)