AIM: start



THU, 27 DEC 2001 12:04:27 GMT

Budžet "raspušta" parlament

Ugrožen i ostanak Alijanse na vlasti?

U 2002. godinu Federacija BiH ulazi bez usvojenog budžeta, pa čak i bez njegovog "surogata" u vidu odluke o privremenom finasiranju. Posljedica bi, u najgoroj varijanti, mogla biti raspuštanje Parlamenta i vanredni izbori.

AIM, Sarajevo, 27. 12. 2001. Odbijanje zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH da usvoje Vladin prijedlog odluke o privremenom finansiranju FBiH za prvo tromjesečje naredne godine, teoretski je dovelo u pitanje dalji ostanak na vlasti Alijanse za promjene, predvođene SDP-om. To što je Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio odluku, ne mijenja puno na stvari jer je za punovažnost zakona i odluka potrebno da ih u istovjetnom tekstu usvoje oba parlamentarna doma.

U dosadašnjih šest poslijeratnih godina već se dešavalo da u FBIH budžet ne budu usvojeni na vrijeme, ali to nikoga nije posebno zabrinjavalo, ni tadašnju vlast ni opoziciju. Uostalom zašto i bi, kada je zvaničan budžet ionako bio tek puka formalnost jer su se pare dijelile po nekim drugim kriterijima, u najboljoj maniri apsolutističkih monarhija. Naravno, zakonske odredbe koje se odnose na ovu problematiku bile su iste i tada kao i sada. Tako zakoni i Ustav predviđaju da ukoliko se budžet za narednu godinu ne usvoji do 31. decembra tekuće godine, odlukom o privremenom finasiranju moguće je "premostiti" prva tri mjeseca u godini i bez usvojenog budžeta. Do isteka tog roka ili će Parlament usvojiti budžet, ili Predsjednik FBiH raspušta Parlament i raspisuje nove izbore. Kako su se izbori, što opšti što lokalni, u BiH ionako održavali praktično svake godine, a postojeći zakoni i ustavi tretirali kao neobavezna školska lektira, ove zakonske odredbe o budžetu nikada se nisu praktično primjenjivali.

Ono po čemu se novonastala situacija u kojoj se našla aktuelna vlast razlikuje od ranijih istovjetnih problema sa budžetom bivše vlasti jeste u tome što je jedan od temeljnih postulata vladajuće Alijanse zalaganje za dosljedno poštovanje sistemskih zakona. Sada je na sceni klasična dilema političara, princip ili vlast. Ignorišu li zakon i ustav, onda gube glavnu "komparativnu prednost" nad bivšom vlašću nacionalnih stranaka, SDA i HDZ, koje takvih dilema nikada nisu imali, jer im je očuvanje vlasti bio neprikosnoven imperativ.

Izvor svih problema koje aktuelna Vlada FBiH ima sa Parlamentom leži u činjenici da parlamentarnu većinu vladajuće Alijanse za promjenu čine dva zastupnika. Kako zastupnici i nisu pretjerano revnosni u prisustvovanju parlamentarnim sesijama, često se desi da Alijansa ne može obezbijediti neophodnu većinu kod glasanja o vladinim prijedlozima zakona i odluka. Zbog toga je Vlada i spornu odluku o privremenom finansiranju, nakon rasprave formalno povukla iz procedure, da ne bi bila suočena sa rezultatima glasanja u kome za svoj prijdlog ne bi mogla dobiti potrebnu većinu glasova.

Ključni argumenti kojima su zastupnici opozicije u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH osporavali vladin prijedlog odluke o privremenom finansiranju bili su njena "nepotpunost" te pitanje zašto im umjesto odluke nije ponuđen nacrt "pravog" budžeta za 2002. godinu. Dovoljno ubjedljiv odgovor zašto na vrijeme nije ponuđen nacrt novog budžeta predstavnici vlade nisu ponudili, pa je stoga sasvim razumljivo da zastupnici iz reda opozicije nisu propustili ovu priliku da vladajućoj Alijansi dodatno zagorčaju život, "prepadajući" je prijetnjom o mogućnosti prijevremenih izbora. Ovo kašnjenje Vlade u izradi novog budžeta teško je objasniti, pogotovu što su u tekućoj godini planovi u punjenju federalnog budžeta ispunjeni i prije roka, jer je do kraja novembra u budžet ušlo nešto manje od 995 miliona maraka, ili 99,6 odsto od ukupno planiranih sredstava za ovu godinu, dok je potrošeno 977 miliona maraka ili 98 odsto od planiranog iznosa.

