AIM: start



THU, 15 NOV 2001 13:01:21 GMT

Kraj hrvatske samouprave?

Utihnula priča o trećem entitetu

AIM, MOSTAR, 15.11.2001. Prije više od pola godine, točnije 3. ožujka u Mostaru je predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH, Ante Jelavić, proglasio hrvatsku samoupravu, koja je po njegovim tadašnjim riječima, na dijelu Federcije BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom trebalo da zamijeni federalnu i državnu vlast, koje Jelavićeva stranka drži nelegalnim i nelegitimnim. Mnogi analitičari, predstavnici međunarodne zajednice, kao i osobe iz bosanskohercegovačkog političkog života, taj su potez shvatili kao uvod u stvaranje trećeg hrvatskog entiteta u BiH. Isti čovjek, Jelavić, nakon pola godine na sedmom izvanrednom saboru HDZ BiH, u Mostaru i baš u istoj dvorani gdje je proglašena samouprava, faktički je objavio njezin kraj. Jelavić je tada kazao da samouprava bila samo neuspjelo sredstvo da se riješi hrvatsko pitanje u BiH, dodajući da ona nije bila ni rješenje, ni pokušaj rješenja ovog pitanja.

No, u posljednjih šest mjeseci na pitanju samouprave bilo je dosta previranja i na njoj su se, ipak na kraju, slomila politička koplja. Posljedice ovog političkog avanturizma, kako to obično biva, pale su na pleća običnih ljudi, budući da su mnogi u sukobima oko samouprave ostali bez posla, bez primanja, odnosno bez mogućnosti za normalan život. Zbog svih ovih stvari, a i zbog činjenice da je ovim Jelavićevim riječima samouprava konačno pohranjena u povijesni arhiv, zanimljivo je pogledati što se u tih pola godine sve dogodilo i kako je hravtska samouprava doživjela, najprije, svoj uspon, a potom i pad. Krenimo redom. Početkom listopada prošle godine OSCE-ova Privremena izborna komisija za provedbu općih izbora u našoj zemlji donosi nova pravila za izbor zastupnik u Dom naroda Federacije BiH koja, za razliku od dotadašnjih neomugućavaju da zastupnici jednog naroda u kantonalnim skupština sami biraju zastupnike tog naroda za spomenuti dom. Nakon ove odluke, HDZ BiH, podržan još nekim strankama s hrvatskim predzankom u Novom Travniku utemeljuje Hrvatski narodni sabor (HNS) koji donosi Deklaraciju o pravima hravtskog naroda u BiH, odnosno dokument kojim bi se, po mišljenju "sabornika", konačno trebalo riješiti pitanje ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. HNS na tom zasjedanju donosi i odluku o raspisivanju referenduma koji zakazan na sam dan izbora. Hrvate iz BiH ovo je tijelo pozvalo da se izjasne podržavaju li spomenutu deklaraciju ili ne.

Nakon izbora i referenduma te formiranja nove vlasti Alijanse u kojoj nije bilo HDZ-ovih predstavnika, HNS, bar u medijskim istupima njegovih čelnika trebao je dobiti na značenju. No, iako je Jelavić pompezno kazao da je Federacija mrtva i da je HNS vrhovno tijelo za Hrvate u BiH, odluke ovog Sabora u konačnici su ostale bez nekih vidljivih posljedica. HNS je, naime, nakon izbora, prema riječima čelnika HDZ BiH, trebao na teritoriji Federacije BiH obnašati zakonodavnu vlast umjesto Federalnog parlamenta, ali od toga nije bilo ništa. Na kraju je HNS, u biti, samo zauzimao političke stavove o aktulanim političkim prilikama i pitanjima i pretvorio se u upravo onakvo tijelo kakvim su ga okarakterisali predstavnici međuanarodne zajednice u našoj zemlji, tj. postao je debatni klub. Nakon Jelavićeve najave da će se zastupnici HDZ-a vratiti u zastupničke klupe federalnog i državnog parlamenta, pitanje je hoće li HNS više biti i debatni klub, odnosno veliko je pitanje hoće li on uopće održati još neku sjednicu.

