AIM: start



SAT, 05 JAN 2002 08:47:16 GMT

Izbjeglice: Statistika i čvrsta obećanja

Banjaluka, 5. Januar 2002. (AIM)

Prema zvaničnoj statistici, od oko 2,2 miliona osoba koje su tokom rata napustile svoje domove, u Bosnu I Hercegovinu (BiH) se bratilo više od 800 hiljada, od čega tokom protekle godine oko 75 hiljada. Od toga se u Federaciju BIH vratilo 46 posto, RS 27 posto i distrikt Brčko 30 posto.

Iako je broj povrataka u protekloj godini bio na nivou ranijih godina, ministra za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BIH Krešimira Zubaka ohrabruje to što u strukturi povrataka dominiraju manjinski povraci. "Sve veći broj Srba se vraća u Federaciju BIH, odnosno Hrvata i Bošnjaka u RS", kaže Zubak. On tvrdi da je ovom doprinijela i harmonizacija propisa koji izjednačavaju prava izbjeglih i raseljenih lica, te harmonizovana prava u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite.

Zubak vjeruje da su se u poslednjoj godini stekli uslovi za brži povratak. Prije svega, vjeruje da je mnogo bolja sigurnost povratnika. "I dalje se dešavaju pojedinačni incidenti, ali oni su sve rjeđi", kaže Zubak. Za njega je i Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda stimulans za povratnike: "Sada ljudi vide perspektivu, vjeruju da će se njihova prava izjednačiti i da će moći da se bave biznisom". Ipak, Zubak ne vjeruje da će se u BiH vratiti i oko 280 hiljada izbjeglica, koje su riješile svoj status u državama u kojima se nalaze.

Za razliku od ministra Zubaka, predsjednik Saveza izbjeglih i raseljenih lica BIH Mirhunisa Zukić nije optimista. Ona tvrdi da se 500 hiljada ljudi još nije vratilo svojim kućama zbog ignorisanja postojećih zakona i političkih opstrukcija. Kaže da veliki broj lica sa rješenjima o povratku svoje imovine ne može da uđe u posjed zbog različitih opstrukcija organa koji su izdali takva rješenja. Po njenim rijčima, lokalne politike su faktor koji sprečava povratak. , kaže Zukić. Ona tvrdi da u BiH još uvijek ima 15.200 dvostrukih korisnika imovine I objašnjava:"Među njima su uglavnom političke licnosti, a u istočnom djelu RS ima i mnogo ljudi iz sudstva koji koriste dvostruku imovinu". Savez izbjeglih i raseljenih će, kaže Zukić, u narednoj godini zahtijevati ujednačenu primjenu imovinskih zakona, a nastojaće i ekonomski ojačati povratak.

Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS je zadovoljno ostvarenim rezultatima u ovoj godini. Procenat povratka u RS, prema riječima ministra Miće Mićića, je za 10 mjeseci 2001. godine povećan sa 13, koliko je iznosio na početku godine, na 28 posto. U cilju rješavanja problema izbjeglica I raseljenih lica Ministarstvo je izgradilo 812 stanova za alternativni smještaj, od kojih je do sada useljeno 728. Ostali stanovi nisu useljeni zbog kašnjenja opštine u izgradnji objekata. Raspuštanje prihvatnih centara očekuje se do polovine ove godine. "Ministarstvo je podržalo projekat povratka Srba u Federaciju, ali i povratak Bošnjaka i Hrvata u RS i to tako što je u više gradova ovim kategorijama stanovništva podjelilo odredeni broj gradevinskih paketa," kaže Mićić.

Vlada RS potrošila je prošle godine na povratak Bošnjaka i Hrvata u RS 4,5 miliona KM. Budžetom za ovu godinu vlada je za rješavanje izbjegličkih problema planirala da izdvoji 21,2 miliona KM. Od toga bi se polovina sredstava koristila za povrat izbjeglica, a druga polovina za obezbjedivanje alternativnog smještaja. Polovina predviđena za povratnike dijelila bi se tako što bi povratnicima Bošnjacima I Hrvatima pripalo šest miliona, a Srbima povratnicima u Federaciju BiH četiri miliona. Ovakvom projekcijom budžeta nisu bili zadovoljni bošnjački i hrvatski predstavnici u Narodnoj skupštini RS, zbog čega su stavili veto na usvajanje budžeta, tvrdeći da ovako mala izdvajanja za povratak ugrožavaju vitalne interese Bošnjaka i Hrvata.

