AIM: start



THU, 08 NOV 2001 21:10:54 GMT

Optužnica protiv Izetbegovića u Hagu

Banjaluka, 8. Novembar 2001. (AIM)

Najava nove vlasti u Republici Srpskoj (RS) da će otvoriti saradnju sa Haškim tribunalom dobila je potvrdu na dva slučaja. Prvo je nedavno u Narodnoj skupštini, poslije dugog natezanja, usvojen Zakonon o saradnji RS sa Tribunalom, a danas je objelodanjeno da Vlada RS dostavlja Haškom tribunalu proširenu i dopunjenu optužnicu protiv bivšeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.

Politička priča o krivičnoj odgovornosti za ratne zločine Alije Izetbegovića je u javnoj upotrebi skoro punih pet godina. Osnovno javno tužilaštvo u Banjaluci podiglo je optužnicu protiv Izetbegovića 11. Septembra 1996. Godine I dostavilo je Tribunalu sa dokazima za koje se pretpostavljalo da će biti relevantan pravni I činjenični osnov za preuzimanje gonjenja. Međutim, tadašnja tužiteljica Luis Arbur vratila je ovu optužnicu kao nedovoljno utemeljenu. Njeno kompletiranje trajalo je pune četiri godine I ko zna kada bi se završilo da Vlada RS nije bila izložena stalnim pritiscima Tribunala za otvaranje svih oblika saradnje.

U proširenoj I dopunjenoj optužnici Izetbegoviću se stavlja na teret da je, obavljajući funkciju predsjednika Predsjedništva BiH I dužnost Vrhovnog komandanta oružanih snaga BiH, počinio više krivičnih djela koja se kvalifikuju kao ratni zločini.

Optužni dosije, težak 50 kilograma, sadrži, između ostalog, tri stotine krivičnih prijava, 350 iskaza svjedoka, datih pred sudskim organima u RS, oko hiljadu izjava pred policijskim organima, 16 video kaseta, 9 audio kaseta i oko 800 imena civilnih žrtava vojnih aktivnosti Vojske BiH. Na prikupljanju dokaznog materijala radio je Biro Vlade RS za odnose sa Haškim tribunalom I stručni tim Okružnog suda u Banjaluci. Ministar pravde u Vladi RS Biljana Marić tvrdi da je optužnica kompletirana u skladu sa 'Drumskim pravilima' Rimskog sporazuma, te da sadrži razumne osnove sumnje da je Izetbegović počinio krivična djela ratnih zločina.

Republički javni tužilac Vojislav Dimitrijević objašnjava da je Izetbegović, obavljajući dužnost predsjednika Predsjedništva BiH, u vremenu od 1.5.1992. godine pa do 14.12.1995. godine po Ustavu bio Vrhovni komandant oružanih snaga, u čijem sastavu su bile razne paravojne, dobrovoljačke I plaćeničke formacije, koje su ratovali suprotno Ženevskim konvencijama iz 1949. godine i izvršile mnoge zločine, a nad kojima je on imao realnu vlast. Kao primjer, Dimitrijević navodi 7. brdsku brigadu iz sastava III korpusa, koja je bila sastavljena skoro isključivo od stranih plaćenika (mudžahedina), a čiji je Izetbegović bio počasni komandant.

Izetbegoviću se stavlja na teret da je osnovao, ili znao za postojanje, oko 800 logora za srpsko civilno stanovništvo, od kojih je samo u Sarajevu bilo 80, u kojima su civili mučeni, zlostavljani i odvođeni na prunudni rad, uglavnom na kopanje rovova na linijama vojnog razgraničenja. U posebnom poglavlju optužnice, koje se kvalifikuje kao ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, navode se slučajevi mučenja ratnih zarobljenika, među kojima se pominje slučaj u zatvoru u Jablanici, u kome je zarobljeniku Milenku Vujoviću odrezan prst na lijevoj nozi, te mučenje petorice zarobljenika Nevesinjske brigade, kojima su u zatvoru u Jajcu vađeni zdravi zubi.

Podizanje optužnice protiv Izetbegovića izazvaće u BiH različita politička reagovanja. Predsjednik Vlade RS Mladen Ivanić smatra da tome ne treba davati nikakav politički značaj. >Mi smo obećali konstruktivnu saradnju sa Tribunalom, osnovali smo Biro za odnose sa Tribunalom i ova optužnica je dokaz našeg ozbiljnog rada. Mi ovo smatramo optužbom pojedinca, a ne naroda. Smatramo da je Izetbegović odgovoran zbog toga što je obavljao visoku dužnost, znao za mnoge zločine, a nije ništa preduzeo da se oni spriječe<, kaže Ivanić. Na drugoj strani, cijelom slučaju se pridaju političke konotacije. Poslanik iz Federacije BiH u Narodnoj skupštini RS Zekerijah Osmić, istina, kaže da svi građani trebaju biti jednako tretirani pred Haškim sudom, ali da je RS prvo trebala izručiti svoje osumnjičene sa javnih optužnica Haškog tribunala. Za Kancelariju Visokoh predstavnika za BiH (OHR), vlasti RS su odgovorne za dokaze protiv Izetbegovića i na Tribunalu je da cijeni njihov značaj.

Bez obzira na izjave zvaničnika, optužnica protiv Izetbegovića ima svoj politički kontekst, koji treba dovoditi u vezu sa nedavnim usvajanjem Zakona o saradnji RS sa Haškim sudom. Naime, nakon usvajanja ovog zakona RS čekaju zahtjevi Tribunala za hapšenjem osumnjičenih, koje neće biti moguće ignorisati. Otuda optuženje Izetbegovića treba da amortizuje negativne reakcije javnosti I pozluži kao alibi za takve 'nepatriotske' poteze državnih organa. Pretpostavlja se da bi ta činjenica mogla da posluži i kao dobar argument pred javnošću u slučaju hapšenja Karadžića i Mladića, mada malo ko vjeruje da su vlasti RS sposobne da se upuste u takvu akciju.

Naravno, ostaju prigovori da vlasti RS i dalje ignorišu javne optužnice Haškog suda i ne preduzimaju ništa na procesuiranju ratnih zločina koje su počinili Srbi. Savjetnik premijera za odnose sa Tribunalom Siniša Đorđević priznaje relevantnost ovog prigovora o obećava da će se uskoro ući u reviziju sudskih spisa, u kojima su pred domaćim sudovima optuženi Srbi za teška krivična djela, kako bi se utvrdilo da li među njima ima slučajeva sa elementima ratnih zločina. >Mi smo priznali da je bilo zločina i na našoj strani i mi te slučajeve moramo procesuirati<, kaže Đorđević.

'Slučaj Izetbegović' potvrđuje da u BiH zločini i dalje postoje samo kao 'njihovi'. Zbog toga se nije moglo desiti da Izetbegović bude optužen u Sarajevu, kao što se nije moglo desiti da sudovi u RS sude generalima Vojske RS. Umjesto krivičnog progona zločnaca, vlasti na sve tri strane pokazuju pretjeranu brigu o 'svom' zločinu i zločincima, posjećujući sa poklonima pritvorenike u Ševeningenu i obećavajući svojim uhapšenim generalima pravnu pomoć i brigu o porodicama.

Branko Perić (AIM)