AIM: start



WED, 17 OCT 2001 10:37:27 GMT

Suđenje Radomiru Markoviću,bivšem načelniku Državne bezbednosti

DB otvara krug

Slučaj suđenja za Ibarsku magistalu početak je otvaranja ormara sa kosturima. Proteklu deceniju Srbiju su obilježila mnogobrojna i nikad rasvjetljena profesionalna ubojstva, tako da je možda na pomolu početak odmotavanja tog krvavog klupka

AIM, Beograd,17.10.2001.

"Znam da je Vuk Drašković bio Miloševićev omiljeni čovek", pročitao je advokat Dušan Mašić svom klijentu Radomiru Markoviću njegov iskaz iz istrage. U tom tenutku, "eksplodirala" je sudnica u beogradskoj Palati pravde. "Sram vas bilo sudija, što dozvoljevate! Moj brat je ubijen!", povikao je brat Zvonka Osmajlića. "Krvnici! Ubice! Videćete za ovo..."

Uglavnom, u ovakvoj atmosferi, protekala su prva dva dana (11. i 12. oktobar) suđenja za četverostruko ubojstvo na Ibarskoj magistrali 3. oktobra 1999. Za smrt u namjerno izazvanoj saobraćajnoj nesreći četiri funkcionera Srpskog pokreta obnove (SPO)- Veselina Boškovića, Zvonka Osmajlića, Vučka Rakočevića i Dragana Vušurovića - optužena su četvorica bivših pripadnika Resora državne bezbjednosti MUP-a Srbije: Radomir Marković, bivši načelnik RDB-a, Milan Radonjić, bivši načelnik Centra RDB Beograd i dvojica pripadnika Jedinice za specijalne operacije RDB-a, Nenad Ilić i Nenad Bujošević. Marković se tereti za organiziranje zločina, Bujošević i Ilić za neposredno izvršenje, a Radonjić za pomaganje.

Ako je netko očekivao priznanje ili kajanja optuženih, te njihova međusobna terećenja, grdno se prevario. Ilić i Bujošević su porekli iskaz dat u istrazi, te tvrde da su priznali nedjelo uslijed kombinacije pritisaka i obećanja da će dobiti imunitet i lažni identitet; Radonjić tvrdi da o svemu nema pojma; Marković pak da je za vrijeme istrage inzistirano da prizna da je po nalogu Slobodana Miloševića naredio atentat na predsjednika SPO-a Vuka Draškovića u zamjenu za oslobođenje od odgovornosti, izmjenu identiteta, financijske pogodnosti i omogućavanje odlaska u inozemstvo. Konkretno: "Jednog popodneva, zamjenik načelnika RDB-a Zoran Mijatović, izveo me blindiranim automobilom i odvezao kod ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića unutar kompleksa u Institutu za bezbjednost na Banjici. Ubeđivao me je da kažem kao sam po nalogu Slobodana Miloševića angažovao Nenada Bujoševića da organizira sudar na magistrali. Pre toga smo bili na večeri". Inače, ove navode Mihajlović je prokomentirao kao pustu maštu.

Vuk Drašković koji se 3. oktobra nalazio u atomobilu sa Veselinom Boškovićem, inače bratom njegove supruge Danice i koji je čudom preživio napad, izjavio je da cijelo suđenje predstavalja farasu i da on u njoj ne misli učestvovati. Tim advokata angažiran od SPO-a, naime gotovo dvije godine je na različite načine vodio paralelnu istragu i uputio je dopis javnom tužiocu Radi Terziću u kome stoji da su ne samo Ilić i Bujošević, već i drugi pripadnici JSO umješani u zločin: Lazar Kovačević koji je u centru u Lipovici ofarbao kamion u zeleno; Nenad Sinobad koji je vozilo odvezao u vulkanizersku radionicu; Aleksandar Nikić, šef Centra - baze u Lipovici, gdje pripreman kamion i izvršioci zločina. Suština ovog zahtijeva advokata svodi se na ime bivšeg komandanta JSO - pukovnika MUP Srbije Milorada Lukovića.

