AIM: start



FRI, 11 JAN 2002 11:52:45 GMT

O životu spomenika u Sarajevu

Oglasio se i Gavrilo Princip!

AIM, Sarajevo, 11.01.2002. Priča o bistama bosanskohercegovačkih pisaca i spomeniku "Multikulturnom čovjeku", na sarajevskom centralnom Trgu oslobođenja, "štivo" je o tome kako je teško biti spomenik u sredini koja vas mjeri čas ovim, čas onim aršinima. Samo golubovi ne mijenjaju svoj odnos spram kipova, a ljudi su, naravno, prevrtljivi, skloni u podrum smjestiti spomenik čijem su postavljanju jučer pljeskali. Pomenute biste i spomenik "Čovjeku "primjer su koji uči da i skupine vjernika, napose ako su na vlasti, mogu "doći glave" spomenicima. Podsjećamo (o tome je AIM svojevremeno pisao) na ponašanje udruženje građana "El Fatih" i njegovog predsjednika, koji je u par navrata pokušao, jednom i uspio, pokriti kameni penis i testise spolovila "Multietničkog čovjeka". Pomenuti organi vrijeđali su njegovo vjersko dostojanstvo. Jer u islamu, kojeg je prigrlio, nema mjesta kipovima, spomenicima, napose javno izloženim spolovilima...

I tadašnja vlast (Stranka demokratske akcije) je na izvjestan način pomogla predsjedniku "El Fatiha" da pokrije "sramotu". Harun Imamović, ministar za boračka pitanja u Vladi Sarajevskog kantona i sam član" Fatiha", logistički je, finom crnom tkaninom, podržao pokrivanje "sramote". Harun je nakon rata dobio četverosoban stan u strogom centru grada, pa se "njegova djeca ne mogu igrati kraj takvog spomenika". Sam čin pokrivanja kamenog falusa i testisa, snimao je CNN, fotografisao neko iz" Fatiha. Korpus delikt "priveo je predsjednika "El Fatiha" u policiju, na kratki informativni razgovor.

Onda je Vlada Kantona Sarajevo predložila da se u park, koji je tek trebalo izgraditi podalje od centra grada i očiju vjernika, sklone svi spomenici i kipovi. Nju, kantonalnu Vladu, zbog takve ideje niko nije priveo na razgovor. Potom, vijeće općine Stari Grad, na silno insistiranje "Fatiha" i njegovih simpatizera odlučuje da "Multikulturnog" sklone s Trga, a da ga naslijedi spomenik onima što su branili Sarajevo. No, operacija "taknuto - maknuto" ni do danas nije privedena kraju. "Čovjek" je još uvijek tamo gdje jeste. Samo je njegov autor, vajar iz Italije, (spomenik je inače simbolični dar Italije gradu Sarajevu u vrijeme njegove opsade) pisao da će, zatreba li, sam izvršiti preinake na spomeniku. Biva, u rublje će ga obući samo da ga ne diraju. "Multikulturni" bi čovjek, u principu, trebao biti zadovoljan. Nisu ga utuklu macolama, kao što su talibanbi utukli spomenike Budi u Afganistanu. Isti "El Fatih ruskom i srpskom zastavom s mrtvačkom glavom obilježio je dan Pobjede nad fašizmom, 9. maja 2000 godine. Kasnije su objašnjavali, da su time htjeli reći kako "fašizam u Bosni i susjedstvu još nije pobijeđen!".

Sad, na biste Branka Ćopića, Meše Selimovića, Maka Dizdara, Veselina Masleše...je red. Njih je na samom početku rata "zameo vjetar", neko ih je uklonio s Trga Oslobođenja. I trebalo je da prođe sedam poslijeratnih godina da se vrate na svoje postamente. Ali ne u punom sastavu. Bista "Veselina Masleše" je na "čekanju". Jer, nije Veselin po ukusu direktora izdavačke kuće "Svjetlost" pred čijom se poslovnom zgradom nalazi trg i koji se proglašavaju njegovim vlasnikom(!?). I ko se usuđuju Maslešu postaviti "na njihovoj zemlji, u njihovoj vjeri".

