AIM: start



WED, 31 OCT 2001 13:33:43 GMT

Trijumf teatra nad politikom

Na marginama Internacionalnog festivala MESS

AIM, Sarajevo, 31.10.2001. Iako se nije znalo čiji je - državni, federalni, sarajevski - proteklih dana u Sarajevu je održan 41. Internacionalni teatarski festival MESS. Baštineći tradiciju festivala malih i ekspreimentalnih scena, današnjom koncepcijom Festival, prije svega, želi omogućiti bosanskohercegovačkoj publici uvid u savremene teatarske tokove. Istovremeno, MESS je i svojevrsna kreativna provokacija domaćem učmalom stanju kojem vlada, kako u organizatorskom, marketinškom, tako i u kadrovskom i svakom drugom smislu.

"Gubimo korak za Evropom, htjeli mi to priznati ili ne. Neophodno je kritički i racionalno razmotriti sve probleme u kojima se nalazi bh. teatar. Primjera radi, u 1997. godini imali smo u konkurenciji dvadeset pet predstava, a 2000. godine samo deset. Kao teatarskog radnika, to me uznemirava i deprimira. Imamo mlade i talentovane ljude, koji su puni ideja. Međutim, te ideje i potencijal ostaju neiskorišteni", kaže direktor Festivala, reditelj Dino Mustafić. Uz ozbiljne ambicije da preraste u najveći i najmeritorniji festival na prostoru jugoistočne Evrope, MESS je ove godine po prvi put bio i regionalna manifestacija. Publika je, naime, imala priliku vidjeti ono najbolje iz pozorišnih sredina, u nekadašnjem žargonu rečeno, od Vardara pa do Triglava.

Dugo je vremena prošlo otkako je posljednji put sa scene sarajevskog Narodnog pozorišta aplauzom ispraćen neki teatarski ansambl iz Beograda. Sada su na Festival, samo za tu priliku došli sa čak vremešnim komadom, predstavom koja se već desetak godina izvodi u jugoslovenskoj prijestonici. Riječ je o "Buretu baruta" D. Dukovskog u režiji Slobodana Unkovskog i izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, koji govori o razornoj mržnji, bezrazložnom nasilju u momentu kada je nastajao, za vrijeme fašističkog režima Slobodana Miloševića. Nakon toliko godina "nekomuniciranja" sa građanima BiH, očito je trebalo i Beograđanima, a i našoj publici da susret bude upriličen uz "prigodan tekst".

"Sve ono što sam radila u proteklih deset godina bila je moja reakcija na ono što se dešava meni, jer ovaj rat u Bosni na izvestan način dešavao se i meni.Veoma je važno da nikada ne zaboravimo neke stvari i da počnemo da razgovaramo. Ne treba da optužujemo jedni druge. Imamo mi koga da optužujemo, i ti ljudi treba da snose posledice zbog svojih postupaka", izjavila je jednom sarajevskom dnevniku glumica Mirjana Karanović, tokom svoga boravka u Sarajevu. Velika glumica sa prostora bivše Jugoslavije, i pored dugogodišnje razdvojenosti, praktično od raspada SFRJ, ostala je umjetnički autoritet u Bosni, ali pokazalo se, i rado viđen gost, što i te kako ima veze i sa njenim istupima protiv Miloševićevog režima u vrijeme rata u BiH.

Karanovićeva je došla u Sarajevo još prije otvaranja Festivala, na poziv slovenačkog reditelja Damira Freya, koji je u okviru programa "Festivalske premijere" radio predstavu "Noževi u kokoškama". Glumica je javno ustvdila da joj je rad sa Freyom i bh. kolegama i pored emotivnog šoka zbog ponovnog susreta sa Sarajevom (gdje je ostvarila veliki broj glumačkih kreacija, sjetimo se samo nezaboravnih uloga u Kusturičinim filmovima) dao potreban mir da može izaći na scenu pred bosansku publiku. A publika je dugotrajnim aplauzom (najdužim koji je uoće dobila jedna predstava na ovogodišnjem MESS-u) ispratila i njene kolege, stare znalce: Voju Brajovića, Sergeja Trifunovića, Branislava Lečića, Branka Cvejića. Jednako zanimanje publike bilo je i za "Noru" Crnogorskog narodnog pozorišta, koja je, međutim, u svom krajnjem dometu razočarala i publiku i pozorišne kritičare. Tako je jedan od teatarskih znalaca, primijetio da bi drama Henrika Ibsena u inscenaciji crnogorskog reditelja Branislava Mićunovića mogla komotno konkurisati za najgori režiserski uradak ikad viđen u Sarajevu.

