AIM: start



SAT, 24 NOV 2001 14:27:17 GMT

Oteto - prokleto

Aim, Zagreb, 24.11.2001.

U petak, 23. studenoga, u dvorcu Bežanec blizu Zagreba održan je hrvatsko-jugoslavenski sastanak o izbjeglicama na kojemu su s hrvatske strane sudjelovali Lovre Pejković, pomoćnik ministra javnih radova, i Joško Paro, pomoćnik ministra vanjskih poslova, dok su s jugoslavenske strane pregovarali Petar Lađević, savjetnik za izbjeglice predsjednika Vojislava Koštunice, i Sandra Rašković-Ivić, povjerenica srbijanske Vlade za izbjeglička pitanja. Premda nije bilo predviđeno da se razgovara o stanarskim pravima Srba izbjeglih ili protjeranih iz Hrvatske, jugoslavenska je strana to pitanje uspjela uvrstiti na dnevni red. "Za jugoslavensku su stranu stanarska prava jedno od gorućih pitanja povratka. O tome ovoga puta nismo detaljno razgovarali, nego ćemo cjelovit prijedlog vraćanja stanova iznijeti na budućim bilateralnim sastancima SRJ i Hrvatske", izjavio je poslije petosatne sesije Petar Lađević, dok su članovi hrvatske delegacije izrazili suzdržanu mrzovolju spram otvaranja stambene problematike.

Čitava je priča počela prije nekoliko dana kad je potpredsjednica Hrvatske Vlade Željka Antunović izjavila da aktualnoj vlasti ne pada na pamet vratiti 50 tisuća bivših društvenih stanova Srbima koji su imali stanarsko pravo i koji su "samovoljno napustili Hrvatsku". Antunovićevoj je zatim podršku dao Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana i čelnik Hrvatskog istinskog preporoda (HIP), koji je rekao da izjava Vladine potpredsjednice "pokazuje da su hrvatski interesi stalni, bez obzira tko bio na vlasti". Nije se propustio oglasiti ni već spomenuti Lovre Pejković, pouzdani HDZ-ov kadar i aktualni pomoćnik ministra Radimira Čačića: on je OESS, organizaciju što inzistira na povratku stanova izbjeglim Srbima koji su imali stanarsko pravo, nazvao neozbiljnom institucijom, a zahtjeve za povratom stanova nazvao je "pravno neutemeljenima". Neće, naravno, trebati dugo čekati da izljeve podrške Željki Antunović javno počnu odašiljati Mirko Čondić, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Liović, Ivić Pašalić... Ili, recimo, sudac Ustavnoga suda Vice Vukojević, koji je početkom devedesetih izjavio da će "učiniti sve kako bi onemogućio 10 tisuća četnikuša u otkupu stanova".

"Evidentno je da ova vlast nastavlja raditi ono što je započeto 1990. godine i evidentno je da je riječ o kontinuitetu hrvatske politike. Stoga ne treba čuditi što Željka Antunović dobiva pljesak od radikalne nacionalističke desnice", reći će na konferenciji za novinare predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski i dodati da je apsolutno skandalozno što je Račanova Vlada svjesno odlučila onemogućiti jedan dio hrvatskih građana u realizaciji njihovih prava. "Rezultat onoga što čini gospođa Antunović bit će taj da će misija OESS-a do daljnjega ostati u ovoj zemlji, a dobar broj stranih veleposlanstava pojačava svoje ekipe koje će pratiti stanje u Hrvatskoj", kaže Puhovski. Po njemu, brojke od 50 hiljada stanova, koji bi trebali biti vraćeni bivšim nositeljima stanarskoga prava, višestruko su napuhane: procjene HHO-a, naime, govore da se radi o cifri između 11 i 15 tisuća stanova. "Mnogi su ljudi Hrvatsku napustili u situaciji krajnje nužde i pod prijetnjom smrću", kazuje Puhovski, "pa ti ljudi, logično, nisu imali mogućnost da otkupe stan u kojemu su živjeli. Osim toga, ti se ljudi dugo nisu mogli vratiti u Hrvatsku, pa im sada treba omogućiti da realiziraju svoje pravo, kao što su ga realizirali svi drugi hrvatski građani."

