AIM: start



MON, 15 OCT 2001 22:26:20 GMT

Nedjelja glasne sutnje

Nakon sto su prije desetak dana u odnosima makedonskog drzavnog vrha i medjunarodne zajednice pale teske rijeci, nastupilo je kratkotrajno svojevrsno “tektonsko slijeganje”. Da li zato sto se Zapad zabavio svojim jadom s Avganistanom ili zato sto primjenjuje taktiku toplo-hladno – u svakom slucaju ljudi koji kormilare makedonskim drzavnim brodom dobili su predah za razmisljanje. Svaka greska mogla bi biti preskupo placena

AIM, Skoplje, 15. 10. 2001.

Pravi diplomatski orkan protutnjao je Skopljem u prvoj nedjelji oktobra. Dionice makedonske drzave od sticanja nezavisnosti prije ravno deset godina nisu stajale nikad gore. Predsjednik Republike dostavio je samo dio ustavnih amandmana cime je stvorio solidnu pretpostavku da Sobranje ne odrzi predvidjeno zasjedanje na kome su 9. oktobra trebale biti usvojene ustavne promjene. Premijer Georgievski svojim musicavim karakterom zavrsi vazan razgovor s izaslanikom americkog predsjednika Georgea Busha Jamesom Pardewom za ciglih 11 minuta. po jednima, istjerujuci Amerikanca iz kabineta poslije optuzbi da makedonski rezervisti maltretiraju polaznike policijskog kursa Albance. Po drugima, Pardew je izasao sam zalupivsi vrata uvrijedjen tankocutnom opservacijom premijera-pjesnika da je “Amerika najveci terorista na planeti”. Isti robustni Bushov izaslanik je u trening-centru gdje se obucavaju kursisti-Albanci napravio pravi lom vidjevsi u kakvim uslovima se obuka obavlja. Uzgred, Amerika je za osposobljavanje multietnicke policije izdvojila 1,5 miliona dolara. Ishod: polaznici kursa i njihovih 17 americkih instruktora napustili su trening-centar i tek uz svesrdno nagovaranje jednog policijskog generala i obecanje da ce rezervisti biti povuceni – pristali da se vrate. Ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski jos jednom je bio “enfant terible” pompezno objavivsi da se policija na svoju ruku vraca na krizna podrucja koja su prethodnih mjeseci bila pod kontrolom Oslobodilacke nacionalne vojske. Tek ce teskom mukom kompletan drzavni vrh uspjeti uvjeriti medjunarodnu zajednicu da nestasni Ljube nije mislio bas tako. Predsjednik Sobranja Stojan Andovpred evropskom trojkom – Geoanom, Solanom i Pattenom izigravao je tolikog legalistu da je temperamentni Javier Solana Skoplje napustio takoreci bez pozdrava. I tako dalje. Kad se sve sabralo, kad je casa prepunjena, smjerni evro-komesar za spoljnu politiku Evropske unije Chris Patten presudio je: medjunarodna donatorska konferencija predvidjena za 15. oktobar odlaze se na neodredjeno vrijeme. Uz nijemu poruku: “Eto vam sad pa se sami zabavljajte!”

Operacija Sjedinjenih Drzava i Britanije protiv Avganistana skrenula je pogled svjetskih diplomata u drugom pravcu. Makedonska vlada objavila je dugo ocekivanu amnestiju za pripadnike samoraspustene Oslobodilacke nacionalne vojske, ali osim nekoliko izjava kojim su uglavnom nizi cinovnici medjunarodne zajednice takav gest “primili k znanju”, izostala su ranije uobicajena tapsanja po ramenu; amnestija je ionako bila obecana a neispunjena obaveza – idemo dalje! Ako ga je u tom trenutku iz Makedonije uopste nesto zanimalo, “veliki svijet” je ocekivao odluku Sobranja da su ustavni amandmani usvojeni, put za primjenu mirovnog plana predsjednika Trajkovskog prokrcen. Uostalom, takav stav je opetovala i Evropska unija razbivsi iluzije da ce nekakvog popustanja biti. Naime, tako je shvacena oprostajna izjava predsjednice Odbora za jugoistocnu Evropu Evro-parlamenta Doris Pack poslije razgovora s glavnim politickim igracima.

