AIM: start



MON, 14 JAN 2002 20:39:02 GMT

Svi srpski praznici

Banjaluka, 14. Januar 2002. (AIM)

Protivnici velikog broja praznika, koji se slave u Republici Srpkoj samo u januaru, smatraju da Srbi slobodno mogu prekrižiti ovaj mjesec u kalendaru. Oni kojima je dosadilo često ljubljenje sa drugima, kako bi im čestitali sve te praznike, mogli bi da skrate svoju čestitku na: >Sretan januar<.

Građani Republike Srpske (RS) zakonito ovog mjeseca neće raditi pola mjeseca. Da se neki praznici nisu poklopili sa vikendima, neradnih dana bilo bi i više. Poređenja radi, godišnji odmor u Americi traje ukupno 15 dana.

Zakon o slavama i svetkovinama u državne praznike uvrštava: Božić, Dan Republike, Novu godinu (i Srpsku Novu godinu, 14. i 15. januar se također praznuju), Bogojavljenje, Sveti Sava (školska slava), Prvi srpski ustanak, Uskrs, Duhove, Praznik rada - Prvi maj i Vidovdan. Uz ove praznike, svaki građanin ima pravo na dva neradna dana u vrijeme porodične slave. Odluka o praznicima donijeta je u toku rata i od tada niko nije pokušao da je izmijeni.

I dok se, recimo, u svijetu praznuje samo prvi dan po dočeku nove godine (1. januar), u RS su to dva dana. Međutim, ni ona nisu dovoljna, pa se i Srpska Nova godina također zakonski proslavlja dva dana.

>Neodrživo je da se obje Nove godine slave dva dana. Mi slavimo i školske praznike, Dan vojske, a mislim da bi te praznike trebale proslavljati organizacije i institucije na koje se takvi praznici odnose. A ne svi mi. Bilo bi dobro, naprimjer, za Božić, s obzirom da je on tradicionalan praznik, uvesti odmor. To bi jednim dijelom bili neradni dani zbog praznika, a ostatak bi se sveo na odmor<, objažnjava svoj stav povodom srpskih praznovanja načelnik opštine Laktaši Ranko Karapetrović.

Oni nešto oštriji su se pak pitali ima li uopšte razloga za toliko slavlje, kada je neposredno uoči praznika iz Ministarstva zdravlja i socijalne politike Republike Srpske rečeno da 60 posto stanovništva ovog bh entiteta ima za trošak dvije marke dnevno. Ili, ima li smisla građanima posredstvom TV ekrana prikazivati raskošne trpeze prilikom proslave Dana Republike u Banskom dvoru, kada mnogi od njih, poput na televiziji prikazane porodice Milorada K. iz Banjaluke, nisu imali ni pile ni kruh na božićnoj trpezi.

Zastupnici praznovanja kažu da u RS, kada se sve zbroji, godišnje nema više praznika nego u drugim zemljama. Otuda Miodrag Živanović, savjetnik premijera RS i profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu, problem ne vidi u tolikom broju prazničnih dana. >Problem je što ne postoji nikakva jedinstvena osnova za njih. Pomiješane su slave, intimna, lična stvar porodice, datumi osnivanja entiteta, crkveni praznici. Kad se to godišnje sabere, nije to puno više nego što imaju, naprimjer, katolici. Glavni problem je što ne postoje kriteriji, pa je napravljen 'gemišt', što je samo odraz ionako haotičnog stanja u zemlji<, kaže Živanović. On je izričit u zahtjevu da se u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj na istim osnovama urede odnosi između crkve i države.

Ova vlada, baš kao i prethodne, nisu se previše bavile pitanjima 'ekonomske opravdanosti i isplativosti zatvaranja firmi' u januaru mjesecu, što će sasvim sigurno imati određenih posljedica i na punjenje budžeta. Čak i oni koji su se odlučili januar provesti radno, nisu imali mnogo koristi od toga, jer nisu imali s kim poslovati.