"Gdje je Luković bio 3. oktobra 1999.", pitaju advokati. "Ima li on na desnoj strani vrata istetoviranu ružu ili romboid, oznaku koju su kod jednog od neposrednih učesnika zločina koji su bili u trećem automobilu (putničkom) uočili i pred istražnim sudijom opisali policajci - svedoci Ljubić i Novaković? Zahtevamo suočenje Lukovića sa pomenutim svedocima radi prepoznavanja". U svom dopisu, zastupnički tim ukazuje da je Bujošević prizano da ga je radi izvršenja zločina sa Markovićem povezao upravo Legija, a njegovi bivši potčinjeni - Aleksandar Nikić i Nedeljko Galović - da bez njegovog znanja niti jedno vozilo nije smjelo napustiti Centar-bazu u Lipovici. Kako je moguće, nastavljaju advokati da i osumnjičeni za neposredno izvršavanje zločina i svi oni koji su učestvovali u pripremanju vozila budu pripadnici JSO, a da njihov komadant o svemu pojma nema?

Tužilac je bez obrazloženja odbio ovaj zahtjev. Istina, Luković je saslušan u istrazi, a trebao bi biti pozvan i na sud kao jedan od sedamdeset i sedam svjedoka. No, na samoj optužnici jedan detalj je više nego karakterističan - kao adresa prebivališta Lukovica navedene su dvije adrese: Kneza Miloša 101 (zgrade od 101 do 103 pripadaju MUP-u) i Kraljice Ane b.b. (Centar bezbjednosti). Njegov izostanak sa optuženičke klupe bio je povod pristalicama SPO-a da se pred Palatom pravde pojave sa ogromnim transparentom sa napisom na engleskom "Luković- Legija je Đinđićev Osama bin Laden".

Uz svu razumljivost emotivnosti porodica poginulih, te neporeciv politički interes SPO-a, mnogo je toga nejasno u samom postupku. Koliko - vidi se iz činjenice da dnevne novine poslije suđenja nisu objavile niti jedan komantar, mada je riječ o suđenju šefu tajne policije i to još za političko ubojstvo.

Zaista, što je sa Lukovićem - Legijom? Nakon 5. oktobra, grompucateljno ga je promovirao srpski premijer Zoran Đinđić kao jednog od najzaslužnijih policijskih funkcionera za beskrvni prevrat. Ubrzo, javnost pobliže biva upoznata sa njegovim likom i djelom: sukob sa zakonom u mladosti, bijeg u Legiju stranaca, ratovanje u "Tigrovima" Željka Ražnatovića Arkana, čin pukovnika u MUP Srbije, komanda nad JSO... Na kraju karijere, Luković puni novinske stupce - u pijanom stanju puca iz pištolja i tako pali diskoteku u Kuli, potom biva uhapšen zbog tučnjave u klubu "Bojan Stupica" u Beogradu da bi sve završilo ostavkom i nagađanjem da li je u zemlji ili je otputovao u inozemestvo. Da li je nečim toliko zadužio pojedine lidere novog režima da je postao nedodirljiv? Da li ih, možda, s nečim ucjenjuje?

I sama Državna bezbjednost veoma je značajana u ovom slučaju. Na suđenju je Radonjić priznao da su njegovi potčinjeni pratili i prisluškivali Draškovića. Vjerojatno tu ima i drugih sličnih rabota vezanih za mnoge druge javne ličnosti. Koliko je aktualna vlast doista ovladala Službom? Da li ju je dobila po principu "ključ u ruke" pod uvjetom da se mnogo ne dira u njenu suštinu? Postoje li i mnogi drugi njeni pripadnici na koji su također nedodirljivi?

U svakom slučaju, slučaj suđenja za Ibarsku magistalu početak je otvaranja ormara sa kosturima. Proteklu deceniju Srbiju su obilježila mnogobrojna i nikad rasvjetljena profesionalna ubojstva, tako da je možda na pomolu početak odmotavanja tog krvavog klupka. Sa zaključcima ni u kom slučaju ne treba hitati. Za sada je dovoljno samo pažljivo promatranje. Veoma, veoma, pažljivo.

Filip Švarm (AIM)