AIM: start



THU, 13 DEC 2001 00:55:07 GMT

Nejedinstvo unutar "suverenistickog bloka" u Crnoj Gori

Samo je cilj zajednicki

Iako sa istim proklamovanim ciljem - nezavisna Crna Gora - tri partije ztakozvanog suverenistickog bloka, DPS, LSCG i SDP, prije lice na politicke neprijatelje nego li na saveznike. U toj cinjenici i lezi dio razloga zbog cega se dugo ocekivani referendum odlaze u nedogled

AIM Podgorica, 12.12.2001. godine

"Zbogom nezavisnosti, zbogom reforme" - uzviknuo je portparol Liberalnog saveza, Slavko Perovic, reagujuci na "licni stav" Zaka Siraka da "Evropska unija nece priznati nezavisnu Crnu Goru". Neformalni lider partije sa najduzim stazom borbe za crnogorsku suverenost, u istoj je izjavi nedvosmisleno oznacio krivca za prognozirani sunovrat projekta koji je pocetkom 90-ih upravo on personalizovao: "Za sve je kriva politika DPS..."- zakljucio je on, optuzujuci Predsjednika Republike, Mila Dukanovica da "vara procrnogorsko biracko tijelo"!? Glasnogovornik liberala nije se, dakle, ni osvrnuo na stav Predsjednika Francuske, vec ga je iskoristio kao povod za obracun na domacem terenu.

Citiranu Perovicevu izjavu ovdasnji su politicki analiticari protumacili ne samo kao jos jedan pokazatelj nejedinstva snaga koje se zalazu za medunarodno priznanje Crne Gore, nego i kao svojevrstan putokaz ka kljucnoj prepreci na putu do toga cilja. "Pritisci medunarodne zajednice jesu teski i neprijatni, ali nepovjerenje unutar procrnogorskog bloka, narocito na relaciji LSCG - DPS, glavna je kocnica u projektu obnove crnogorske drzavnosti" - smatra Rade Bojovic, analiticar podgorickog Centra za regionalne studije.

U Skupstini Crne Gore petorica poslanika Liberalnog saveza daju podrsku manjinskoj vladi DPS i Socijaldemokratske partije, ali u parlamentarnim debatama oni su njeni kriticari, ostri barem koliko i poslanici opozicione koalicije "Zajedno za Jugoslaviju". Liberali ne vjeruju u iskrenu opredijeljenost Dukanoviceve partije za crnogorsku nezavisnost, cak ni nakon nedavnog kongresa DPS, kada je borba za medunarodno priznanje i formalno postala dio njenog programa. Rukovodstvo LSCG stalno istice kako je posrijedi obican politicki blef, ciju uvjerljivost zdusno pomaze SNP Predraga Bulatovica, sracunat na odrzanje statusa quo. Sadasnje stanje, tvrde liberali, odgovora objema najjacim strankama u Crnoj Gori, a kada prestane gluma, desice se ujedinjenje DPS i SNP i to na platformi - ocuvanja neke forme zajednicke drzave!?

Liberalni savez ne moze da oprosti Dukanovicu sto proljetos nije prihvatio njihovu ponudu da se stavi na celo independentistickog bloka, koji bi, tvrde liberali, osvojio dvotrecinsku vecinu. Vec tada je mogla biti dobijena bitka za nezavisnost, vjeruje Mali kabinet LSCG. Tesko nasljede nepovjerenja pothranjeno je nedavnim sporom u vezi sa rjesenjima u Zakonu o referendumu. Liberali su zagovarali stav da ne treba propisivati kvalifikovanu vecinu, niti donju granicu izaslih za odluku o drzavnom statusu Crne Gore. Podrzala ih je SDP, ali je DPS ostala uzdrzana i time, fakticki, sprijecila izglasavanje verzije Zakona o referendumu, koju je, vec kao nacrt, OEBS proglasio "korakom unazad", a zvanicna je Podgorica zbog nje primila packe sa mnogih znacajnih medunarodnih adresa. Vrh LS ostao je gluv za argumente DPS i tvrdo pri zakljucku da je neprihvatanje njihovoga modela projekat nezavisnosti "vratilo godinu unazad".

Naravno, spisak sumnjivih tema ne zavrsava se drzavnim statusom. Liberali, cak teze, optuzuju aktuelnu vlast, pogotovo njen DPS dio, za korupciju, kriminal, antireformizam, nekompetentnost, zloupotrebu policije i drzavnih glasila...

