AIM: start



TUE, 16 OCT 2001 13:00:00 GMT

Amerikanci ljuti zbog ostavke ministra policije

Depolitizacija policije - prazna priča

Ministar policije Muhamed Bešić, kojeg Amerikaci označavaju kao lidera antiterorističke borbe u BiH, bio je prisljen na ostavku jer je, izgleda, više slušao IPTF nego svoje političke šefove iz Stranke za BiH

AIM; Sarajevo, 16.10.2001. Ministar Federalne policije Muhamed Bešić, u četvrtak 12. oktobra, podnio je ostavku koja je spremno dočekana od strane predsjednika Federacije Karla Filipovića. Premijer Alija Behmen zbog toga se nije uzbudio, a predstavnike Stranke za BiH u vlasti je čak i obradovala. U istom danu kada je Bešić kovertirao ostavku, pojavio se intervju bošnjačkog člana državnog Predsjedništva Beriza Belkića u nedjeljniku "Slobodna Bosna", u kojem je najavio da će na Predsjedništvu Stranke za BiH razmotriti rad ministra policije. Ocjene koje je tom prilikom iznio Belkić (a on važi za vrlo odmjerenog političara) nisu nimalo išle u prilog ministru policije. Kazao je "da MUP nije dorastao svojoj ulozi i da ne reagira pravovremeno", te da su MUP i ministar Bešić "u nekoliko navrata do sada donosili ishitrene i pogrešne odluke". Izrečeni stav je tim teži kada se ima u vidu da je Belkić visoki funkcioner Stranke za BiH, a Bešić je na ovu funkciju došao kao njen kandidat. Bilo je jasno da su Bešiću dani odbrojani jer ga kao nestranačku ličnost nije imao ko da brani.

Poslije terorističkih napada u Americi, 11. septembra, policija se našla pod velikim političkim, diplomatskim i medijskim pritiscima, a ministar pogotovo. Kada je krenula antiteroristička kampanja, Federalna policija sa Bešićem na čelu ni jednog časa nije kalkulisala. Naprotiv, moglo bi se reći da pokazala i višak revnosti, zbog čega je na sebe nabacila odijum javnosti. Federalni policijski vrh kritikovan je i zbog autonomnih akcija SFOR-a u Bihaću, Sarajevu i Visokom, u kojima su uhapšeni strani i domaći državljani koji nisu imali veze sa terorizmom, a držani u pritvoru bez kontakata sa advokatima. Međutim, prava adresa za kritike nije bila policija već vlada, ali su se političari sklonili u stranu dok su američki vojnici obavljali policijske poslove širom BiH.

Lavina kritika sručila se na ministra poslije hapšenja dvojice mladića zbog ljepljenja plakata u Sarajevu ("Imaju li muslimanski životi pravo na minut šutnje"), te poslije poslije jedne press konferencije na kojoj je Bešić najavio dolazak 70 talibana iz Afganistana u Bosnu. Ova se izjava probila u vrh vijesti svjetskih agencija, ali je, izgleda, bila samo propagandna magla. Član Predsjedništva BiH, Beriz Belkić, izjavio je da je to "prouzrokovalo veliku štetu za BiH", ne propustivši da naruži ministra koji "mora znati o čemu govori kada javno nastupa i da za svoje tvrdnje mora imati argumente". Ni sam Bešić nije bio uvjeren u ono o čemu je govorio - namjera mu je bila, kako je sam rekao, da pošalje poruku neželjenim gostima i da odvrati pokušaj dolazak sumnjivih ljudi u BiH zbog šupljih BH granica (više od četvrtine bh. granice još nije pokriveno državnog graničnom policijom). Mediji, pogotovo "Slobodna Bosna", izvrgavaju ruglu ministra kako "ležeći potrbuške" izmišlja neprijatelje, tražeći njgovu ostavku. I prije toga Bešić je optuživan da je produžena ruka Izetbegovićeve SDA partije, za šta nisu ponuđeni neki ni približno uvjerljivi dokazi.