Svoje neslaganje s novom vlašću u Federaciji BiH i Državi BiH HDZ je demonstrirao i napuštanjem institucija. Zastupnici Jelavićeve stranke i ostalih stranaka HNS, nakon što su u federalnom i državnom parlamentu izabrani novi sastavi federalne Vlade i Vijeća ministara bez HDZ-ovaca, napustili su ta paralamentarna tijela. No, u cijelom razdoblju potom, HDZ, ipak, permanentno koketira s povratkom u parlamente, te iz te stranke, tako, dolaze prijedlozi nekih zakona, poneki se predstavnik HDZ-a, s vremena na vrijeme, pojavi na sjednici parlamenta, a peremenentno se u javnosti plasiraju i najave o povratku HDZ-a u institucije vlasti, ako se ispuni neki uvjeti koje ta stranka zahtieva. U svom govoru na sedmom stranačkom saboru Jelavić je decidno izjavio da će se zastupnici HDZ vratiti u zastupničke domove, iako je činjenica da nijedan od uvjeta koje je HDZ ranije postavio nije ispunjen. samim tim postavlja se pitanje zašto je HDZ to napuštanje trebalo. Na saboru je Jelavić najavio i mogućnost povratka HDZ-ovih zastupnika u Domove naroda, ali i ovaj put, po istom receptu, postavio je određene uvjete za to koje vjerojatno opet neće nitko ozbiljno ni razmotriti.

U svojoj samoupravi Jelavić je pokušao i formirati vladu: proglasivši samoupravu HNS je formirao i međužupanijsko-međuopćinsko vijeće koje je trebalo figurirati kao Vlada samouprave. Za predsjednika ovog vijeća izabran je Martin Raguž, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH, a Vijeće je kategorički najavilo da će preuzeti na teritoriji samouprave sve ovlasti Federacije i države BiH. Međutim, ono, ipak, nije donijelo niti jednu bitnu odluku, niti je poznato da je neka odluka ovog Vijeća implementirana. Prvobitna ambicija bila je i da Vijeće preuzme i carine i poreze, a bilo je pokušaja da se uspostavi i posebni platni promet na području samouprave. No, ni od toga nije bilo ništa tako da je Vijeće funkcioniralo kao nekakav koordinacijski tim bez ikakavog utjecaja.

Nakon formiranja "državnih samopravnih tijela" Jelavić kreće u ofenzivne akcije kojima je novu vlast htio baciti na koljena i pokazati joj da ne može vladati bez HDZ-a. Na pitanju vojske HDZ je pokrenuo svoju najofenzivniju i najopasniju akciju na kojoj je, na kraju, i pao projekt samouprave. Najprije su vojnici hrvatske komponente Vojske Federacije (VF) sa svojh odora, sukladno Jelavićevoj objavi da Federacija BiH više ne postoji, skinuli obilježja tog entieteta, zmijenivši ih državnim obilježjima BiH. Nakon toga, nekoliko je komandi velikih vojnih jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a prije svih, Prvi hravtski gardijski zbor VF sa sjedištem u Mostaru objavio otkazivanje poslušnosti novoizabranom federalnom ministru obrane Miju Aniću. Napokon, 27. ožujka, HNS je pozvao oficire i vojnike hrvatske komponente VF na samoraspuštanje, uz obećanje da će svakog mjeseca dobijati po 500 maraka novčane nakande. Većina oficira i vojnika, što samovoljno, što pod pritiskom, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO ostale prazne. Na ovaj udar u HVO, ministar obrane Anić reagirao je trezveno te je strpljivom politikom potpisivanja ugovora o radu s onim osobama koje su mu željele ostati lojalne započeo popunjavati jedinice HVO, najprije u Posavini, a potom i u Središnjoj Bosni. Da bi spriječio ove Anićeve akcije koje su započele davati rezultate, HDZ gotovo svakog dana organzira protestene mitinge ispred vojarni HVO u kojima su se nalazili vojnici i oficiri lojalni federalnom ministru. Iz mitinga u miting situacija je sve više kulminira, a okupljeni demonstranti postali sve agresivniji prema vojnicima i oficirima u vojarnama. S druge strane, HDZ nije ispunio obećanje raspuštenim vojnicima o isplaćivanju naknada od 500 maraka, te sve više njih potajno odlaze u sjedište Ministarstva u Sarajevu kako bi potpisali ugovore. Pritisnut nemogućnošću isplate obećanih naknada, teškim socijalnim statusom raspuštenih vojnika i oficira, kao i sve većim brojem ugovora potpisanih s Anićem, dio vojno-političkih struktura u HDZ BiH okreće ploču. Dodatni motiv za ovo omekšavanje stavova bilo je i sve složenija situacija oko prosvjeda ispred vojarni, o čemu najbolje svjedoči slučaj u Kiseljaku kada umalo nije prolivena krv između prosvjednika i vojnika koji su se nalazili u vojarni HVO. Nakon ovakvog razvoja situacije dva generala HVO koja su provela odluku o samoraspuštanju HVO, sastaju se s Anićem i potpisiuu sporazum o povratku raspuštenih vojnika i oficira u vojarne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede. Povratkom u vojarne svih pripanika HVO najteža kriza izazvana samoupravom riješena je i nakon njezina okončanja , HDZ i samouprava su prešli u potpu defanzivu koja je završila Jelavićevom faktičkom objavom njezinog kraja na stranačkom saboru, 6. listopada ove godine.

