AIM: start



TUE, 09 OCT 2001 18:40:58 GMT

Sve naše prevare: Oglasi za dobro plaćen posao

Banjaluka, 9. Oktobar 2001. (AIM)

'Nudimo dobro plaćen posao u inostranstvu'; 'Tražimo veći broj radnika za rad u ugostiteljstvu u Njemačkoj i Austriji'; 'Potrebni majstori i pomoćni radnici za rad u Holandiji'; 'Medicinskim sestrama i fizioterapeutima nudimo posao u Njemačkoj'. Slijedi broj mobilnog telefona. Mediji u Republici Srpskoj (RS) prosto su preplavljeni malim oglasima ovakve sadržine. U zemlji u kojoj je nezaposlenost odavno poprimila razmjere hronične društvene bolesti, ovo su vjerovatno najčitanije novinske rubrike.

Ponekad iz naivnosti, a najčešće iz očajanja, mnogi su spremni da povjeruju primamljivim ponudama. Onima koji lansiraju pomenute oglase to je savršeno jasno. Jer, iza svega se krije dobro upakovana prevara. Građani, koji su tragom malih oglasa pokušali da nađu posao, ostajali su i dalje nezaposleni, ali olakšani za nekoliko desetina, ili čak stotina njemačkih maraka.

Recept je prilično jednostavan. Kada se javite na oglas, ljubazni, najčešće ženski glas, će vas ispitati o godinama starosti, školskoj spremi, mjestu stanovanja i sličnim stvarima. Onda će vam reći da određenog dana treba da dođete, recimo u Beograd, jer glavni grad SRJ je omiljena destinacija ovih 'poslodavaca'. Slijede uputstva: ponesite sa sobom kopije dokumenata, ako nemate pasoš može i lična karta, dvije slike i pedeset maraka. Novac je, navodno, potreban za 'troškove papirologije'. Uzgred će vas propitati imate li u Beogradu rođaka ili prijatelja. Ako sagovornika pitate za ime, prezime ili naziv agencije, odnosno preduzeća koje predstavljaju, neće vam odgovoriti. Nećete saznati ni na koju adresu treba da dođete. Ustvari, da biste to saznali morate pozvati ponovo, i to dan uoči sastanka.

Najomiljenija klijentela su im sasvim mladi dječaci i djevojke ili već sredovječni ljudi iz malih mjesta, što nižeg stepena obrazovanja, oni koji u Beogradu nikog ne poznaju. Fakultetski obrazovani tridesetogodišnjaci, pogotovo bivši beogradski studenti, nisu poželjni. Takve će nastojati da što prije 'skinu sa linije', tvrdeći da posao koji nude 'nije za njih'. Naravno, u pitanju su mjere predostrožnosti: oni im mogu pokvariti posao.

Interesantno je da su jednoj ženi, koja je rekla da ima u porodici devetoro nezaposlenih, rekli da može samo jedan od njih doći na razgovor i ponijeti dokumente (i novac) za svoje rođake, kako se zbog putovanja ne bi 'izlagali prevelikim troškovima'. Nedavno su objavljena tri oglasa za različite poslove u inostranstvu sa tri broja mobilnih telefona iz mreže srbijanskog telekoma. Ispostavilo se da su u pitanju destinacije istog anonimnog 'posrednika za zapošljavanje'.

Dana određenog za razgovor naivni klijenti će prvi i poslednji put vidjeti one koji im nude 'dobro plaćen posao'. Ranijih godina ovakvi sastanci su se održavali u hotelima, a u posljednje vrijeme u iznajmljenim privatnim kućama na periferiji. Računica je jasna. Ako se na jednom sastanku okupi, recimo, 200 ljudi željnih posla, prevaranti će im uzeti 10 hiljada maraka. Svima će reći da imaju 'velike šanse' da se zaposle i da će im naknadno javiti kada treba da krenu u inostranstvo. A onda će nestati netragom. Uzalud ćete ih zvati na mobilne telefone. Biće beznadežno nedostupni. Pri pejd čip će baciti u smeće i tako uništiti i poslejdnji trag.

Troškovi ovog biznisa su minimalni: zakupnina za korištenje kuće na nekoliko sati i pri pejd komplet za telefon. Telefonskih troškova nemaju, jer uvijek klijenti zovu njih. Čak ni male oglase ne plaćaju: koriste besplatnu ponudu do 15 riječi. Ostaju potpuno anonimni.