Za opstrukciju povratka vlasti RS optužio je i biskup banjalučki Franjo Komarica. Svoje optužbe on dokazuje podatkom da je prije rata na području banjalučke biskupije živjelo oko 70.000 Hrvata, a da se do danas vratilo svega 3.500. Prema podacima banjalučkog Karitasa, na područje Biskupije Banjaluka, koja obuhvata Banjaluku, Gradišku, Dragalovce, Kotor Varoš, Laktaše, Prijedor, Prnjavor, Staru Rijeku i Mrkonjić Grad vratilo se oko 1.700 povratnika. U Karitasu ocjenjuju da se taj proces odvija sporo, što potkrepljuju tvrdnjom da je od 1997. godine do danas samo 427 lica vratilo svoju imovinu, dok je rješenja za povrat, koja još nisu realizovana, dobilo oko 2.000 ljudi, od ukupno 6.000 podnesenih zahtjeva. Direktor banjalučkog Karitasa Miljenka Aničić kaže da ima ljudi koji su dolazili po 50 puta sa zahtjevima da im se vrati imovina i koji više nemaju novca da plaćaju autobuske karte, dok veliki broj njih, čekajući povrat svoje imovine, živi kod prijatelja ili rođaka.

I dok se političari bave statistikom, povratnici jedva izlaze na kraj sa mnoštvom problema. U Karitas kažu da im sve češće stižu pisma u kojima povratnici tvrde da nemaju šta da jedu. "Nema nigdje na svijetu da se deset godina dijeli pomoć za preživljavanje", kaže Aničić. U banjalučkom Merhametu takođe tvrde da povratnici žive od humanitarne pomoći, da se suočavaju sa nezaposlenošću i neregulisanom zdravstevenom zaštitom. Merhamet najavljuje da će u saradnji sa Islamskom vjerskom zajednicom biti otvorene i javne kuhinje za bošnjačke povratnike u RS. Situacija nije ništa bolja ni za domicilno stanovništvo, pošto je početkom decembra javna kuhinja otvorena za 400 ajugroženijih starih i iznemoglih lica.

Visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič je u novogodišnjem obraćanju građanima BIH obećao povratnicima da će imati njegovu čvrstu podršku i izrazio nadu da će najnovije izmjene u imovinskim zakonima doprinijeti napretku u toj oblasti, te olakšati i ubrzati povrat imovine uz smanjenje birokratskih prepreka koje stoje na tom putu. , kaže Petrič.

I ministar Zubak očekuje da će ove godine biti riješena većina imovinskih zahtjeva. "Teško je prognozirati kada će se sve osobe vratiti u svoje domove zbog toga što postoji veliki broj oštećenih stambenih objekata", kaže Zubak. Ipak, vjeruje da bi optimističnija vizija bila da se svi povratnici vrate u svoje domove do kraja 2003. godina, ali da je mnogo realnije da će se vratiti do kraja 2004. godine.

Priče o povracima u statističkim brojkama zanemaruju suštinu problema, a ona je u činjenici da samo 'krov nad glavom' povratak ne čini održivim. Devastirana sela u uslovima sve siromašnijeg društva nemaju razvojnu perspektivu i nisu atraktivna za povratak. Dosadašnje iskustvo pokazuje da se veliki dio izbjeglica vraća samo da bi pravno preuzeo svoju imovinu, sačekao otkup stanova I priliku za prodaju, a zatim potražio novo mjesto trajnog boravka. U povratničkoj populaciji nema mladih ljudi, nema radnosposobnog stanovništva i nema djece. Na žalost, još uvijek nema ozbiljno fundiranih istraživanja perspektiva povratka I stvarnih namjera povratnika.

I za šestu godinu poslije rata moglo bi se reći da se povratak odvija sporo. Sve upućuje na zaključak da ga usporavaju i entitetska ministarstva, i političari, i dvostruki korisnici stanova. Međutim, nema sveobuhvatnog istraživanja koliko ekonomska situacija u BiH destimuliše istinski povratak. Čini se da takvog povratka neće biti sve dok povratak bude put u neizvjesnost. Jednaka prava u zapošljavanja, obezbijeđena zdravstvena i socijalna zaštita, pravo na penziju, kao i jednaki uslovi školovanja, samo su dio uslova za trajan povratak. Prethodni uslov jeste privredni oporavak I ekonomski održivo društvo.

Branka Stevandić (AIM)