S druge strane, reklo bi se, dio DPS dozivljava liberale kao silom prilika nametnute saveznike, a, utisak je generalno, i kao politicki nezrele partnere. U receptu za suverenost sto ga nudi LS, prepoznaje se neka vrsta "olako obecane brzine" i opasnog zanemarivanja unutrasnjih i spoljnih problema. Liberalima se spocitava da znaju cilj, ali ne i put do njega. A od ljetosnjih tajnih pregovora vrha LSCG sa projugoslovenskom koalicijom, kao da je poljuljano povjerenje u lojalnost nekih liberalnih prvaka opciji nezavisnosti! U svakom slucaju, zahvaljujuci hvatanju vrha Liberalnog saveza u tom "pokusaju preljube" sa probeogradskim partijama, DPS se dobrano oslobodio fascinacije prvoborackim pedigreom liberala. Za taj opskurni period postizbornih previranja i neuspjesnih pregovora o ulasku liberala u Vladu, vezuje se "javna tajna" o navodnom srebroljublju jednog od celnika liberala?

Socijaldemokratska partija, najmanja u tom suverenistickom trojstvu, pokusava da otopi led nepovjerenja izmedu LSCG i DPS. Zasad bez vidljivog rezultata. SDP je, podrzavajuci prijedlog liberala da se u Zakon o referendumu ne unese cenzus i kvalifikovana vecina, mozda, donekle popravila svoj rejting u Malom kabinetu. Lider socijaldemokrata, Ranko Krivokapic ne krije da zeli ulogu mosta koji ce pribliziti liberale i depeesovce i uciniti ih stvarnim saveznicima. Barem do referenduma.

Upravo poruku da se do referenduma zakopaju ratne sjekire i ostvari "stratesko jedinstvo", ne bi li se postigao zajednicki cilj - suverena Crna Gora, poruka je koju liderima triju partija odasilju mnogi nezavisni intelektualci, ugledna novinarska pera, pa, manje ili vise otvoreno, i strani politicki analiticari i diplomate. Ovi posljednji to cine markirajuci nejedinstvo crnogorskog bloka kao jednu od meta u koju ciljaju protivnici crnogorske nezavisnosti.

Uprkos citkosti, ta se poruka zasad slabo prima. U najuzem rukovodstvu DPS ima ljudi koji bi radije postigli dogovor sa SNP i Narodnom strankom, nego sa LSCG. Za njih su liberali jos uvijek "desni ekstrem", ili barem suvise nacional-romanticari, nepodesni za suptilnu politicku igru koja predstoji. Za liberale, pak, DPS je "interesna organizacija", sklona da trguje svacim, pa i vlastitom drzavom, i, kao takva, nepouzdan saveznik u odlucujucoj bici. Ti fundamentalni uzroci nepovjerenja, prozeti su, nista manje teskim i znacajnim, desetogodisnjim nasljedem sukoba i licnih odioznosti. Najzagrizeniji liberali ne mogu da zaborave golgotu koju su im u prvoj polovini devedesetih priredile crnogorske vlasti. Rukovodstvo LSCG, narocito Slavko Perovic, koji i dalje vazi za najuticajnijeg covjeka u stranci, ne moze da oprosti Dukanovicu sto je sa preuzimanjem esencije partijskog programa liberala, preuzeo i golem dio njihovog clanstva.

U kolopletu politicke nedoraslosti, licnih sujeta i objektivne slozenosti situacije, tesko je predvidjeti kako ce se narednih mjeseci ponasati partije koje zagovaraju crnogorsku nezavisnost. Kao blok prema federalistima, ili kao slobodni strijelci, koji jednako trose municiju na saveznike i protivnike .U ovom trenutku doima se naucnofantasticnim predvidanje da bi, na proljece, Ranko Krivokapic, Slavko Perovic i Milo Dukanovic zajednicki, sa iste govornice, mogli pozivati gradane da glasaju za Crnu Goru na Ist Riveru. Ali, paradigma postoji: uoci drugog kruga predsjednickih izbora, 1997. Slavko Perovic pozvao je liberale da glasaju Dukanovica. I Dukanovic je pobijedio. Ako su se snage mogle objediniti zbog Predsjednika, bilo bi logicno da se objedine i zbog Crne Gore. Ovdje se, medutim, politika logici "cesto znala nasmijat grohotom"

Darko SUKOVIC (AIM)