Nikola Visković, ugledni pravni stručnjak iz Splita, u tjedniku "Feral Tribune" izjavio je da Željka Antunović u golemu brojku od 50 tisuća etnički obilježenih ljudi ne svrstava samo one što su se iz Hrvatske iselili kao pripadnici jedne neprijateljske armije, nego i onu većinu građana koji nisu napuštali svoje stanove i Hrvatsku "svojevoljno", već pod prijetnjom naoružanih bandi i pojedinaca. "Samo taj stav dovoljan je da izjava potpredsjednice Vlade dobije faktički i legalno isto etničko likvidatorsko, uistinu rasističko i moralno-politički kretensko značenje kakvo su u Trećem Reichu imale akcije oduzimanja imovine iz Njemačke 'samovoljno' iseljenih Židova", smatra Visković. O napadima iz hrvatske Vlade progovorili su i čelnici misije OESS-a u Hrvatskoj: "Misija OESS-a ne namjerava, niti smatra korisnim nastavljati razmjenu mišljenja s hrvatskom Vladom putem medija. OESS će se nastaviti baviti složenim pitanjima stanarskih prava s Vladom putem uobičajnih kanala s ciljem pronalaženja načina na koji se može pomoći onima koji su izgubili svoja stanarska prava da riješe to pitanje", kažu u misiji OESS-a. Oni, također, naglašavaju da su neki stanari uz upotrebu prijetnji i sile nasilno izbačeni iz svojih stanova, što bi se, drže u OESS-u, trebalo hitno razmotriti. "OESS smatra da treba donijeti odredbe koje bi nadomjestile gubitak koji su bivši korisnici stanarskih prava pretrpjeli, te je spreman s hrvatskom Vladom istražiti rješenja prihvatljiva svim stranama", kažu u toj međunarodnoj organizaciji.

"Postoje dvije kategorije ljudi koji su onemogućeni u otkupu stana", objašnjava u "Feral Tribuneu" Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, pa nastavlja: "U prvu kategoriju spadaju oni ljudi kojima je grupa pripadnika Hrvatske vojske došla na vrata i jednostavno ih izbacila iz stana. Prema našim procjenama, takvih je slučajeva u Hrvatskoj bilo oko tri tisuće. U drugu kategoriju spadaju porodice koje su 1991., zajedno s JNA, napustile Hrvatsku. Njima su stanarska prava oduzimana u odsutnosti i na temelju članka 102. Zakona o stambenim odnosima, koji govori o neprijateljskoj djelatnosti nositelja stanarskoga prava, ili na temelju toga što obitelj duže od šest mjeseci nije boravila u stanu".

A kako se utvrđivalo da se netko bavi neprijateljskom djelatnošću protiv Hrvatske? Primjerice, ovako: u listopadu 1995. splitska je podružnica HVIDR-e na čelu s čuvenim Zvonimirom Goretom MORH-ovoj Stambenoj komisiji (godinama ju je vodila Iva Pašalić) poslala pismo koje sadrži popis od 77 "politički nepodobnih" familija, stanara splitskih vojnih stanova, a u pismu se traži da se ovim ljudima onemogući otkup njihovih životnih prostora. Razlog: "Oni su podnijeli zahtjev za otkup vojnog stana, pa će iste otkupiti za male, a prodati za velike novce i odseliti u svoje kuće u Splitu i drugim mjestima u Srbiji i Crnoj Gori jer su to redom jugonostalgičari". Tako je prije šest godina pisao Zvonimir Goreta, a ovako je ovih dana zborila Željka Antunović: "Oni koji žele naplatiti svoje nekakvo stanarsko pravo koje su nekad imali u Hrvatskoj i koji kane pokupiti novac, kupiti stan jeftino pa ga skupo prodati, te onda taj novac odnijeti tko zna gdje po svijetu, neka to zaborave". Zašto, međutim, hrvatsku vlast brine što će ljudi učiniti s novcem od prodaje svoga stana? I otkud uopće Željka Antunović zna da će izbjegli Srbi prodavati svoje stanove?

"Ljudi su proglašavani neprijateljima Hrvatske samo zato što su otišli iz ove zemlje zajedno s JNA. Uopće se nije vodilo računa o tome da nečiju neprijateljsku djelatnost treba i dokazati", kazuje Veljko Miljević, ugledni zagrebački odvjetnik i član vodstva HHO-a. Praksa oglašavanja ljudi neprijateljima bila je masovna: neprijateljima su, među ostalim, proglašavani bolesni i slijepi starci, a svrha takve prakse bila je da se što veća stambena kvadratura očisti od Srba, te da se onda ti prostori nasele ljudima čija krvna slika nije sumnjiva. Stanovi bivših pripadnika JNA i svih onih ljudi za koje su tipovi poput Zvonimira Gorete procjenili da su "jugonostalgičari" funkcionirali su zatim kao poligon za naplatu navodnih ratnih zasluga - ti su stanovi, naime, popunjavani ljutim bojovnicima što su u hrvatske gradove stigli iz svojih sela u Hercegovini, dalmatinskoj Zagori, Lici...

