AIM: start



TUE, 20 NOV 2001 10:49:45 GMT

Kemijsko oružje iz Mostara

Očekuje li nas "novi tmurni svijet"?

AIM, Mostar, 20.11.2001. Sudeći prema posljednjim izjavama političkih prvaka te vojnih analitičara, zapadni svijet, nakon svirepih terorističkih napada na New York 11. septembra ove godine, posebno se plaši terorističkih napada kemijskim i biološkim oružjem.

Ono što bi moglo biti posebno zanimljivo bosanskoherecgovačkoj, i ne samo njoj, javnosti, jeste činjenica da bi budući teroristički napadi mogli biti izvedeni kemijskim oružjem proizvedenim u bivšoj Jugoslaviji, a koje je usavršavano na području BiH, točnije u Mostaru. Naime, prije dvije godine novinari iz Republike Hrvatske otkrili su kako je Jugoslavenska armija posjedovala 40 metričkih tona sarina skrivenih u podzemnim skladištima tvornice kemijskoga naoružanja u Lučanima (SRJ), a što su tada potvrdili i izvori u Pentagonu. Dio te proizvodnje i usavršavanja spomenutog naoružanja obavljan je i u bivšem institutu Jugoslavenske narodne armije u mjestu Potoci, deset kilometara sjevernije od Mostara.

No, da bismo sagledali čitav aspekt proizvodnje kemijskog oružja u bivšoj Jugoslaviji moramo se vratiti u 1967. godinu, kada su obavljena prva vojna istraživanja u oblasti kemijskoga naoružanja u SFRJ i kada je JNA započela s proizvodnjom sarina u Potocima, kraj Mostara. Na 52 hektara zemlje, Vojni tehnički institut iz Beograda, sagradio je pogone za proizvodnju, istraživanja, analizu i sintezu otrovnih plinova, pripadajuće laboratorije, podzemna skladišta te centre za ispitivanja na životinjama. U dislociranom istraživačkom kompleksu beogradskoga Vojnog instituta nikada se nisu proizvodile veće količine smrtonosnog plina, već su u njemu isključivo vršena ispitivanja kakve efekte može prouzročiti upotreba sarina.

Pred sam početak rata, preciznije siječnja i veljače 1992. godine, nakon 34 godine rada, kompletna aparatura i tehnička dokumentacija instituta u Potocima prebačena je u Lučane. Odlukom Generalštaba JNA, institut u Potocima zatvoren je krajem veljače 1992. godine. Projekt proizvodnje sarina, koji se nekoliko desetljeća razvijao u laboratorijima pored Mostara, predstavlja prvi kompletni projekt kemijskoga oružja proizvedenog u SFRJ, a koji je imao radni naziv HM-502. Nakon početnih istraživanja u Mostaru, proizvodnja je nastavljena u tvornici "Prva iskra" u Bariću, u Srbiji.

Prema saznanjima, kompletni "know-how" proizvodnje sarina dostavljen je Iraku, čiji su znanstvenici često boravili u Lučanima, baš kao što su u vrijeme Titove Jugoslavije bivši JNA eksperti putovali u tu arapsku zemlju. Suradnja u proizvodnji kemijskog oružja bila je naročito intenzivna osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sarin je, inače, kao sredstvo masovnoga uništenja teroristima privlačan jer ga, prvenstveno, nije teško proizvesti, a i u maloj količini može pobiti više tisuća ljudi. Teško ga je otkriti jer je bez mirisa, vremensko djelovanje mu je vrlo kratko, a 26 puta je ubitačniji od cijanida. Ovaj kemijski otrov razvili su njemački nacisti u Drugom svjetskom ratu. Bitno je podsjetiti da su teroristi, već, napali sarinom i to prije šest godina u tokijskoj podzemnoj željeznici. Članovi japanskog kulta Aum Shinrikyo 1995. godine bacili su sarin u tokijski metro, i na taj način pobili 12 i ozlijedili više od pet tisuća ljudi, od kojih mnogi još pate od dišnih i drugih zdravstvenih tegoba. Također, prije godinu dana britanska specijalna policija je upadom u jednu od sumnjivih kuća u Londonu, spriječila urotu kojom se smrtonosnim sarinom, po uzoru na tokijski napad, namjeravalo potrovati putnike u podzemnoj željeznici.

Što se tiče rata biološkim sredstvima, ni on nije ništa novo - još u ratu u Manđuriji 1931. godine korišteno je biokemijsko oružje. Biološki teror dobiva na značaju početkom rata u Golfskom zaljevu kada je kairski list "Al-Akbar" objavio, a "Komskomolskaja Pravda" potvrdila, da osim specijalno uvježbanih terorističkih grupa za udare po zapadnim centrima, postoje i skupine za udare biološkim sredstvima! Jedna od potencijalno najopasnijih zemalja kada je u pitanju oružje za masovne uništavanje na biološkoj osnovi, jeste Irak Sadam Huseina, koji posjeduju i kompletnu tehnologiju za proizvodnju biološkoga oružja, koje je po svojim karakteristikama opasnije sredstvo za masovno uništenje od kemijskoga.

