AIM: start



MON, 15 OCT 2001 08:37:57 GMT

Seksizam u Saboru

Aim, Zagreb, 15.10.2001.

Jedan ružan seksistički incident postao je tema dana u Hrvatskoj. Štoviše, postao je mjera današnje Hrvatske. Jedan od saborskih zastupnika, Anto Kovačević, inače predsjednik Hrvatske kršćansko-demokratske unije, svojoj je kolegici, također zastupnici, predsjednici Hrvatske narodne stranke, Vesni Pusić, za debate u parlamentu rekao sljedeće: "Gospođo Pusić, u ime digniteta Sabora, moram vam reći da je vas dragi Bog stvorio za madraca a ne za mudraca".

Takvi muški šovinistički ispadi u hrvatskom Saboru nisu rijetkost. Najpoznatija je seksistička uvreda poruka tadašnjeg zastupnika, a danas suca Ustavnog suda Vice Vukojevića, notornog desničara, koji je svojoj kolegici iz saborske klupe doviknuo: "Manje pričaj, više rađaj!". Jedan je ministar jednoj zastupnici rekao da se njoj, s obzirom na spol, teške riječi mogu oprostiti, ali da on sebi to ne može dopustiti. Primjeri pokazuju da je Hrvatska debelo patrijahalna zemlja u kojoj se žena smatra manje vrijednom i bagatelizira svođenjem na seksualni objekt. Pogotovo ako se drzne ući u politiku!

Ali vrijeđanje Vesne Pusić više je od seksističkog izgreda. Dovikivanje u sabornici de facto predstavlja uvođenje jezika ulice, uvođenje retorike desničarskih mitinga u državni parlament. Šefica HNS-a jedna je od najpopularnijih i istodobno najnapadanijih političara u Hrvatskoj. Javnost je doživljava kao u hrvatskoj politici najizrazitijeg predstavnika građanske opcije, desnica ju označava kao jednoga od svojih najvećih protivnika. Zato joj sa svojih halabučnih skupova često skandiraju da je "Srpkinja" i "kurva". Hrvatskim šovenima to nekako izađe na isto.

Uvrede su zapravo izraz njihove nemoći. Desnici je Pusićka nepodnošljiva zbog svojih stavova o Domovinskom ratu, o upletenosti Hrvatske u rat u Bosni i Hercegovini, o suradnji s Haškim sudom i odgovornosti za ratne zločine, pa kako joj intelektualno ne mogu parirati, oni se prebacuju na razinu vrijeđanja. Tu su jači. Kad joj se ne mogu suprotstaviti argumentima, bijesni jer je ne mogu zastrašiti, svoju hendikepiranost pokušavaju kompenzirati na način balkanskih muškarčina: aluzijama na žensku seksualnost, zapravo svođenjem žene na krevet.

Svoj prostakluk još će probati prodati kao zaštitu dostojanstva hrvatskog naroda i digniteta Domovinskog rata. U naknadnim tumačenjima Kovačević će svoj istup interpretirati kao politički obračun s prikrivenim jugoslavenstvom. Tako će reći da Vesnu Pusić ne doživljava "kao ženu, nego kao političarku, opasnu zmiju zvečarku", da je u svojim ocjenama bio preblag, da joj je netko već jednom morao začepiti usta, "staviti flaster na usta", da njena obitelj "do u deveto koljeno nije htjela samostalnu Hrvatsku".

Ispad Ante Kovačevića pokazuje jadnu razinu dijela hrvatskih parlamentaraca. Dio njih još bi možda mogli proći u nekoj krčmi, ali u najvišem tijelu jedne države - teško. A takvi bi, eto, trebali odlučivati o sudbini zemlje. Primitivizam raznih vrsta komotno se širi sabornicom. Na šovinističke izjave kontra manjinskih grupa, pogotovo Srba, gotovo da se i ne reagira. Hrvatski parlament već su uspoređivali sa kokošinjcem, mnogi sabornici svojim se ponašanjem trude poduprijeti tu ocjenu.

Jadnu razinu Sabor je pokazao i u reagiranju na incidentu uvredu. Predsjedavajući, inače potpredsjednik Socijaldemokrata, Mato Arlović, istom je mjerom ukorio i Kovačevića i Pusićku, izvikivača uvrede i uvrijeđenu. To je po prilici kao da se na isti način kazne silovatelj i silovana. Zatim je na brojne zahtjeve da se sjednica prekine, ustvrdio da je riječ "o sitnu incidentu" koji ne zaslužuje takav tretman. Kad su zastupnice u znak solidarnosti s kolegicom htjele napustiti sabornicu, svojim ih je mrkim pogledom zakovao za klupe. Samo su dva zastupnika s Pusićkom izašla iz parlamenta. Nemogućnost da se prepoznaju stvari i da se na njih odgovori, kao i navada kalkuliranja i balansiranja - ovu kukavnu vlast onemogućavaju da reagira i u sasvim jasnim situacijama.

Upitani, predsjednik Republike i premijer incident su osudili. Za predsjednika Mesića riječ je o neciviliziranom činu nedostojnom Sabora. "Znam da i u drugim parlamentima ima prepucavanja, pa i uvreda, ali nema ovakvog bezobrazluka kao kod nas", rekao je Mesić. Premijer Račan smatra da se "takav ispad ne može braniti stavom da živimo u patrijahalnom društvu".

Javnost se zgraža. Reagirale su ženske udruge. Od stranaka oglasili su se samo Pusićkini Narodnjaci, koji traže ostavku zastupnika Kovačevića i zahtijevaju da Arlović više ne vodi saborske sjednice. Iz te stranke tvrde da je uvredom njihovoj šefici građanska Hrvatska dobila pljusku i poručuju kako neće dopustiti da ona okrene i drugi obraz. Ali kako? Kako kraj glasnih i nasilnih primitivaca i kraj šutljive i skanjive saborske većine? Odnos snaga u parlamentu odražava i odnos snaga u hrvatskom društvu.

Tek reagirajući na zahtjeve HNS-a, o incidentu su progovorili i u osovinskoj stranci vladajuće koalicije, SDP-u. Teško je procijeniti što im je više bilo na srcu - obrana saborske kolegice Pusić ili obrana njihova stranačkog druga Arlovića. Uglavnom, SDP-ovke pozivaju da se u Saboru Kovačevićevi istupi bojkotiraju, a predsjedavajućeg Arlovića opravdavaju da se u gužvi koja je nastala nije mogao snaći.

Zaista, kako reče jedan zastupnik, "degutantno je da hrvatska javnost mora gledati takvu sramotu". Još je sramotnije da takvi gadni ljudi sjede u Saboru i predstavljaju najvišu vlast Hrvatske. Jer svojim skandaloznim istupima oni nisu uvrijedili i pokušali poniziti samo jednu ženu. Njihovo ponašanje, metaforički rečeno, silovanje je Sabora i cijele nacije.

Jelena Lovrić