Put do Beograda i 'taksa za lakovjerne' od pedesetak maraka je najmanja nevolja koja može snaći one koji preko sumnjivih oglasa traže posao iz snova. Prijedorčani koji su se prošle godine, na sličan način, zaputili u Grčku da za bajne dnevnice beru mandarine, prošli su mnogo gore. 'Agencija' koja im je ponudila posao tražila je od njih prvo novac za 'papirologiju', pa za vize, pa za troškove puta do Grčke... Tako se nakupila lijepa sumica, ali agenti su bili prilično ubjedljivi. Toliko, da je jedan potencijalni berač mandarina prodao kola, a drugi izdao sopstvenu kuću na godinu dana, da bi skupili potrebni novac. Neki su čak davali otkaze u preduzećima u kojima su radili 'za male pare', nadajući se velikoj zaradi na sunčanim plantažama. Konačno je došao veliki dan i pedestak mušakraca iz Prijedora i okoline se ukrcalo u autobus i sa vodičem krenulo u pečalbu. Ali naivni Krajišnici nikad nisu stigli na odredište: umjesto mandarina u Grčkoj, obrali su bostan u Rumuniji. U jednoj rumunskoj varošici odsjeli su u malom motelu, a kada su se probudili shvatili su da je vodič nestao i da im nije platio čak ni prenoćište. Jedva su se vratili kući.

U ovoj godini, kako tvrdi portparol MUP-a RS Zoran Glušac, policija u Republici Srpskoj nije zabilježila nijedan sličan slučaj. Trenutno, na području Centra javne bezbjednosti Banja Luka u toku je istraga o jednoj prevari ovakve vrste, ali detalji nisu dostupni javnosti. Nije isključeno da se banjalučka policija bavi slučajem misterioznog stranca, koji je minulog ljeta na veliko testirao, evidentirao, a navodno i pregledao žene i djevojke zainteresovane za posao čistačice 'sa mogućnošću napredovanja' u 'jednoj velikoj klinici u Njemačkoj'. Kastig je obavljan u iznajmljenoj privatnoj kući u banjalučkom naselju Paprikovac, nedaleko od Kliničkog centra Banja Luka. Medicinske sestre i pomoćne radnice sa Klinike, ali i žene iz komšiluka su prosto pohrlile da se prijave. Priča je čak stigla do banjalučkog Biroa za zapošljavanje. "Dolazile su nam žene i prosto nas napadale, kako ništa ne radimo, a eto došao stranac i nudi im dobro plaćen posao. Uzalud smo im govorili da je to nezakonito i da je vjerovatno u pitanju prevara. Nakon nekoliko mjeseci dolazile su opet, da nam se žale: kažu taj im je stranac rekao da će sigurno dobiti posao i da se jave prvog avgusta, pa prvog septembra, pa je nakon nekoliko odlaganja nestao", priča jedan službenik Biroa koji je želio da ostane anoniman.

Uskoro se stranac poslodavac ponovo pojavio, ali sada na drugom kraju grada, u naselju Budžak, gdje je nastavio svoju misiju među Banjalučankama. Što je najčudnije, izvarane žene se kunu da im nije uzimao novac, tako da je teško dokučiti motiv ove rabote. Ni pretpostvaka da se na ovaj način regrutuju žene za bijelo roblje nije pretjerana. Mnoge mlade Rumunke, Moldavke i Ukrajinke su u noćne barove u BiH su stigle, nakon što su se javile na oglas za 'posao u Italiji'.

Za razliku od žena kojima se najčešće nude poslovi sobarica, konobarica i medicinskih sestara, među muškom klijentelom u RS donedavno su hit bili oglasi u kojima se nudi posao na naftnoj platformi. Obećana zarada je, naravno, basnoslovna. Ipak niko još u Banjoj Luci nije 'uživo' vidio niti jednog radnika koji je radio na platformi, zaradio hiljade dolara i vratio se kući. Misteriju nam otkriva Miroslav Vukajlović, vlasnik agencije 'Spektar', za sada jedine privatne agencije za posredovanje u zapošljavanju registrovane u RS. "Svi poslovi u inostranstvu koji su nude putem malih oglasa i mobilnih telefona su čista prevara, ali to sa naftnim platformama je prevara opasna po život", kaže Vukajlović. "Poslovi se ugovaraju na dug period, od najmanje godinu dana i polovina radnika uopšte ne doživi vrijeme isplate. U divljini, daleko od civilizacije, umru ili budu ubijeni. Od onih koji izdrže do kraja, polovina nikad ne budu isplaćeni. Ipak, neki ljudi su zaradili lijepe pare prodajući samo adrese na koje se mogu prijaviti zainteresovani za rad na platformi. Ovaj tridesettrogodišnji Banjalučanin, po struci elektrotehničar je otvorio agenciju prije samo nekoliko dana. Za prva dva dana prijavilo se tridesetak građana, zainteresovanih za stalni, privremeni ili honorarni posao. Među njima je najviše nezaposlenih sa završenom srednjom školom. Klijenti ispunjavaju upitnik, dostavljaju potrebna dokumenta i bez ikakve novčane naknade ulaze u bazu podataka o ponudi radne snage. Na pitanje šta im agencija nude, Vukajlović odgovara: "Za sada ništa. Tek kada budemo imali formiranu ponudu, razgovaraćemo sa poslodavcima o potražnji za radnom snagom i uslovima koje oni nude. Mi ustvari pokušavamo da radimo posao koji bi trebalo da obavlja Zavod za zapošljavanje. Moj lični cilj je da popravim odnose između radnika i poslodavaca koji su sada izrazito nepovoljni za radnike. Mnogi poslodavci ih izrabljuju, a oni rade za minimalne plate, neprijavljeni, bez slobodnih dana i plaćenog godišnjeg odmora. Ne plašim se konkurencije: što više bude ovakvih agencija, tržište rada će biti uređenije, a radnici zaštićeniji", kaže Vukajlović.