Biološki agensi djeluju tako što prodiru u respiratorni trakt i živčani sustav žrtve, a uz današnju brzinu i opseg avionskoga prometa putnika izuzetno zarazne bakterije mogle bi se u nekoliko sati raširiti po cijelom svijetu. Njihovom širenju nema nikakve geografske ili druge prepreke. Zarazile bi se tisuće ljudi koji bi bolest dalje širili na sve one s kojima dođu u dodir. Posebno opasana je , kao što je navedno, bakterija antraksa ili Bacillus antrahracis (antraks) koja može preživjeti u sporuliranom obliku cijelo desetljeće, a ne smeta joj ni visoka ni niska temperatura. Ulaskom u ljudsko ili životinjsko tijelo, budi se i razvija uvijek istu sliku, koja za posljedicu ima smrt nakon tri do pet dana, ako se u roku od 12 sati zaraženoj osobi ne ubrizga antibiotik.Udahnuta bakterija vrlo brzo ubija čovjeka i to u najtežim mukama. Relevantne procjene govore da jedna unca antraksa (oko 28 grama) uvedena u sustav ventilacije na djelomično natkrivenom stadionu, može ubiti 70-80 tisuća gledatelja za sat vremena, dok je jedna druga studija potvrdila da bi biološki udar aerosolom antraksa iznad New Yorka, ubio najmanje 600 tisućaljudi. S obzirom na njezinu ubojitost jasno je zbog čega zapadne zemlje strahuju napadom biološkim oružjem.

Iako riječi mnogih zvaničnika, prije napada na tornjeve u New Yorku i Pentagon, nisu imale toliko odjeka u javnosti, u kontekkstu sadašnje situcaije važno je podsjetiti na gotovo proročke riječi bivšeg ministra obrane Sjedinjenih Država Roberta Cohena koji je još 1999. upozoravao od terorizma s ogromnim posljedicama i ljudskim žrtvama. On je te godine, u članku objavljenom u Washington Postu, upozorio da se SAD trebaju "pripremiti za tmurni novi svijet". U podužem članku, on je, između ostaloga, napisao kako su "posljednjih mjeseci oči svjetske javnosti s pravom uprte na prijetnju američkim interesima i vrijednostima na Balkanu" zbog čega vodstvo SAD-a "ne može priuštiti da se usredotoči na prijetnje koje su mnogo bliže, kao što je opasnost od kemijskoga ili biološkoga napada na teritorij SAD-a".

"Sjedinjene Države sada su suočene s nečim što bi se mogao nazvati paradoks supersile. Naša konvencionalna vojna superiornost potiče naše protivnike da nekonvencionalnim, nerazmjernim sredstvima udare po našoj Ahilovoj peti. Barem 25 zemalja, uključujući Irak i Sjevernu Koreju, sada posjeduju, ili tek što nisu nabavili odnosno razvili, oružje za masovno uništenje. Poseban razlog za brigu je moguće postojanje variole u nekom vojnom arsenalu. Ta je strašna i zarazna virusna bolest desetkovala cijele narode kroz stoljeća a čovječanstvo je pred njom trenutno nezaštićeno. Iz prikrajka također prijeti mogućnost da će to oružje dopasti ruku pojedinaca ili nezavisnih skupina koji su teroristi ili vjerski fanatici izvan granica SAD-a, ili su domaći usamljeni zanesenjaci i samozvani proroci apokalipse - ustvrdio je tada bivši američki ministar obrane.

Inače, glavna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Gro Harlem Brundtland nedavno je izjavila izjavila je da bi se svjetske vlade trebale pripremiti za mogućnost kemijskih i bioloških napada. Moramo biti spremni na mogućnost da ljudi postanu žrtve napada kemijskim i biološkim agensima - rekla je ona na sastanku ministara zdravstva američkog kontinenta u Washingtonu.

Svi ovi podaci jasno ukazuju na iskušenja koja čekaju zapadni svijet, ali i vlasti ovdašnjih balkanskih država koje moraju ispitati puteve odlaska kemijskog oružja s prostora bivše Jugoslavije na Bliski istok. Jer, pravilno lociranje tog ubojitog arsenala u mnogome bi pomoglo prevenciji od terorizma. Hoće li od SAD ili neke druge zapadne zemlje na adresu BiH, Hrvatske i Srbije doći zahtjev za pokretanjem istraga o ovim pitanjima, ostaje da se vidi. No, moguće je da su spomenute istražne radnje već u tijeku ali daleko od očiju javnosti. Ne očekuje li nas, kao što je Cohen kazao, "tmurni novi svijet".

Zoran TIHIĆ (AIM, Mostar)