AIM: start



SAT, 27 OCT 2001 12:03:26 GMT

HDZ se priprema za preuzimanje vlasti

Aim, Zagreb, 27.10.2001.

Čini se da je HDZ ipak računao da bi rušilački desničarski skup u Zagrebu - koji je u subotu 20. listopada doživio pravi debakl - mogao uspjeti i otvoriti mu, prije roka i prije izbora, dolazak na vlast. Novinska naklapanja o HDZ-ovoj Vladi u sjeni nevjerojatno su koincidirala s danima prije i poslije zagrebačkog propalog mitinga ekstremne desnice. Tjednik "Globus" čak je na naslovnoj stranici svog broja, koji se pojavio iza propalog prosvjednog skupa, objavio slike HDZ-ovih ministara. Sve su to već otprije viđena lica - od Vladimira Šeksa, Drage Krpine, Ivana Jarnjaka ili Luke Bebića. HDZ sada uporno pokušava negirati kako to nije nikakva Vlada u sjeni, još manje Vlada koja je trebala istupiti na scenu ako desnica uspije srušiti vlast Ivice Račana, već da je riječ o predsjednicima HDZ-ovih stranačkih odbora koji vode pojedine resore.

Da se HDZ, bez obzira na demantije o formiranju Vlade u sjeni, ozbiljno priprema za osvajanje vlasti, vidljivo je i iz sve užurbanijeg prestrojavanja na hrvatskoj političkoj sceni. Koalicija HDZ-a s Demokratskim centrom Mate Granića i Budišinim HSLS-om mogla bi biti "dobitna kombinacija" na sljedećim parlamentarnim izborima, prijevremenim ili redovnim svejedno. Čini se da na tu kombinaciju upravo najviše igra dr. Mate Granić, koji i javno obznanjuje da njegova stranka - koju mnogi s pravom nazivaju "HDZ light" - više nema predrasuda o koaliranju s HDZ-om. No, on govori i o tome kako HDZ, da bi bio poželjan koalicijski partner stranaka centra, mora odbaciti desni ekstremizam i ekstreme koji u njemu još uvijem igraju značajnu ulogu.

Iako se HDZ formalno ogradio od skupa branitelja koje vodi Mirko Čondić, eksponent najradikalnijih političkih snaga u Hrvatskoj - u koje treba ubrojiti i značajan dio HDZ-ovih utjecajnih članova - jasno je da ta stranka diše istim plućima s braniteljskim stožerima. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, kako bi dokazao suprotno, odlučio je pokrenuti disciplinski postupak protiv Ante Zoričića, člana Predsjedništava HDZ-a, koji je javno podržao propali skup Čondićevog braniteljskog stožera u Zagrebu. Sanader je ocijenio da je Zoričićev istup "nanio štetu ugledu i interesima HDZ-a" te ga je predao stranačkom sudu časti. Kako bi Zoričića prikazao i kao moralnu hulju, Šeks mu je još prišio i podvodačke sklonosti - izjavio je kako mu je Zoričić osobno nudio sobu za "posebne potrebe".

No, hajka na Zoričića ni u kom slučaju nije motivirana Sanaderovim demokratskim principima i njegovim gnušanjem od rušenje vlasti na ulici. Riječ je o unutarstranačkoj borbi pred skorašnje izbore u HDZ-u: Zoričić slovi kao čovjek Ivića Pašalića, najjačeg stranačkog protivnika Ive Sanadera, koji ne krije ambicije da želi preuzeti vodstvo u HDZ-u. Eliminiranjem Zoričića Sanader bi ojačao svoje pozicije i dodatno oslabio Pašalića, nekoć moćnog Tuđmanovog savjetnika koji je imao ogroman politički utjecaj, ali i osoba uz koju se vežu sve velike afere iz Tuđmanova vremena.

Da eliminacija Zoričića nije u vezi s javno izraženom podrškom rušilačkom Čondićevom stožeru, jasno je i iz činjenice što istu mjeru - upućivanje na stranački sud časti - Sanader nije primijenio i na Vladimira Šeksa. Mirko Čondić, predsjednik Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, javno je naime priznao da Šeks spada među glavne savjetnike Stožera. Kako je cilj stožera po svaku cijenu srušiti vlast Ivice Račana i Stipe Mesića posve je jasno kakve im to savjete Šeks može davati.

