AIM: start



SAT, 10 NOV 2001 13:52:22 GMT

Policijsko-pravosudni klinč

Aim, Zagreb, 10.11.2001.

Potkraj prošloga mjeseca hrvatska je policija u širokoj akciji uhapsila dvadeset i jednog čovjeka: osumnjičeni su da su zajedničkim snagama iz državnoga proračuna - spletom različitih kriminalnih aktivnosti - izvukli 21 milijun kuna (preko 5 milijuna DEM). Ubrzo po hapšenju dvadeset je njih pušteno iz pritvora: pušteni su zato što je zagrebačka Županijska državna tužiteljica Dunja Pavliček-Patak odbila napisati zahtjev da se uhapšeni do daljnjega zadrže iza rešetaka. Bio je to početak skandala koji je narednih desetak dana iz temelja tresao ovdašnje pravosuđe. Policijski su šefovi, naime, pobjesnili kad su oni koje su uhapsili pobjedonosno izišli na slobodu, po novinama su počeli davati izjave u stilu "mi hapsimo, tužilaštvo pušta", počeli su se događati sastanci na najvišim razinama, mediji su žestoko udarali po Dunji Pavliček-Patak, u čitavu se priču umiješao i premijer Ivica Račan, a obol aferi svojim je brzopoteznim mijenjanjem mišljenja dao i Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski. Sve je zasad riješeno smjenjivanjem tužiteljice Pavliček-Patak protiv koje će biti pokrenut i disciplinski postupak: taj postupak, međutim, neće biti vođen zbog eventualnih tužiteljičinih propusta i eventualnog kršenja zakona, nego zbog njezina, kako je rekao Ortynski, "pričanja po novinama".

Premda Ivica Račan, valjda, smatra da je sve uspio riješiti smjenjivanjem Dunje Pavliček-Patak (dotična je, naime, smijenjena nakon Račanova susreta s Glavnim državnim odvjetnikom Radovanom Ortynskim, ministricom pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović i ministrom policije Šimom Lučinom, što je prilično nedopustiv model ponašanja predsjednika Vlade), prije će biti da tom smjenom ništa nije riješeno. Ponajprije nije riješen odnos između policije i tužilaštva: taj se odnos, naime, trenutačno zasniva na nadmetanju, a pritom - čini se - nikome nije u interesu da što više kriminalaca bude s one strane brave. Policija svoje postojanje pokušava opravdati time što masovno hapsi ljude i u pritvor ih posprema s mizernom dokaznom prtljagom, pa onda pravosudnim organima ne ostaje ništa doli te ljude ubrzo pustiti na slobodu. Tako se stvara medijska slika po kojoj policija izuzetno dobro radi svoj posao, ali u tužilaštvu sjedi nesposobna i korumpirana bagra, koja je najzaslužnija što u ovoj zemlji još nitko nije osuđen za iole ozbiljnije krivično djelo. Pogotovo ako se kriminal odnosi na ekonomske malverzacije. Nije da u tome nema istine, ali više istine, po svemu sudeći, ima u tezi da nesposobna bagra sjedi u policijskim redovima: ti ljudi, naime, zaista nisu u stanju prikupiti dokaze koji bi i najočiglednije kriminalce na duži rok mogli spremiti u zatvor.

"Policija već godinama prakticira sama raditi obrade, bez nužne suradnje s tužiteljima. Nije važno je li ta suradnja propisana zakonom, jer ona proizlazi iz uloga u kaznenom postupku", kazala je u intervjuu "Globusu" Dunja Pavliček-Patak i nastavila: "Radi li se o organiziranom kriminalu, o velikim slučajevima, kompliciranom gospodarskom kriminalitetu, ni jedan tužitelj nije sposoban u samo jednom danu, koliko u praksi često preostaje od tih fatalnih 48 sati pošto ispitaju privedene osobe, proučiti golemi materijal, uvjeriti se jesu li prikupljeni dokazi dovoljni i dovoljno kvalitetni da bi se njima potkrijepio istražni zahtjev. Ako policijska obrada nije dobra, tužitelj ne smije ići u optuženje, ali ako se na njega vrši pritisak, on će popustiti. To je nedopustivo."