Paralelno s udarom u VF, Jelavić i HDZ pokrenuli su i akciju u policijskim i carinskim organima, kao drugim bitnim stupovima državne moći. Među carinicima i policajcima organizira se potpisivanje lojalnosti hrvatskoj samoupravi. Od svih policajaca i carinika tada je zatrežena pismena potvrda podrške samoupravi i HNS, a po vijestima, koje su tada dolazile iz međunardonih organizacija, neke osobe su lojalnost Jelaviću morale potpisati pod prirtiskom. Ovo potpisivanje peticije mnoge je administarivne dužnosnike u policiji i carinskoj službi, odlukama nadležnih orgama Federcaije i međuanrodne zajednice stajalo zaposlenja. Iako je većina policijaca potpisala spomenutu lojalnost, u radu policijskih i carinskih organa nije se ništa specijalno promijenilo i oni su u svim segemntima ostala u državno-pravnom sustavu Federacije BiH i BiH, tako da je posljedica ovih odluka bila samo gubitak još nekolio radnih mjesta.

Uz otvaranje fronta, putem vojnih, policijskih i carinskih službi s novom vlašću, HDZ se sukobljava i s OHR-om. Ta stranka, po proglašenju samouprave, objavljuje da odluke visokog predstavnika više neće poštovati. Na kraju, može se izvesti zakljačak, da, jedino, u čemu je HDZ ostao dosljedan kada je u pitanju razdoblje samouprave, jeste, upravo, odnos s međunarodnom zajednicom. HDZ nije priznao odluke o smjeni stranačkih dužnosnika, a na sedmom je saboru ponovno, protivno odlukama Visokog predstavnika, te iste ljude izabrao u centralna stranačka tijela. No, takav odnos HDZ prema međunarodnim predstavniciima više je rezulatat stava OHR prema toj stranci, nego stvarnih težnji i mogućnosti vrhuške HDZ-a. Naime, međunarodni predstavnci jasno su rekli da neće pregovarti s osobama koje je visoki predstavnik smijenio. Kako je međunarodna zajednica ostala pri ovom stavu, a HDZ nije izvršio promjene u svom vrhu odnosi među njima su totalno zahladili.