Uprkos svemu, realne šanse da dođe do raspuštanja Parlamenta i prijevremenih izbora u FBiH zbog neusvajanja budžeta, su tek teoretske, mada opozicija ne bi imala ništa protiv njihovog održavanja. Privremeno rješenje, pravnici Vlade su pronašli u odredbi zakona koja omogućava ministru finansija da budžetsku godinu produži do 15 dana. Znači, 2001. godina bi, barem što se budžeta tiče, mogla potrajati do 15. januara. Alijansi znači preostaje rok do polovine januara da disciplinuje vlastite zastupnike i natjera ih da se svi do jednog obavezno pojave na zasjedanju Parlamenta i, naravno, podrže prijedlog vladine odluke o privremenom finansiranju. U idealnim uslovima, umjesto odluke Vlada bi na usvajanje mogla ponuditi i "pravi budžet", o kome bi se ministri trebali izjasniti prije posljednjeg dana decembra, koji bi onda zastupnici po hitnom postupku mogli usvojiti i time riješiti pitanje budžeta u 2002. godini.

Posljedice daljeg političkog prepucavanja Vlade i opozicije sa (ne)usvajanjem budžeta, su i vjerovatno zamrzavanje davno obećanih 100 miliona maraka pomoći budžetu od međunarodnih finansijskih institucija, do usvajanja budžeta, a među "žrtvama" bi se mogli naći i penzioneri i ratni vojni invalidi, čija bi se zaostala potraživanja trebala dijelom izmiriti iz budžetskih sredstava.

Osim toga redovni opšti izbori u BiH, prvi nakon rata u samostalnoj organizaciji domaće vlasti, ionako su planirani za novembar 2002. godine a pripreme za njihovo održavanje nisu daleko odmakle. Sa čisto tehničke strane, bilo bi praktično nemoguće pripremiti i održati vanredne izbore prije ljeta. To znači da bi najpesimističniji scenario, raspuštanje Parlamenta i raspisivanje prijevremenih izbora, zbog neusvajanje budžeta ili odluke o privremenom finansiranju do 15. januara, rezultirao totalnom paralizom sistema i najdubljom političkom krizom u FBiH do sada. Dodatan razlog zbog kojeg su prijevremeni izbori tek čisto teoretska mogućnost leži u činjenici da je BiH zemlja pod nezvaničnim protektoratom.

Ovlasti Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH obuhvataju i pravo proglašenja zakona i odluka koje Parlament nije usvojio. Stoga je prilično sigurno da bi Visoki predstavnik mogao nametnuti i zakon o budžetu FBiH za 2002. godinu, ne bude li drugog rješenja. Time bi se spriječilo raspuštanje Parlamenta i raspisivanje prijevremenih izbora, koje bi bilo nemoguće organizovati, i izbjegao neminovni politički haos. Istovremeno, postojeća vlada Alijanse za promjene zadržala bi legalnost i bilo bi joj omogućeno da nastaviti raditi bez kršenja postojećih odredbi Ustava i zakona.

Dok političari i pravnici, kako oni na vlasti tako i oni u opoziciji, grazničavo iščitavaju Ustav i zakone tražeći "kvake" za koje se mogu uhvatiti u ovoj situaciji, obični smrtnici se ne uzbuđuju previše. Uvjereni da im se, sa ili bez usvojenog budžeta, ionako ništa bitno neće promijeniti u životu, više su zaokupljeni pitanjem hoće li moći sebi priuštiti barem nešto puniju trpezu u novogodišnjoj noći, nego li razmišljanjem hoće li ili neće doći do raspuštanja Parlamenta.

Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)