AIM: start



SAT, 13 OCT 2001 12:23:02 GMT

Crna Gora i referendumsko zakonodavstvo

Put u nezavisnost ili neizvjesnost

Demokratska partija socijalista i zvanicno je, na Kongresu iz programa izbacila SRJ kao buducu opciju, a skupstinska komisija je nedavno usvojila zakon o referendumu. To bi trebalo da znaci da je prokrcen put prema crnogorskoj nezavisnosti. Ali, tako stvari ne stoje, crnogorska prica tek je pocela

AIM Podgorica, 13.10.2001. godine

TXT: Opet Crna Gora proizvodi vise stvarnosti no sto moze podnijeti. Prvo je, na svom kongresu, uprilicenom minule subote Demokratska partija socijalista, udarila diverziju na vlastite dugogodisnje temelje: tamo gdje je u programu te partije bila moderna, federalna SRJ - zaviorila se suverena, medunarodno priznata Crna Gora. "Hocemo svoju drzavu da bismo, upravljali svojom buducnoscu, drzavu koja ce biti sansa za sve u Crnoj Gori, a ne prepreka za druge, koja nece biti izopstena s Balkana, vec regionalno povezana pod zajednickim evropskim nebom "- objasnio je nove pravce predsjednik DPS -a i Crne Gore, Milo Dukanovic.

Formalizovanjem politickog zaokreta DPS-a crnogorska politicka scena je i konacno polarizovana na dva bloka: projugolsovenski (SNP, NS, SNS) i procrnogorski (LSCG, SDP i DPS). No, to je tek pocetak price.

A pocetkom sedmice, punim pogonom - iako oslabljena neprisustvom predstavnika koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" - radila je skupstinska radna grupa za izradu zakona o referendumu o drzavnom statusu Crne Gore. Posto su ucesce u njenom radu uzele samo stranke koje zagovaraju crnogorsku drzavnu samostalnost - Liberalni savez, Socijaldemokratska partija i Demokratska partija socijalista, uz povremenu asistenciju albanskih nacionalnih stranaka - ocekivan je brz i plodonosan zavrsetak radova. Onda je pukao glas: najjaca medu drugama - Demokratska partija socijalista- ima ozbiljne rezerve prema dvije stavke iz prijedloga liberala- da bude valjan onaj izbor za koji se odluci pedest odsto plus jedan izaslih na referendum, i da gradanima bude ponudeno jedno pitanje - da li su za nezavisnu medunarodno priznatu Crnu Goru?

Liberale su u parlamentarnoj radnoj grupi podrzali prestavnici Socijaldemokratske partije - a izaslanici Demokrastke partije su se suzdrzali od glasanja. Oni su smatrali da treba ostaviti postojece zakonsko rjesenje po kojem referedum valja ako na njemu izade pedest odsto upisanih u biracke siskove, i da je potom punovazan onaj ishod za koji se izjasni bar jedan preko pedset odsto izaslih. Uz to u DPS-u, nijesu protiv toga da se gradanima ponude dva pitanja. Uzgred receno, dilema - jedno ili dva pitanja, vise je psiholoske prirode. Vjerovatno bi se oko toga - kad bi sve drugo bilo potman - mogao postici dogovor medu svim partijama u Crnoj Gori.

Sad stvar - cisto tehnicki - stoji nezgodno. Parlamentarna radna grupa, preglasavanjem Demokratske partije scijalista, usvojila je zakonska referendumska rjesenja. Nevolja LSCG i SDP, je sto njihovo djelo mora na ovjeru u skupstini. Tamo, kao sto je poznato, paritiet ne vazi, a te dvije partije imaju samo desetak poslanika. Bez podrske Demokratske partije socijalista sve pada u Moracu. Skupstina ce, kako je najavljeno, zasjedati vec naredne sedmice. U meduvrmenu, iz vrha DPS -a stigla je poruka, da ce oni podrzati da se rasprava o referendumskom zakonodavstvu uvrsti u dnevni red. Nijesu, medutim, obecali, da ce dici ruku za zakljucke radne grupe. Potpredsjednik DPS-a, premijer Filip Vujanovic - javno je pohvalio suzdrznost predstavnika svoje partije u radnoj grupi. To sugerise zakljucak da ce poslanici DPS -a biti uzdrzani i u parlamentu. A to je - kad se broji ukupni efekt - isto kao da glasaju protiv. U tom slucaju, prosto, zakona u formi u kojoj su ga predlozili liberali i socijaldemokrati nece biti.

Kao i svaka crnogorska prica i ova je duga, i zvuci odnekud poznato. Dobar dio zasluga za nastalo stanje pripada koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju" -u prvom redu Socijalistickoj narodnoj partiji. Te snage, pobornice opstanka SRJ, racunajuci sve rezulate raznih izbora u posljednje cetiri godine, i posmatrajuci sva ispitivanja javnog mnjenja - jesu u manjini u Crnoj Gori. Na fer referendumu tesko mogu racunati na pobjedu - to i njihovi lideri odlicno znaju. Tom drustvenom stanju su i prilagodili svoju taktiku.