Uz ofenzivne akcije koje je pokrenu HDZ BiH je računao i na podršku Katoličke crkve koja će, smatrali su, ovoj stranci omogućiti da dobije ono što želi. I uistinu, Najveći dio Katoličke crkve po pitanju samouprave stao je iza HDZ-a i odluka HNS, a neki crkveni velikodostojnici bili su i najveći promotori ovih odluka, među bh. građanima hrvatske nacionalnosti. Pojedini su postali i ideolozi samouprave, a posebno je gorljive govore u prilog samoupravi i HDZ-ovom političkim potezima održavao biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić, koji je i na molitvenim skupovina i crkvenim slavljima držao politčke govore.

Prvoj sjednici HNS u Novom Travniku prisustvovao je i sam kardinal Vinko Puljić, koji se ipak, nakon proglašenja samouprave, djelomično - vjerojatno i pod pritiskom javnosti - distancirao od HNS. Iako protivnik stvaranja trećeg entiteta BiH, Puljić je ipak balgonaklono gledao na pojedine poteze HDZ-a, a često je pokušao biti i mostom između dužnosnika te stranke i onih u legalnim tijelima vlasti. Za razliku od kardinala Puljića, biskup Perić nije imao dileme. On je narod pozivao da štoviše pomognu samoupravi i da se na svaki način žrtvuju za nju. Na istoj liniji bila je i većina hercegovačkih franjevaca. Danas kada se vidi da od samouprave nema ništa, ovi crkveni velikodostojnici opet su postali imuni na svjetovna događanja i posvetili se samo religiji. Nadati se - ovaj put zauvijek

Nakon, ofanzivnih akcija u vojsci, policiji i carinskim službama , međunarodna zajednica kreće u protuofenzivu, a prvi cilj bio je Hercegovačka banka, kojoj je u samoupravi bila namijenja funkcija centralne finanacijske institucije. Prilikom blokade Hercegovačke banke izbio je pravi fizički sukob s predstavnicima OHR-a. Službenici OHR koji su uveli privremenu upravu u Banku su pretučeni, a i mostarski je Ured visokog predstavnika privremeno evakuiran iz zapadnog dijela grada. Toga 6. travnja, izgledalo je da je HDZ spreman učiniti sve, pa i fizički se boriti za samoupravu. Nakon što je izgubio Hercegovačku banku akcijom OHR-a, HDZ vrlo brzo gubi i javna poduzeća koja su mu bila značajan izvor prihoda. Akciju preuzimanja javnih poduzeća započinje provoditi nova federalna vlada. HDZ i HNS žestoko su se suprostavili i imenovanju novih upravnih odbora u javnim poduzećima na područjima s hrvatskom većinom, koja su u nadležnosti Federacije i čija je nova rukovodstva imenovala federalna Vlada. Jer, gubitkom tih poduzeća HDZ bi izgubio financijske izvore pomoću kojih je financirao paralelne strukture. Također, budući da je HDZ objavio da ne prizanje novu vlast, a ni bilo koju njezinu odluku, stari upravni odbori imenovani od HDZ-a odbili su se povući, a poslovodstva poduzeća koje je očekivala također su se izjasnili protiv novih upravnih odbora. Nekoliko tjedana trajala je situacija povuci-potegnoi, a onda su novi upravni odbori, koristeći zakonska uporišta i odluke nadležnih sudova zasjeli na svoja mjesta u javnim poduzećima, te imenovali nova poslovodstva. I tu je bitnu bitku HDZ glatko izgubio.

Iako je većina relevantnih političkih faktora formiranje samouprave označilo svojevrsnim separatističkkim pokušajem, o samoj njezinoj prirodi iz HDZ su stalno stitzale oprečne ocjene. Dok su je jedni smatrali samo privremenim sredstvom da hrvatski narod dođe do svojih prava, drugi nisu isključivali ni mogućnost da ona postane treći entietet, a neki, kao Hrvatski demokršćani, otvoreno su se zalagali samo za ovu opciju. Predsjednik hrvstske samouprave Marko Tokić, čak je, jednom prilikom, kazao da postoji i nacrt ustava hrvatske republike, a stranice tog ustava objavili su i neki listovi iz susjedne Hrvatske. I domaći analitičari političkih zbivanja u samupravi su prepoznali pokušaj oživljavanja hrvatske republike Herceg-Bosne, a neki i završni pokušaj razbijanja BiH. I kada se, po nekim napisima u medjima, ove jeseni očekivalo i moguće raspisivanje refernduma o prerastanju samouparve u hrvatsku republiku, Jelavić je obajvio njezin kraj, a nakon toga u izjavi novinarima kazao je da samouprava "nije nikava teritorijalna jedinica kako se to u javnosti doživljava, već, da ona predstavlja neuspio pokušaj Hrvata u BiH da izbore svoju ravnopravnost".