Svojim klijentima agencija 'Spektar' će, kako tvrdi Vukajlović, ponuditi besplatnu pravnu pomoć u oblasti radnog prava, a u planu su i besplatni kursevi za prekvalifikaciju i doedukaciju. Svoje usluge agencija neće naplaćivati od nezaposlenih klijenata, jer je to zakonom zabranjeno, nego od poslodavaca kojima će obezbjeđivati radnu snagu. Vukajlović kaže da, u skorijoj budućnosti, nije isključeno ni zapošljavanje klijenata u inostranstvu. Jedino Zavod za zapošljavanje RS svojim strankama ne nudi posao u inostranstvu, čak ni u nagovještaju. I to iz jednog prostog razloga: jer bi takva ponuda bila nezakonita. Naime, kako tvrde u Zavodu za zapošljavanje RS, Bosni i Hercegovina nije potpisala međunarodni ugovor o zapošljavanju ni sa jednom jedinom zemljom u svijetu. Drugim riječima, čak i ako sam sebi nađe posao u inostranstvu, građanain BiH ne može raditi legalno, jer ga poslodavac ne može zaposliti. I tu je kraj priče, naravno, ako izuzmemo rad na crno, koji se u uređenim zemljama smatra ozbiljnim prekršajem.

Sa vladama Slovenije i Njemačke započeti su ozbiljniji pregovori o mogućem sezonskom upošlajvanju bosanskohercegovačke radne snage u ovim zemljama, ali sporazum nije postignut. Istini za volju, bilo bi pravo čudo da neko i potpiše takav sporazum sa zemljom koja je u svijetu prepoznatljiva kao tranzitna 'luka' za hiljade ilegalnih imigranata i čijim pasošem se mogu podičiti i međunarodno prizanti teroristi.

Koliko u RS zaista ima nezaposlenih teško je reći. Na evidneciji Zavoda za zapošljavanje vodi se oko 153 hiljade radnika raznih profila i struka. Međutim, mnogi od njih su zaposleni na crno, a na birou se vode kako bi koristili besplatnu zdravstvenu zaštitu. S druge strane hiljade formalno zaposlenih su faktički nezaposleni, jer niti rade, niti primaju platu niti preduzeća za njih uplaćuju penziono i zdravstveno osiguranje. Tako je u ovom slučaju statistka zaista tačan zbir netačnih podataka.

Poslodavci više nemaju zakonsku obavezu da, kao prije rata, prijavljuju slobodna radna mjesta Zavodu, tako da danas 'preko biroa' jedino škole i fakulteti traže nastavnike, a privatni građevinski preduzetnici majstore i pomoćnu radnu snagu. Od početka godine na području banjalučke Filijale Zavoda, koja obuhvata 13 opština, zaposeno je svega 978 radnika sa evidencije na kojoj se vodi više od 43 hiljade nezaposlenih. U većini slučajeva, radnici su sami sebi našli posao, a biroi su ih samo 'skinuli sa spiska'. Da ih opozicija povremeno ne potsjeti na to, građani RS, koji su inače zaboravan narod, bi već vjerovatno zaboravili da im je Mladen Ivanić u predizbornoj kampanji obećao da će, ako dođe na vlast, za svog mandata otvoriti 40 hiljada novih radnih mjesta. Dakle, nezaposleni u RS su obasuti lijepim obećanjima sa svim strana: i iz malih oglasa i sa velikih političkih skupova. Ostaje pitanje ko će ih žešće izvarati?

Milkica Milojević (AIM)