AIM: start



SUN, 07 OCT 2001 10:40:50 GMT

Nova istraga o ubojstvu šefa osječke policije

Aim, Zagreb, 7.10.2001.

Jedna od najmračnijih stranica hrvatskog pravosuđa u proteklom desetljeću - primjena Zakona o oprostu (amnestiji) na ubojicu nekadašnjeg šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira, kada su ubijena i još dvojice njegovih suputnika, a teško ranjenja četvrta osoba - mogla bi deset godina nakon tog događaja potvrditi izreku kako pravda jest spora, ali ipak jednom dostižna. U razmaku od samo nekoliko dana hrvatska je policija pozvala na informativni razgovor Branimira Glavaša, dugogodišnjeg osječko-baranjskog župana i aktualnog zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru, kako bi ga ispitala o okolnostima nikad do kraja objašnjenje pogibije Reihl-Kira. Glavaš je u to vrijeme bio sekretar za narodnu obranu, a u vrijeme kad je vođena policijska istraga o Kirovu ubojstvo, potom i sudski proces, bio je najmoćnija osoba u Slavoniji, rado govoreći za sebe kako je ondje "i policija i tužilaštvo i sud i zatvor". To je uvelike bilo točno.

Samo dan-dva nakon što je Glavaš bio pozvan u policiju i sebi svojstvenom bahatošću demonstrativno odbio odazvati se pozivu, Ministarstvo unutarnjih poslova raspisalo je međunarodnu tjeralicu za Antunom Gudeljem, Kirovim ubojicom koji se trenutačno nalazi u Australiji. To svjedoči da je nova vlast napokon odlučila ozbiljno se pozabaviti tim tragičnim događajem s početka srpnja 1991. kada je na punktu hrvatske policije, nadomak Osijeka, Gudelj izrešetao automobil kojim su se Reihl-Kir i još trojica ljudi vraćali s pregovora s pobunjenim Srbima u Tenji, selu južno od Osijeka.

Kada u pravnoj državi netko ubije policajaca, a pogotovo visokog policijskog dužnosnika kakav je bio Reihl-Kir, cijela se policija digne na noge ne bi li pronašla počinitelja, jer se napad na policiju, svugdje u svijetu, smatra i napadom na vitalne državne institucije. Ubojica Reihl-Kira bio je poznat od prvoga dana: Antun Gudelj bio je jedan od stotina rezervnih policajaca koje je, pripremajući se za rat, hrvatski MUP u to vrijeme regrutirao gotovo isključivo po stranačkoj, HDZ-ovskoj liniji. Kako je Gudelj bio predsjednik HDZ-a Tenje, za tadašnju je vlast bilo logično da ga naoruža i primi u policiju, pa je dežurao na kontrolnom punktu u Tenji, selu s pretežitim srpskim stanovništvom, gdje su međunacionalne tenzije već postale izrazito napete.

Na dan kad je ubijen, 1. srpnja 1991. Reihl-Kir se nalazio u pregovaračkoj misiji s tenjskim Srbima i bio na pragu sporazuma o deblokiranju cesta koje su u to vrijeme naokolo Osijeka već bile zaprečene. Kad se vraćao iz Tenje prema Osijeku, iako je tim putem već prolazio, Gudelj je na automobil kojim se Kir kretao sasuo cijeli rafal iz svog kalašnjikova. Potom se, iako je na punktu bilo mnoštvo policije, mirno udaljio s mjesta ubojstva, prenoćio u obližnjem polju, izjutra došao na isti policijski punkt, zatražio od policajaca vode, telefonirao bratu u Osijek iz obližnje kuće, koji je ubrzo došao i odvezao ga. Gudelj će potom otići u Zadar, a odatle ponovno automobilom u Austriju, da bi na kraju završio u Australiji, zemlji gdje je živio do potkraj osamdesetih i čije državljanstvo također ima.

Taj upravo nevjerojatni slijed događaja nemoguće je smatrati slučajnošću, naročito ne kad se u obzir uzme sve ono što se događalo prije i poslije ubojstva Reihl-Kira. Osječki HDZ, u kojem je tada, kao i sada, najveći utjecaj imao Glavaš, bio je nezadovoljan što se na čelu osječke policijske uprave nalazi Reihl-Kir, osoba koja je za razliku od tadašnjih HDZ-ovih jastrebova, predvođenih Glavašem, zagovarala mirno rješenje međunacionalnih napetosti u predvečerje rata u Hrvatskoj. Glavaš je Kira otvoreno nazivao "udbašem", a događaj koji je prelio njegovu čašu tolerancije bila je kaznena prijava koju je Kir pokrenuo protiv Glavaša, kad je ovaj, u jednoj naoružanoj noćnoj patroli HDZ-ovih paraskupina, razoružao policijsku patrolu. Osječki je HDZ čak pred policijskom upravom u Osijeku organizirao "događanje naroda", tražeći Kirovu smjenu, a na sam dan ubojstva Reihl-Kira, osječki je lokalni list "Glas Slavonije" objavio priopćenje u kojem HDZ traži od građana da sva sumnjiva zbivanja ne prijavljuju policiji - jer HDZ u Kira nema povjerenja - već Sekretarijatu za narodnu obranu, na čijem je čelu bio Glavaš. To se priopćenje pojavilo u novinama izjutra, a već u ranim popodnevnim satima Kir je bio ubijen.