Razdoblje samouprave obilježila je prava histerija etiketiranja pojedinih uglednih hrvatskih političara i intelektulaca nacionalnim izdajnicima. "Samoupravljači" su mnoge političare hrvatke nacionalnosti koji ih nisu podržali, kao i osobe zaposlene u legalnim strukturama vlasti i vojske, javno nazivali hrvatskim izdajnicima. Tako su izdajnici bili svi oni koji na bilo koji način nisu iskazali podršku i lojalnost samoupravi. Obim te navodne izdaje, s obzirom na stalne prozivke iz HDZ-u bliskih organizacija, dostigao je takve razmjere da je, kako je duhovito primijećeno, označeni broj izdajnika doveo u pitanje HDZ-ovu tvrdnju o plebiscitarnoj potpori hravtskog naroda toj stranci. Neki su išli dotle da su za osobe,koje nisu bile uključene u samoupravu, tvrdili da i nisu Hrvati. Jelavić je sada i to u izjavi za medije opovrgao, kazavši da on Hrvate u Alijansi smatra Hrvatima, ali da je jedini problem što oni nemaju legitimitet hrvatskog naroda za obnašnaje vlasti jer im narod nije dao povjerenje na izborima. Najilustrativniji primjer u ovome smislu, jeste onaj je s ministrom Anićem i generalom Jelićem. Naime, general Jelić i njemu odan oficiri HVO iz dana u dan su izjavljivali da Anić nije njihov mninistar, da on nema legaliitet te da je izdao hrvatske interese; da bi nakon dogovora s njim o povratku raspuštenih u vojarne, taj isti Jelić kazao da je Anić od tog dana i njegov ministar.

Iako je samuprava navodno formirana radi narooda, hrvatski narod u biti o tome nitko ništa nije ni pitao. Napuštanjem legalnih institucija od strane HDZ BiH, dio bosanskohercegovačkih Hrvata, koji je glasao za ovu stranku, ostao je bez svojih predstavnika. Ne zaboravimo i da je na mitingu na kojem je proglašena samouparva Jelavić kazao okupljenima da su prisustvovali "povijesnim odlukama". A koliko se narod umorio od povijesnih odluka koje donose trenutnu korist samo pojedincima, a za povijest u biti i ne znače ništa, svjedoči anketa provedna među bh. Hrvatim uoči sedmog stranačkog sabora HDZ-a. Anketa je, naime, pokazala da dvije trećine građana hrvatske nacionalnosti taj sabor uopće ne zanima.

I nakon svega, logičnim se nameće zaključak da je hrvatska samouprava bila samo još jedan model za manipuliranje dijelom naroda, koji je podržao, tj. da je bila samo još jedna politička avantura HDZ-a, čije su posljedice samo negativne. Zbog samouprave mnogi su ostali bez posla i primanja, privredna je situacija pogoršana, a Hrvati u BiH stekli su dodatne poene za svoj negativni imidž u inozemstvu. Nerazjašnjenim je ostalo i pitanje odakle su izdvajana sredstva za samoupravu, kao i na koji su način trošena. Proces reintegracije u BiH, u psihološkom smislu, kod dijela bh. Hrvata je samoupravom narušen, tako da su neke stvari nepotrebno vraćene unatrag. No, možda ova epizoda hrvatskom narodu u BiH napokon pokaže tko ga uistinu predstavlja, u kojoj se zemlji nalazi i na koji način treba ostvarivati svoja prava.

Zvonimir JUKIĆ (AIM, Mostar)