Kad je, prije nepunu godinu, zapodjenuta prica o referendumu, oni su trazili da se promijeni stari propis ( po kojem je dvedeset druge izglasana SRJ) i omoguci svim pojedicima i pojedinkama rodom iz Crne Gore, ma gdje bili da glasaju o crnogorskom drzavnom stanju. U protivnom - zaprijetili su - preuzece mjeru bojkota. To je u stvari njihovo najjace i - moze se pokazati - vrlo ubojito oruzje. Svi dosadasnji izbori su pokazali, da zbir glasaca Demokrastke partije socijalista, Liberalnog saveza, Socijaldemokrastke partije i albanskih nacionalnih partija, ne domasuje magicnu brojku od 220 hiljada glasa~a. A to je polovina ukupno upisanih biraca.

Na predsjednickim izborima, kao i na svim docnijim parlamentarnim, sve zivo i polumrtvo u Crnoj Gori izvedeno je na biralista, pa ipak procenat izaslih na izbore nikad nije premasio 80 odsto upisanih u biracke knjige. Matemetika je prosta : Socijalistickoj narodnoj partiji, Narodnoj stranci i Srpskoj narodnoj stranci dovoljno je da imaju nesto preko 30 odsto stvarne podrske u crnogorskoj birackoj bazi pa da im bojkot - uspije.

Najveci je paradoks - neko bi rekao nebseka nepravda- sto bi medu one koji su se odazvali bojkotu bili ura~unati bas oni gradani Crne Gore koji su - bjezeci od ratnih baklji koje su cas tu cas tamo palili Milosevic i njegovi crnogorski asistenti - rasijani svijetom. Niko njih bas nije brojio, ali sigurno je: to su desetine hiljada, mahom, mladih ljudi. Svi oni si, naravno, i dalje na birackim spiskovima. To negdje drugdje mogu izgledati male brojke - ne i u Crnoj Gori, koja ima ukupno 600. 000 stanovnika.

Iza sitne matematike skrivaju se veliki racuni. Liberali i socijaldemokrate smatraju da je rjesenje dato u prijedlogu zakona - kojim je ukinut cenzus izaslih na referendum - u stvari, jedino efikasno sredsvo, portiv najavljenog bojkota stranaka iz koalicije "Zajedno za Jugoslaviju". Poruke lidera Liberalnog saveza, i Socijaldemokrtske partije prestavnicima te koalicije mogu se zbiti u jednu recnicu: izadite na referndum i u uslovima jednakih sansi pokazite svoju snagu; ako bojkotujete referendum, gubitak vam je zagarantovan.

Iz vrha Socijalisticke narodne partije, Narodne stranke i Srpske narodne stranke, ocjenjuju prijedlog liberala i socijldemokrata, neozbiljnim, i pri tom se, s posebnim zadovoljstvom, pozivaju na stavove me|unarodne zajednice. Medunarodna zajednica se ovim povodom jos nije sluzbeno oglasila, ali i bez toga, uglavnom, je poznat stav i EU i SAD: SRJ je najbolja, a Crna Gora ako krene ka nezvisnosti, mora osigurati "ubjedljivu vecinu". Kolika je ta ubjedljiva vecina, tesko je sracunati, ali jos teze zamisliti kako li bi to zavidna manjina dugorocno mogla drzati Crnu Goru u SRJ.

Poslije kongresa DPS se ne moze, bez nesnosnih lomova, vratiti jugoslovenskom snu. No, koliko se vidi, vrh te partije jos nije prelomio da punom snagom, nalegne ni prema nezavisnoj Crnoj Gori. Dukanovic i Vujanovic su se oglasili javnom porukom Vojislavu Kostunici, izrazavajuci spremnost da razgovraju o odnsima Crne Gore i Srbije. Ali, i ovaj put, bez formalnih prestavnika federalne vlade, koju crnogorska vlast ne priznaje. Tesko da ti razgovori mogu ista novo donijeti.

Iz Beograda je, podteno govoreci, stiglo nekoliko - bez obzira na zajedljiv ton - zgodnih poruka: ako Crne Gora nece federalizam neka ide milim bogom. Moguce da u DPS-u, racunaju da ce hladenje u Beogradu prema drzavnom zajednistvu, inspirisati i SNP Predraga Bulatovica, da se obrne Crnoj Gori. Mozda, opet, u Demokratskoj partiji socijalista racunaju da su unosenjem nezavisnosti u program, odradili dug prema crnogorskoj javnosti, pa se sad mogu ponovo vratiti svojoj omiljenoj dangubi - strategiji aktivnog cekanja. Glavno ostaje: procjenjivanje buducih dana Crne Gore spada u opis poslova - proroka.

Esad KOCAN (AIM)