"Oteti stanovi dodjeljivani su ljudima koji ni po kakvom kriteriju ne bi mogli dobiti stan", kaže Tonči Majić i navodi primjer: "Čovjek je došao iz Hercegovine u Split, obukao je uniformu pripadnika Laušićeve Vojne policije i nakon tri dana nošenja te odore provalio je u stan obitelji Savić. On je, dakle, svjesno došao u Split kako bi se stambeno zbrinuo, a to govori da je takva praksa bila plod vrlo osmišljene strategije". Po Majiću, ova se vlast nalazi u vrlo nezavidnoj poziciji, jer će - po svemu sudeći - vrlo brzo morati podizati čitave gradove za Srbe. "Vlast, naime, sad ne može na cestu izbacivati ljude koji žive u stanovima izbjeglih hrvatskih građana, jer su ti stanovi otkupljeni", kaže on i dodaje da bi sud u Strasbourgu uskoro mogao donijeti prvu presudu kojom se stanarsko pravo izjednačava s vlasništvom. "Pored toga, ugledni njemački pravni stručnjak dr. Wolfgang Peukert već je iznio mišljenje da je rat sam po sebi dovoljan razlog što netko nije koristio stan duže od šest mjeseci", Majićeve su riječi. Međunarodne vlasti u Bosni i Hercegovini svojim su odlukama, inače, stanarsko pravo već izjednačile s klasičnim vlasništvom i izbjeglim je ljudima omogućeno da raspolažu društvenim stanovima u kojima su živjeli prije rata: tako, recimo, Hrvat koji je izbjegao iz Banja Luke ima pravo na povrat svojega stana u tom gradu (i ima ga, naravno, pravo smjesta prodati, ukoliko ne kani živjeti u Republici Srpskoj), ali isti taj Hrvat ima i stan u Hrvatskoj što ga je dobio od hrvatske vlasti. Nevolja je, međutim, u tome što je stanarsko pravo nad tim stanom imao Srbin izbjegao iz Hrvatske, Srbin kojemu bi Željka Antunović htjela uskratiti pravo da realizira svoje stanarsko pravo. Onaj izbjegli Hrvat iz Banja Luke trebao bi, dakle, imati dva stana, dok bi se izbjegli Srbin iz, recimo, Vrginmosta (u čijemu se stanu, zamislimo, isti onaj Hrvat iz Banja Luke) dovijeka trebao potucati po srbijanskim izbjegličkim kampovima

"Nije važno žele li se vlasnici stanova vratiti ili ne, jer izbjeglim Srbima nitko ne može oduzeti imovinu koja im pripada", rezolutan je u splitskome "Feralu" Veljko Džakula, predsjednik Srpskog demokratskog foruma. Izbjeglim se Srbima, smatra Džakula, ne može oduzeti pravo da, kao i ostali građani, otkupe stanove čiju su izgradnju godinama financirali iz vlastitih plaća. "Predstavnici hrvatske Vlade nisu ozbiljno razmotrili problem povrata stanova i svojim izjavama rade na štetu Hrvatske. Čini se kao da izjave daju u grču, ne razmišljajući o posljedicama", kaže predsjednik SDF-a. Tonči Majić, međutim, smatra da treba spriječiti situaciju u kojoj će stanarsko pravo u Hrvatskoj ostvariti ljudi, koji su dobili stan ili kuću u Srbiji. "To treba spriječiti, jer takvi slučajevi mogu dezavuirati čitav proces povrata stanova", tvrdi Majić.

Na koncu, treba zaista biti prilično retardiran pa tvrditi da su hrvatski Srbi svoje stanove napuštali iz čiste obijesti: stan je tim ljudima, u većini slučajeva, bio jedina imovina, pa su svi ti ljudi trebali biti nenormalni da bi - svojevoljno i bez ikakva povoda - napustili sve što su u životu imali. Željka Antunović i njezini šefovi to, jednostavno, odbijaju shvatiti.

Ivica Đikić