Odmah nakon rata, o čemu je AIM također pisao, kulturni su radnici tražili da se biste vrate vrate na svoje postamente, no, njihovo je vraćanje postalo izvjesnije kad ju tu inicijativu pokrenula Skupština Kantona Sarajevo. "Pravljenje bista vid je barbarizma! Zašto čovjeku otkinuti glavu, nabiti je na kolac. Ali je još veći barbarizam ukloniti te biste, a najveći držati ih u podrumu!", govorio je Nedžad Ibrišimović, književnik, poslanik i član SDA. U to vrijeme sve biste nisu bile na broju, izbrojala je Esma Hadžagić, tadašnja ministrica kulture u Sarajevu. Sedam ih je bilo sigurno u podrumu Narodnog pozorišta, a Ministarstvo je apelovalo "na građane da, ukoliko posjeduju informacije o tome gdje se biste nalaze, jave resornom ministarvu!". Bogme, upalio apel! Ostale su biste pronađene u podrumu Doma pisaca!

I tako, nadležni su otezali s vraćanjam bisti, pa ih u decembru 2001. godine sarajevski umjetnički tandem "Kurt & Plasto" podsjeća kako bi se trebali umiješati u svoj posao: na postamente postavljaju gipsane biste svojih poprsja. Ali, ne zadugo. "Jednu su grudvama uništila djeca, kasnije i ostale!", svjedoči Lejla Hodžić, koordinator centra za Savremenu umjetnost u Sarajevu. Probuđene vlasti odlučuju da napokon 27. decembra Trgu Oslobođenja vrate biste Meše Selimovića, Ive Andrića, Branka Ćopića, Maka Dizdara, Skendera Kulenovića, Rodoljuba Čolakovića i Isaka Samokovlije. No, dan prije na adresu ministra kulture Gradimira Gojera stiže pismo iz "Svjetlosti". Dioničari ove firme iz novina su saznali za vraćanje bisti, među njima i one Veselina Masleše. "Vodimo akciju da se na mjesto Veselina Masleše postavi bista Abdulaha Jasenkovića.", pišu, među ostalim, dioničari i poručuju ministru da za Maslešu pronađu neko novo mjesto. Kažu, poštuju ministrova nastojanja, ali traže da i on poštuje njihovo privatno vlasništvo "kako ubuduće ne bi došlo do sporova vezanih za ova pitanja".

Zahtjev dioničara "Svjetlosti" učesnici akcije vraćanja bisti - Senka Nožica, Ivan Lovrenović, Edin Numankadić i ini, nazvali su - aktom srama. A ministar Gojer najavljuje da će nastaviti akciju jer je to "naša dužnost prema velikanima...". Nekoliko dana kasnije ministar je akciju nastavio tako što je odlučio bisti potražiti novo mjesto. Predao je službeni akt Komisiji za obilježavanje kulturno-histrijskih spomenika u kojem od njih traži da nađu novo mjesto za Maslešino poprsje. A kad je belaj, onda intelektualci dolaze do izražaja. "Ma šta ja mislio o Masleši kao piscu i intelektualcu, ne može se na takav način manipulirati piscem, njegovim djelom i bistom, Nisam našao dobre argumente onih koji su protiv postavljanja biste!", reći će književnik Željko Ivanković. Istovremeno, Enver Žiga, direktor "Svjetlost komerca" se ljuti: "Razlog povratka bisti jeste da se istjera inat, a cijeli je taj projekat velika provokacija. Optužuju nas da ne želimo bistu staviti iz nacionalnih razloga, a u stvari je sve samo paravan za njihov šovinizam prema nama. To je naš prostor i tu se ne može raditi kako ko hoće!"