Niz indikativnih događaja koji su prethodili ubojstvu šefa osječke policije, kao i zbivanja neposredno nakon ubojstva, nastavili su se i na suđenju. Umjesto da od australskih vlasti traži izručenje trostrukog ubojice, hrvatsko se pravosuđe 1994. odlučilo na suđenje Gudelju u odsustvu. Takva su suđenja bez ikakvog praktičnog smisla: Gudelj je dobio 20 godina zatvora, no i priliku da, pojavi li se ikad u Hrvatskoj, cijeli sudski postupak bude ponovljen.

Kad je 1995. i 1996. na većini televizija u svijetu prikazana BBC-ijeva serija "Smrt Jugoslavije", slučaj ubojstva šefa osječke policije postao je globalno poznat. Autori su taj događaj čak označili kao prijelomnicu između rata i mira u istočnoj Hrvatskoj, gdje će doista, nedugo nakon Kirova ubojstva, započeti krvavi sukobi. Gudelju je odjednom postalo tijesno u Australiji, jer je postojala mogućnost da se australsko pravosuđe - budući da je Gudelj imao i australsko državljanstvo - zainteresira za ubojstva koja je počinio. Možda je tada u visokim političkim krugovima u Hrvatskoj odlučeno da bi to trebalo preduhitriti, pozvati Gudelja i obećati mu "pravično suđenje". Jer, kako drugačije objasniti ono što je slijedilo: Gudelj će se 1996. iznenada zateći na frankfurtskom aerodromu, navodno na putu za Hrvatsku (!), gdje će ga njemačka policija, na osnovu Interpolove tjeralice, uhititi i izručiti Hrvatskoj.

Suđenje koje će u Osijeku početi iste godine, završit će neviđenim pravosudnim skandalom. Na osnovu prijedloga sutkinje Ružice Šamote, iste one koja je Gudelju na prvom suđenju u odsutnosti dosudila 20 godina zatvora, na trostrukog će ubojicu biti primijenjen Zakon o općem oprostu,. Vrhovni sud na čijem je čelu u to vrijeme bio Milan Vuković (danas sudac Ustavnog suda!), poznat po glasovitoj rečenici kako Hrvati - budući da su vodili obrambeni rat - nisu mogli počiniti ratni zločin, prihvatio je takav prijedlog i Gudelj se našao na slobodi. Vratio se u Australiju gdje se i danas nalazi, iako je u međuvremenu stvorena hrvatska država, za koju se, kako je ranije znao govoriti, došao boriti čak iz Australije.

U međuvremenu odvjetnik udovice Reihl-Kira, zagrebački advokat Slobodan Budak, vodio je dugogodišnju mukotrpnu pravosudnu bitku, sve do Ustavnog suda, koji je u ožujku ove godine osporio primjenu Zakona o oprostu na trostrukog ubojicu. Teško je vjerovati, s obzirom na silan utjecaj politike na pravosuđe za režima Franje Tuđmana, kako bi takva odluka bila donesena da nije došlo do promjene vlasti u Hrvatskoj, gdje je početkom siječnja 2000. HDZ izgubio izbore nakon desetgodišnje vladavine. Tek u sadašnjim okolnostima bilo je moguće da se i Branimira Glavaša koji je dugo bio "i policija i tužilaštvo i sud i zatvor" napokon netko usudi pozvati na policijski informativni razgovor.

Ozbiljna policijska istraga, za koju je trebalo punih 10 godina da bi napokon započela, morala bi odgovoriti na pitanje jesu li niz neobičnih događaja koji su prethodili ubojstvu šefa osječke policije, kao i ono što se nakon toga zbivalo, tek puka koincidencija ili dobro smišljeni plan. Supruga Reihl-Kira, danas socijaldemokratska zastupnica u hrvatskom Parlamentu, Jadranka Reihl-Kir uvjerena je kako je ubojstvo njenog supruga bilo politički motivirano, a najodgovornijim za to drži Branimira Glavaša. No, čovjek koji o tome zacijelo najviše zna jer je dugi niz godina u Slavoniji, prema vlastitom priznaju, bio "i policija i tužilaštvo i sud i zatvor", sada bahato odbija pojaviti se pred zakonom, jer je svaka policija koja on ne kontrolira - jednako kao i vlast - automatski "izdajnička".

Drago Hedl