Kulminacija kritika uslijedila je poslije hapšenja novinara "Slobodne Bosne", Edina Avdića, koji je na povratku iz Pakistana - odakle je izvještavao o početku američke intervencije - uhapšen na istambulskom aerodromu, i o čemu je AIM pisao (vidjeti tekst "Bauk sumnji kruži Bosnom"). Nedjeljnik je požurio da optuži ministra da se na ovaj način sveti novinama, namještajući incident. Javnosti je predstavljeno kako i lice sa potjernice i nesretni novinar osim zajedničkog imena i prezimena, imaju iste fotografije, broj pasoša i otiske prstiju. Ministar Bešić je odbacio ove napade kao manipulaciju i "vrlo ozbiljne konstrukcije". Sada već bivši, ministar je objasnio u jednom intervjuu kako je od turskih kolega zatražen zvaničan izvještaj i kako je potvrđeno da nije bilo nikakvih otisaka prstiju ili fotografije, niti su imali ikakvu biografiju u vezi sa zahtjevom austrijske policije Interpolu. Ova priča, koja je uzburkala BH javnost i izazvala u prvi mah opravdan strah običnih građana, još nije do kraja raspetljana, ali bi se najvjerovatnije ovako mogla rekontruisati: na pasoškoj kontroli u Istambulu, novinar je izazvao podozrenje jer se vraćao iz Pakistana. Dodatna kontrola je pokazala da postoji potjernica Interpola koja je raspisana u Austriji za lice istog imena i prezima. Avdić je uhapšen i uslijedila je dodatna provjera. I nedjeljnik "Dani" pozvao je ministra da zbog ovog slučaja podnese ostavku.

To je dio priče koji se odnosi na medijske pritiske. Oni su samo stvorili pogodnu atmosferu za žrtvovanje ministra policije, a stvarni razlozi su mnogo dublji i nalaze se u sferi politike. Evo kako Bešić objašnjava pozadinu ostavke: " Federalni MUP je na značajnom tragu organizovanom kriminalu i priprema akcije. Na tragu je korupcije i priprema konkretne operativne akcije. FMUP je odlučan u borbi protiv terorizma i već izvodi akcije. Možda je nekom stalo da to zaustavi", upozorava Bešić u intervjuu listu "Avaz"

Međutim, prava adresa su tinjajući nesporazumi na relaciji Bešić - Haris Silajdžić. Kako otkriva Bešić, bivši lider Stranke za BiH tražio je njegovu ostavku još ljetos dok su obojica bili na godišnjem odmoru. Razlog je Silajdžićevo nezadovoljstvo postavljanjem Dragana Lukača na čelo Uprave policije. Ali, ni Bešić ne otkriva cijelu priču. Jednom prilikom je u neformalnom razgovoru priznao kako je razapet između međunarodnih policijskih snaga (IPTF) i Stranke za BiH. Javna je tajna da je Dragan Lukač kadrovsko rješenje IPTF-a i ostalih međunarodnih kancelarija u Sarajevu. Bešić je u sukobu interesa izabrao jaču stranu, to jest međunarodnu zajednicu. I sporna izjava o dolasku 70 talibana, očigledno je potekla iz američke kuhinje. Bešić je posredno priznao da mu je takav nastup sugerisan od strane "diplomatsko-obavještajnih izvora jedne prijateljske zemlje". U Sarajevu se procjenjuje da je takva izjava bila u funkciji straranja atmosfere kako bi Amerikanci mogli nesmetano izvesti seriju vojno-policijskih akcija hapšenja sumnjivih stranaca arapskog porjekla, bez postavljana suvišnih pitanja o ljudskim pravima i poštivanja krivično-procesne procedure o pravima uhapšenih.

Ovakav zaključak još više se nameće poslije pisma Američke ambasade u Sarajevu koja izražava nezadovoljstvo zbog Bešićeve ostavke, a njega ocjenjuje kao "vodeću ličnost u bosanskoj borbi protiv terorizma i obavezama koje je Alijansa preuzela". U pismu se navodi kako se "dovodi u pitanje ozbiljnost BH vlade u vezi ovog bitnog pitanja, kao i adekvatnost Stranke za BiH da participira u državničkim poslovima ove zemlje". Protest Američke ambasade sadrži i oštru notu upozorenja. Poslije fraze kako je pravo naroda BiH da izabere koja će stranka učestvovati u Vladi, upozorava se i kako je pravo "SAD da odluči ko će biti njeni partneri". Ovo je ozbiljno upozorenje, prije svega Zlatku Lagumdžiji, kao lideru vladajućeg bloka Alijanse. Američku ljutnju treba ozbiljno shvatiti iz više razloga. Osnovni je, što je grupacija Alijansa došla na vlast u BiH, prije svega, kao američki projekat i uz podršku uticajnih zemalja Zapada.

Unutrašnji je, međutim, problem veći. Pokazalo se da je depolitizacija policije prazna priča i da svaki ministar presudno zavisi od ljubavi matične stranke. Drugi je problem što Stranka za BiH nema adekvatnu kadrovsku zamjenu. Treći je što novi šef policije mora dobiti odobrenje IPTF-a, a tu se stvari mogu zakomplicirati.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)