To je, uistinu, nedopustivo, ali se u praksi vrlo često događa: policija nekoga uhapsi, to se dade na sva medijska zvona, onda tužilac - pod javnim pritiskom - potpiše istražni zahtjev, pa istražni sudac - opet pod javnim pritiskom - odredi pritvor, pa uhapšenik mjesece provodi u zatvoru, a čitava stvar neslavno završi kad se dođe u sudnicu: tamo se, naime, pokaže da su policijski dokazi nedostatni i da čovjek mora izići na slobodu. I koliko god javnost znala da je čovjek koji je boravio u zatvoru notorni kriminalac, on mora biti pušten, jer su istražni organi loše odradili svoj posao. Pogađajte: koga će javnost u tom slučaju sumnjičiti da je korumpiran?

"Kako će javnost reagirati kad policija bombastično najavi da je uhitila lanac lopova, a onda tužitelj ne predloži pritvor? Jasno je da će cijela javnost posumnjati da je taj tužitelj poludio ili je korumpiran", kaže u "Globusu" Dunja Pavliček-Patak i objašnjava slučaj puštanja dvadesetorice osumnjičenih pljačkaša državnoga proračuna: "Policija je očito računala da se neću moći oduprijeti pritisku. Međutim, nije se radilo ni o kakvom inatu, nego o tome da ja ne želim popustiti nikakvu pritisku i zbog toga podizati istražne zahtjeve ili prijedloge za pritvor. Pa, radi se o ljudskim pravima, to je ustavna kategorija i tu tužilac mora postupati isključivo po načelu legaliteta." Policiju, naravno, za takvo što uopće nije briga: ministru Lučinu bitno je, izgleda, iza sebe imati što veći saldo hapšenja kako bi u javnosti (i u vladajućim krugovima) ostavio dojam da nešto radi; to što u policiji nema čovjeka koji je u stanju napraviti kvalitetnu istragu i sročiti suvislu kaznenu prijavu, to dičnome ministru nije važno. Radovana Ortynskog, također, nije briga za ono o čemu govori Dunja Pavliček-Patak: njemu je, naime, jedini cilj ostati u fotelji Glavnog državnog odvjetnika, a tamo može ostati samo ako bude ponizno slušao naloge Ivice Račana i vlastiti stav o nečemu definirao na temelju političkih uputa. Premijeru je Račanu, pak, važno da se svi sukobi stave pod tepih i da svi njegovi pravosudno-policijski namještenici ne istupaju previše u javnosti. Zbog toga je, naime, o čitavoj ovoj stvari u medijima pričala jedino Dunja Pavliček-Patak, dok su svi ostali - po Račanovoj zapovijedi - mudro šutjeli.

Problem je, međutim, ostao: Hrvatska nastavlja biti policijska država u kojoj se ljude hapsi bez iole uvjerljivih dokaza, s tim da se policajci koji hapse uopće ne brinu zbog toga što kriminalci neće biti pravomoćno osuđeni. "Mojom smjenom i amnestiranjem policijskih čelnika od bilo kakve odgovornosti u ovom slučaju ne samo da su zataškani pravi uzroci problema nego će, tvrdim, doći do pogoršanja odnosa. Moje kolege to su vrlo loše prihvatile, no pravi problem tek može nastati ako naše mlade kolege ubuduće, zbog straha da ne budu smijenjeni, budu jednostavno prepisivali policijske kaznene prijave i nekritički predlagali pritvore. Nisam sigurna da će to pridonijeti pravnoj državi i pravnoj sigurnosti građana", izjavila je tužiteljica Pavliček-Patak.

Policijsko ponašanje, uostalom, ima sve manje veze s pravnom državom: naime, osumnjičenik za ratne zločine general Ante Gotovina - prema izjavi Račanova zamjenika Gorana Granića - napustio je ovu zemlju i policija pojma nema gdje se on nalazi. Granić je još bezobrazno kazao kako Vlada ne osjeća odgovornost zbog Gotovinina bijega zaboravljajući da je nalog za generalovo hapšenje Vlada imala mjesec dana prije nego što je Gotovina znao da je protiv njega u Haagu podignuta optužnica. U tih se mjesec dana policija uopće nije zanimala za Gotovinu i sasvim je logično pomisliti da je nekome u ovoj vlasti bilo u interesu da navodni heroj nestane u nepoznatom pravcu. Zbog toga, naravno, nitko neće odgovarati...

Ivica Đikić