AIM: start



THU, 18 OCT 2001 23:57:14 GMT

Stub srama

Vrh Makedonske pravoslavne crkve progovorio je u jeku aktuelne rasprave o ustavnim reformama jezikom mozda tvrdim za ukus savremenog vjernika. Mozda tvrdim ali dovoljno jasnim svima onima kojima su najnovije poruke namijenjene

AIM, Skoplje, 18.10. 2001.

Skopski "Utrinski vesnik", list koji se trudi ocuvati koliko-toliko uravnotezen pristup aktuelnoj krizi u zemlji, prenosi ovih dana upozorenje poglavara Makedonske pravoslavne crkve g. Stefana da ce "poslanici Sobranja koji daju svoj glas za izmjenu clana 19 Ustava Makedonije kojim se MPC prakticno izjednacava s Islamskom zajednicom i Katolickom crkvom biti stavljeni na "zid srama". U zemlji i u dijaspori bice javno objavljena imena svih onih koji glasaju za pomemuti ustavni amandman. Poslanici ce biti samo (!) javno zigosani i na njih ce biti "pokazano prstom kao na izdajnike makedonskog naroda". Ovo javno ponizenje – pise list - clanovi Svetog arhijerejskog sinoda ne povezuju s najtezom kaznom - anatemom odnosno punom izolacijom vjernika iz Crkve; sadasnji potez je vise usmjeren na nanosenje srama licnosti i njenoj porodici, iako nije iskljucena mogucnost da se MPC uskoro odluci i na takav postupak. U MPC tvrde da su se odlucili na ovakav korak kad su se uvjerili da nije bila uzeta u obzir njihova reakcija u vezi s mjestom Crkve u najvisem aktu zemlje.

Do pocetka politickog dijaloga cetvorice lidera vodecih politickih partija o prevladavanju krize, vodjenom pocetkom ljeta u Ohridu, uski politicki, naucni i vjerski krugovi znali su, kako je uredjen polozaj vjerskih zajednica u zemlji. U prvom i za sada jedinom Ustavu nezavisne Makedonije polozaju vjerskih zajednica i vjerskim slobodama posvecen je jedan clan koji je, eto, u najnovije vrijeme postao toliko problematican. U ime boljeg razumijevanja bure u crkvenom vrhu, vrijedi ga citirati: “Jamci se sloboda ispovjesti.Jamci se slobodno izrazavanje vjere, pojedinacno ili u zajednici s drugima.Makedonska pravoslavna crkva, druge vjerske zajednice i religiozne grupe su odvojene od drzave i jednake pred zakonom…”. Sustina predlozene ustavne promjene ogleda se u unosenju u postojeci ustavni clan taksativno uz Makedonsku pravoslavnu crkvu i Islamske zajednice u Makedoniji i Katolicke crkve.

Crkveni velikodostojnici, poslanici u Sobranju, prvenstveno iz reda VMRO-DPMNE premijera Georgievskog, koji se zalazu za poseban tretman MPC svoj stav argumentuju ulogom koju je Crkva odigrala u ocuvanju nacionalnog identiteta makedonskog naroda, cinjenicom da je MPC nacionalna crkva, jedina koja ima sjediste na teritoriji Makedonij i slicno. Predsjednik Sobranja Stojan Andov pokusava manevrisati parlamentarnom raspravom pa je u jednom trenutku predlozio da se prihvati ustavni amandman o vjerskim zajednicama pod uslovom da medjunarodna zajednica kod drugih pravoslavnih crkava (koje ne priznaju autokefalnost MPC) isposluje njen prijem u “pravoslavnu porodicu”. Ostalo je nejasno, da li je Andov spiker mislio ozbiljno ili se nije mogao sjetiti niceg pametnijeg.

Sama Makedonska pravoslavna crkva je ovihj dana predlozila da, umjesto da se mijenja clan 19 , MPC bude stavljena u zaseban clan Ustava a polozaj ostalih vjerskih zajednica da se regulise drugim clanom. U protivnom, ukoliko polozaj MPC bude uredjen u skladu s predlozenim ustavnim promjenama, bice bolje da i ne bude pominjana u Ustavu.