Koliko su duboke razlike u aktualnom vodstvu HDZ-a, koje nagovješćuju da pravi obračun u toj stranci tek predstoji, bilo je vidljivo i iz posljednje sjednice Središnjeg odbora HDZ-a, najvažnijeg tijela između dva Opća sabora, tj. kongresa stranke. Da bi vratila udarac Sanaderu, Pašalićeva je frakcija na toj sjednici izvukla vrlo neugodno pismo pokojnog Milivoja Kujundžića, bivšeg predsjednika Visokog časnog suda HDZ-a, svojevrsne "disciplinske komisije". U tom pismu, Kujundžić teško optužuje Sanadera za staljinističke metode u stranci - Sanader je naime od Kujundžića odlučno tražio izbacivanje iz stranke jednog od trojice potpredsjednika HDZ-a, Mate Šimića. I ne samo to, Sanader je čak zahtijevao da Kujundžić privremeno uspori postupak protiv Šimića, da pričeka završetak lokalnih izbora u Hrvatskoj, a tek potom iz HDZ-a isključi Šimića. Sanader je vodio računa o tajmingu - htio je pred izbore demonstrirati nepostojeće jedinstvo stranačkog vrha.

Šimić, koji također slovi kao čovjek Ivića Pašalića, dospio je na stranački sud časti jer je proljetos u više navrata žestoko optužio Vladimira Šeksa i Luku Bebića za sudjelovanje u kriminalu i propasti osječke Gradske banke. Šimić se obrušio i na Branimira Glavaša, dugogodišnjeg osječkog župana, sada saborskog zastupnika, optužujući ga također za kriminal, ali u privatizaciji osječkog "Glasa Slavonije" . Zbog toga je završio na stranačkom sudu časti, pa je - nepravomoćno, jer o žalbi na tu odluku tek treba raspraviti predsjedništvo HDZ-a - suspendiran s mjesta potpredsjednika stranke.

Sanader je prvo negirao postojanje tog za njega vrlo neugodnog pisma, osporavajući njegovu autentičnost. No, dvojica članova Središnjeg odbora uporno su tvrdila da je pismo autentično, pa se na sastanku razvila velika, duga i mučna svađa, sve do sitnih sati iza ponoći. Sanader je ipak uspio da Središnji odbor za novog predsjednika stranačkog suda časti izabere njegovog čovjeka - Ivana Gabrića, koji će mu sigurno biti naklonjen u stranačkim čistkama koja Sanader kani poduzeti.

Teško je međutim vjerovati da će Sanader - ako mu to uopće i jest cilj, uspjeti demokratizirati svoju stranku, na način da iz nje izbaci ekstreme. Njegova je borba sada usmjerena protiv Pašalića i njemu bliskih ljudi. Ali aktualni Sanaderovi saveznici, poput Šeksa, Glavaša, Krpine ili Bebića, jednako su notorni desničari kao i Pašalić. Razlika je samo utoliko što ih Sanader trenutno ocjenjuje manjom opasnošću za svoju poziciju šefa stranke.

Čak i kad bi eliminirao Pašalića Sanader ne bi obavio posao. Htio to priznati ili ne, HDZ je stranka nacionalističkih desničara, čiji su politički pogledi silno različiti od umjerenih europskih desnih stranaka. Bez pretjerivanja se može reći da moćni lobi tzv. osnivača HDZ-a, među koje spadaju nabrojani Šeks, Glavaš, Krpina i njima slični, čine kostur stranke. Oni se povremeno mogu tek pritajiti, ali nikako promijeniti.

Do predstojećeg općeg sabora HDZ-a ostalo je još oko pola godine i to će vrijeme, kako bude odmicalo, zaoštravati borbu u njenom vrhu. No, teško je vjerovati da će ta borba iznjedriti jedan novi, demokratski i europski orijentirani HDZ. To međutim nikako ne znači da i takav kakav je neće biti "podoban" Graniću i Budiši da s njim uđu u koaliciju. U politici sve su kombinacije moguće -ograničava ih jedino mašta političara i stupanj želje za vlašću i vladanjem.

Drago Hedl