>Teško mi je kao načelniku opštine organizovati proces rada u takvim uslovima. Efikasna uprava traži mali broj radnika, a kako ih rasporediti sa tolikim brojem praznika. U januaru su izrazito niski prihodi u budžetu. Uostalom, primjećujem da veliki broj pojedinaca i organizacija ne poštuje državne praznike, oni rade, što samo potvrđuje koliko je ovakva organizacija praznika nerealna<, žali se Karapetrović.

Međutim, niko do sada, a nije za očekivati da se to desi ni u budućnosti, nije pokrenuo pitanje velikog broja praznika, pogotovo u januaru, niti inicijativu za njihovo smanjenje. Odgovor nekog iz aktualne Vlade RS na pitanje novinara AIM-a o tome da li RS sebi može priuštiti ovaj luksuz, vjerovatno ćemo morati sačekati dok ne prođu praznici.

O ekonomskim aspektima 'svetog januara', menadžer >Tehnogasa TNG< Stanislav Čađo, kaže: >Moramo da se ponašamo u skladu sa zakonom - naravno, praznujemo sve praznike koji su proglašeni državnim. To ima negativan uticaj na poslovanje, mada zbog specifičnosti poslova kojima se mi bavimo, proces rada moramo prilagoditi potrebama kupaca, u prvom redu medicinskim ustanovama.<.

Ovoliki broj praznika Čađo lično smatra besmislenim: >Sjeckanje radnih dana prouzrokuje niz organizacionih problema u preduzećima i na neki način narušava radni ritam svakog pojedinca. To je ne samo neprimjereno vremenu u kojem živimo već govori i o nekoj vrsti nezrelosti kolektiviteta<. Kaže kako stiče utisak da je ovoliki broj praznovanjem obilježenih datuma ili događaja proizvod malo iracionalnog odnosa prema životu uopšte.

Nebojši Ristiću, šefu kancelarije Komunikacione regulatorne agencije (CRA) u Banjaluci, ne smeta što većinu januarskih praznika provodi radno: >Zdrav razum upućuje na to da bilo koja zemlja u svijetu, finansijski mnogo moćnija nego Republika Srpska, ne može sebi da priušti takav luksuz da u jednom mjesecu ima svega desetak radnih dana. Poštivanje tradicije je neophodno kao temelj svakog društva, međutim, ako se ovakvim praznovanjem išlo ka zaštiti prava ljudi na vjerske i ostale praznike, očito se otišlo u drugu krajnost, jer gotovo jednako pravo jeste i pravo na rad i zarađivanje, kao garant opstanka pojedinca i društva<.

Banjalučanka Andrea Gajić primjećuje sa ironijom: >Pošto živimo u demokratiji i blagostanju, pa tako sebi možemo priuštiti ovoliko neradnih dana, trebali bi imati isti odnos prema tradiciji i ista prava dozvoliti svim građanima RS, bez obzira na nacionalnu pripadnost<.

Kako je većina praznika u januaru vjerske prirode, Nebojša Ristić misli da je riječ o generalnoj greški, kao u slučaju ukupnog odnosa prema religiji: >Jedna lična stvar, kao što su vjerske slave, podiže se na nivo cijelog entiteta. Au tom odnosu ne vidim nikakvu logiku. Tri najčešće slave kod Srba - sveti Jovan, sveti Nikola I sveti Đorđe - su radni dani, a dobro se zna da najveći dio stanovništva RS na te dane bukvalno bježi sa posla<.

Iako će se mnogi složiti sa konstatacijom da je malo razloga u Republici Sprskoj za slavlje bilo koje vrste i da nam životni standard tek omogućava da preživimo, svi se pridržavaju zakona i ćute. Neki su, poput prvaka Srpskog narodnog saveza Branislava Lolića, skloni da za tešku ekonomsku situaciju optuže međunarodnu zajednicu, 'jer je zbog vladavine Srpske demokratske stranke uskratila ovom entitetu donacije'. Njihova politička logika podrazumijeva da, dok mi praznujemo, stranci bi trebalo da zarade novac, koja će nam poslati u obliku donacija.

Tanja Topić (AIM)