Iz Hrvatske su došli glumci Gradskog dramskog kazališta Gavella, s predstavom "Sluškinje" (režija Damir Zlatar Frey), a iz Slovenije Slovensko narodno gledališče s kultnom predstavom "Čekajući Godoa" (režija Dušan Jovanović). Mediji su jednako zanimanje pokazali i za ove dvije predstave, a najvažnije od svega - brojna publika i za ova ostvarenja tražila je kartu više. Ovogodišnji MESS privukao je publiku u velikom broju i opravdao očekivanja organizatora. Tim je više razloga za slavlje i što je sve bilo bez greške premda su i ove godine vođene žučne rasprave na relaciji ministarstvo kulture - direkcija festivala. Ipak, ozbiljnije nego ranijih godina, održavanje samog festivala gotovo dan- dva prije otvaranja dovedeno je u pitanje jer se ovdašnji političari nisu mogli dogovoriiti ko bi trebao dati novac za MESS, Federacija ili država BiH. Tako se do posljednjeg časa nije znalo da li će se višedecenijska tradicija prekinuti zbog dilema ministara i njihovih pomoćnika - da li je MESS od državnog, gradskog ili federalnog značaja?

"Država mora naći modalitete i odrediti se prema teatru i finansijskoj podršci festivalima, koji se dešavaju jednom godišnje. Ukoliko želimo da MESS ne izgubi na kvalitetu, naredni moramo početi pripremati već sutra", upozorava Mustafić. I pored toga što je svake godine sve neizvjesnija budućnost MESS-a, sudeći barem prema odnosu lokalnih političara, malobrojna ekipa mladih ljudi, predvođena sa isto tako mladim rediteljem Dinom Mustafićem, zadovoljna je urađenim. "Glavni program je koncepcijski ujednačen i podređen istraživačkom teatru. Predstave su preferirale nove scenske i rediteljske forme, na sceni smo vidjeli performanse i multimedijalne projekte koji su objedinili ples, glumu i koreografiju. Odziv publike je bio izvanredan, karte su bile rasprodate nekoliko dana unaprijed, a dvorane pune, što je istinski trijumf festivala", kazao je Mustafić za AIM.

Festival se ove godine pokušao na neki način odužiti i slavnoj švedskoj glumici Bibi Anderson za njen doprinos bosanskohercegovačkim umjetnicima i umjetnosti u godinama opsade Sarajeva i rata u BiH, pa joj je pripala prestižna nagrada - Zlatni lovorov vijenac za doprinos teatru. Podsjećanja radi, zahvaljujući Bibi Anderson bh. umjetnici dobili su više puta šansu da svoju umjetnost prezentiraju u Evropi, a lično se zalagala i u uspostavljanju kulturnih veza Bosne i Hercegovine i njene rodne Švedske.

Najboljom predstavom žiri u sastavu: Judit Csaki, kritičarka i urednica teatarskog časopisa iz Budimpešte, Allan Graubard, dramski pisac i kritičar iz Vašingtona i Tanja Miletić - Oručević, teatarski reditelj iz Mostara proglasio je litvansku predstavu "Otelo", a reditelj Eimuntas Nekrošius, slavno ime u svijetu teatra posljednjih godina, nagrađen je Zlatnim lovorovim vijencem za režiju.Najviše nagrada, ipak je ponio ansambl predstave "Majstor i Margarita", također iz Litvanije, za najbljeg mladog glumca, najboljeg mladog reditelja, nagrada publike, a dobili su i tradicionalno priznanje - Zlatnu masku lista Oslobođenje, te specijalna nagrada žirija za izvrsnu dramatizaciju Bulgakovljevog romana.

Ove godine ustanovljena je i još jedna nagrada "Hrabri novi svijet" koji dodijeljuje žiri magazina "Dani" koji je ove godine nagradio bh. predstavu "Košmar o Bosni" u režiji Faruka Lončarevića, u produkciji Pozorišta mladih Sarajevo. Najbolji glumci prema mišljenju stručnog žirija su Jacek Brzezinski, Witold Mazurkiewicz, Jaroslaw Tomica i Michael Zgiet za izuzetnu kvalitetu kolektivne igre u predstavi "Ferdydurke" (Poljska), Gregor Bakovič za ulogu Vladimira u slovenačkoj predstavi "Čekajući Godota" i Vladas Bagdonas, za ulogu "Otela" u istoimenoj litvanskoj predstavi.

U četrnaest dana Festivala Sarajevo je pohodilo oko pet stotina gostiju iz svijeta, koji su svojim performansima u tri programa Glavni program, OFF MESS i Festivalske premijere dočarali barem na kratko atmosferu koja vlada na evropskim teatraskim scenama. Atmosferu, koju Sarajlije nažalost (i ne svojom krivicom!) sve manje mogu doživjeti u sopstvenoj sredini.

Tanja IVANOVA (AIM, Sarajevo)