U nekim politickim krugovima stav MPC prema ustavnim promjenama i posebnno upozorenje o “stavljanju na stub srama” tumaci se kao pritisak Crkve na narodne izbranike uoci glasanja o ustavnim promjenama. Jedan komentator odvazice se da reske tonove crkvenih otaca nazove “vjerskim fundamentalizmom”. Portparol Sinoda MPC g. Timotej tvrdi da se "Crkva svojim upozorenjem ne mijesa u politiku vec je prinudjena braniti svoje dostojanstvo, status, mjesto i ulogu u Ustavu pa makar to bilo i javnim ponizavanjem ili zigosanjem parlamentaraca-"izdajnika. Ovo je blag oblik kazne odnosno vise je treba shvatiti kao upozorenje politicarima, sta im se moze desiti ako glasaju za clan 19 dok bi ostrija kazna bilo "bacanje anateme" sto znaci da u tom slucaju vjernici nemaju pravo na bilo kakav vjerski obred. Medjutim o ovakvoj mjeri u Sinodu jos nije razgovarano sto ne znaci da je iskljucena mogucnost i za takvo nesto". Portparol Crkve je ocigledno posao od pretpostavke da su svi poslanici makedonci vjernici MPC. Sto se na javno ocitovanu komunisticku provenijenciju nekih od njih tesko moze reci.

U vrhu MPC postoje, ipak, i razlike u misljenjima. Mitropolit Veleske episkopije g. Jovan zastupa glediste da priroda Crkve nije politickog karaktera te da nema pravo uticati na poslanike koji misle drukcije o statusu MPC. Stoga ne opravdava odluku Sinoda i smatra da je neodrziva. Za ovog crkvenog velikodostojnika, neshvatljivo je da neko bude javno lincovan ukoliko misli razlicito od Crkve: "To sto Crkva sada predlaze zigosanje znaci da nekom pomaze da ispolji svoj uticaj preko MPC. Eventualno "bacanje anateme" predstavljalo bi ozbiljnu gresku posto se anatema baca kad je neko prekrsio dogmatske i kanonske norme Crkve sto ovdje nije slucaj" objasnjava mitropollit Jovan.

Vrhu Makedonske pravoslavne crkve nije se u cjelosti posrecilo da dobije bezrezervnu podrsku makedonske javnosti. Slucajno ili ne, u casu kad je srdzba dostigla vrhunac, javnost je uskovitlao slucaj 19-godisnje Strumicanke ciji roditelji je bezuspjesno pokusavaju vratiti kuci s “iskusenickog staza” u nekom od manastira MPC. Slucaj je samo podsjetio javnost na slicne price u kojim se Crkva, blago receno, nije snasla. Gnjevni srodnici buducih monaha vec godinama tvrde da NEKO(?) u Crkvi nasilno zeli otrgnuti njihovu djecu. Pojavile su se cak i tvrdnje (izdata je i jedna knjiga) da se iskusenicima u manastirima daju i narkotici kako bi ih se zadrzalo. Vrh MPC povodom najnovijeg slucaja obrazlaze da je volja svakog punoljetnog covjeka da sam odluci o svojoj sudbini. Drugim rijecima, “Bozja volja”. Mediji negoduju sto je vladika uz cije ime se godinama vezuju slicni slucajevi danima nedostupan…

Ne samo zbog amandmana o polozaju vjerskih zajednica, parlamentarna procedura za donosenje ustavnih promjena je odavno blokirana. Ne vidi se jos uvijek, na koji nacin ce stvari krenuti naprijed. Makedonska pravoslavna crkva je prvi put u nesto vise od cetiri decenije otkako je obnovila svoju autokefalnost posegnula za “teskim rijecima”. Odabrala je tvrd jezik na koji njeni vjernici i postovaoci nisu navikli. Jezik je mozda tvrd, ali zacijelo vrlo razumljiv onima kojma su poruke upucene. Da li ce Crkvi nakon svega biti bolje ili gore – vrijeme je sudija.

ZELJKO BAJIC