Književnik i direktor Kamernog tetra 55 Zlatko Topčić (dugogodišnji sekretar Društva pisaca BiH) smatra da Masleša fakat ne spada u društvo velikana. Na, taj se postament Masleša popeo ideološkim stepenicama, ne svojim djelom, kaže Topčić. "Sad se nalaze neki formalni razlozi da se, kad rastjeramo maglu, Masleša skine s postamenta istim ideološkim stepenicama!", zaključuje Topčić. On bi iz principijelnih razloga da se vrati i njegova bista, ali i da se izrade biste Ćamila Sijarića, Darija Džamonje, Ilije Ladina.

Vratimo se direktoru Žigi. "Svjetlosti" je, veli on, od Masleše važniji rahmetli direktor pomenute firme Abdulah Jasenković. Napokon, Jasenković im je važniji od svih ostalih čije se biste vraćaju (Selimović, Mak Dizdar...)."Odbranili smo se od četnika, odbranićemo se i od vas!", energičan je Žiga. Dakle, braniće se Žiga od Brade I i Brade II, kako je nazvao Gojera i književnika Abdulaha Sidrana, inače novoizabranog predsjeednika Društva pisaca BiH. Nema šanse za kompromis! Brada I, iliti ministar Gojer kaže da ne razumije optužbe o šovinizmu jer takve kvalifikacije ne "postoje u mom rječniku, niti u mojim osjećanjima". Slaže se Gojer da je i Jasenković zaslužio bistu i iz cijele priče izvlači slijedeću pouku. "Ovo će nas opametiti i u sljedećim akcijama nećemo razmišljati o ljudima zarobljenog uma!", zaključio je ministar. I odlučio pokrenuti akciju za povratak bista uglednih ličnosti u svim dijelovima grada, ali i za podizanje novih spomenika.

Istovremeno, mogao bi se u Sarajevu ponoviti Vidovdan 1914. godine. Naime, svoju je novu "posjetu" gradu najavio austrugarski prestolonasljednik i nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova bremenita supruga Sofija Hohenberg. Pouzdano je, dočekaće ga Gavrilo Princip. Njihov su susret sarajevske vlasti zakazale u muzeju" Mlade Bosne". Naime, na Latinsku se ćupriju vraća spomenik Franji i Sofiji, uklonjen 1917. godine, ali i stope Gavrila Principa, obnavlja se i muzej Mlade Bosne. Cijena - 60.000 maraka. Inicijativu za vraćanje spomenika pokrenuo je Emin Švrakić, vijećnik gradskog vijeća. Šta Sarajlije kažu o pomentoj "posjeti" - akciji. Nermin Kabahija, inače urednik magazina SAFF, nije za postavljanje spomenika jer je vjernik, radije bi da se novci potroše na obnovu kuća. Vremešni" Mladi musliman" Omer Behmen u vraćanju stopa i spomenika vidi "glorifikaciju terorističkog akta", Goran Kapor, aktivista "Demokratske inicijative sarajevskih Srba" bi da se "sve vrati na svoje, bez političkih govora". Pitate li učenike sarajevskih škola ko je bio Princip, ubica ili heroj?, moraju odgovoriti da je Gavrilo bio ubica ako hoće prolaznu ocjenu. Pitate li Kapora, odgovoriće pitanjem: "A šta bi bio Bošnjak koji bi ubio Slobu i Miru, recimo 1992. godine, da su došli u posjetu Sarajevu?".

Pismom se oglasio i Gavrilo Princip. Tačnije, tajna organizacija koja se krije iza njegovog imena. Na smrt je Princip osudio Mirka Pejanovića, Bogića Bogićevića, Jovana Divjaka, Miru Lazovića, Boru Bjelobrka, popa Krstana Bjeljajca, Dragutina Bracu Kosovca i ine Srbe. Oni su, kaže se u pismu, "balijski izmećari", "prljavi otpad jednog dostojanstvenog i hrabrog naroda" jer su "uzeli turski handžar i zadali najsmrtonosnije rane onim bolje od sebe". Primijetno je, na spisku za odstrel nema Franje i Sofije.

Asaf BEĆIROVIĆ (AIM, Sarajevo)