Na zalost, zeljena odluka Sobranja je izostala: Partija za demokratski prosperitet iz albanskog politickog bloka nije pristala da njeni poslanici ucestvuju u radu zasjedanja sve dok predsjednik Republike ne dostavi kompletan paket ustavnih amandmana. Vodstvo PDP nije krilo podozrenje da se zeli pribjeci nekakvom parlamentarnom manevru cime bi, uslovno receno, makedonska strana izbjegla promjenu preambule kojom se predvidja izostavljanje odrednice da je Makedonija drzava makedonskog naroda. Jedan od uglednika PDP ce u to ime predsjednika Sobranja Andova i premijera Georgievskog nazvati “makedonskim talibanima koji zele zemlju izolovati iz medjunarodne zajednice”. I zaista, Makedonija nikad nije bila izolovanija nego tada.

Predsjednik Trajkovski je previse nervozno reagovao na parlamentarnu apstinenciju PDP-a ocjenivsi da se nepotrebno potkopava Ohridski sporazum (kao da je sve ono sto je prethodilo djelovalo blagotvorno!?) Mozda su bas zato americki ambasador Mike Einik a za njim i predstavnik Evropske unije u makedonskoj krizi Fransois Leotard poslije razgovora s partijskim vrhom u Tetovu pokazali izvjesno razumijevanje za odnos PDP.

Predsjednik Sobranja Stojan Andov ne zna kada ce sazvati zasjedanje o ustavnim promjenama. "Kad bude postojala parlamentarna vecina" kaze neodredjeno. Predsjednik Trajkovski najavljuje za ovu nedjelju dostavjanje jos tri ustavna amandmana… A medjunarodnoj zajednici se i zuri i ne zuri. Zuri joj se ako se radi o konacnom pocetku operacije “Jantarna lisica” i rasporedjivanju medjunarodnih posmatraca na krizna podrucja sto bi, pak, trebalo omoguciti povratak snaga bezbjednosti na krizna podrucja. Rokovi se opasno probijaju, NATO-vci i posmatraci OEBS i Evropske unije imaju mandat do Nove godine. Kako stvari stoje, nije iskljuceno da ce u Makedoniji docekati i proljece. Ne zuri se Bruxellesu kad je davati novac na donatorskoj konferenciji. Sto se toga tice, makedonski "gospodari krize" mogu biti spokojni. Na vlastitu stetu, naravno.

Prosla je skoro nezapazeno odluka makedonske vlade da dozvoli slijetanje letjelicama koje ucestvuju u operacijama protiv Avganistana na dva aerodroma u zemlji. U nekim kriticki raspolozenim domacim politickim krugovima taj gest je shvacen za malo pa kao ulizivanje i posto-poto guranje u medjunarodnu koaliciju protiv terorizma. Ako je vjerovati predsjedniku PDP Imeriju, americki ambasador Einik je prokomentarisao da ce "Makedonija dati najveci doprinos borbi protiv terorizma, budu li usvojene ustavne promjene".

Kad se sve sabere, drzavni vrh je prakticno na samom pocetku. Proteklih nedjelja je pokazao da pristaje samo na ono na sta bas mora. To je, medjutim, medjunarodnim poslenicima poznato iz balkanskih diplomatskih nadmudrivanja tokom protekle decenije. Dakle, bice neophodan najvisi moguci stepen kooperativnosti zeli li se postici da budu "zaboravljeni" nedavni "nestasluci". U protivnom, zemlja bi mogla koracati nekim samo njoj znanim stazama u "svjetliju buducnost". S neizvjesnim ishodom, razumije se.

ZELJKO BAJIC