FRI, 05 OCT 2001 12:12:32 GMT

Izlog izdavačkog smeća

Aim, Zagreb, 5.10.2001.

Nekoliko dana uoči najvećeg sajma knjiga na svijetu, onoga u Frankfurtu, izbio je tim povodom u Hrvatskoj pravi skandal. Naime, baš tih nekoliko dana ranije objavljen je program hrvatskoga (nacionalnog) štanda, na kojem bi izlagali relevantni izdavači iz Hrvatske. Ako izdvojimo najznačajnije točke u tome programu, koji kvantitativno sasvim oskudijeva literaturom, kakvoću njezinu prosudite sami: Ivan Aralica, Željko Tomičić, Ivica Mlivončić, Stjepan Pantelić, Ante Stamać. Ako i ne možete kazati da za nikog niste čuli, onda ćete se barem složiti da o književnoj važnosti nabrojanih pisaca ne vrijedi trošiti riječi, ili je nešto s vašim književno-analitičkim sposobnostima ozbiljno u kvaru. Ali, budući da i sami sastavljači programa vide kako im je štivo tanko, prizvali su u pomoć "oca hrvatske književnosti" Marka Marulića, tj. izložbu o njemu, kao središnji događaj na štandu.

Ostavimo začas suvremenike po strani, jer je Marulić ipak svojom povijesno-književnom vrijednošću zavrijedio toliko. Proteklih desetak godina, HDZ-ovi organizatori nacionalnoga štanda bestidno su habali njegovo ime, trpajući ga u isti koš s "književnikom" Franjom Tuđmanom, pa su im obojici priređivali promocije u frankfurtskoj Katoličkoj misiji. Od takvih bi kulturtregera trebalo zaštititi ime i djelo Marka Marulića, jer niti manji likovi nisu zaslužili da ih se poteže po najcrnjem blatu. Promocije naslova Franje Tuđmana ove godine nema, njegovi literarni paževi su ga se odrekli, ali isti duh pokušavaju prošvercati s Ivanom Aralicom. Doista, taj ideolog "humanih preseljenja" u Bosni i Hercegovini 1993. godine, trebao bi sa promocijom svog novog romana "Ambra" uveličati otvaranje štanda, na kojemu bi hrvatski ministar kulture Antun Vujić onda održao pozdravni govor.

Da protumačimo značenja još dva imena s gornjeg popisa. Novinar i, evo, pisac Ivica Mlivončić uređivao je ne tako davno jedan tjednik u Bosni i Hercegovini, konkretno BH Danas. U njemu je, između ostaloga, prokazivao politički nepodobne novinare porijeklom iz BiH, i doslovno poimenice navodio majke takvih "janjičara", koje žive u Bosni! Ante Stamać, pak, taj profesor književnosti i, sredinom devedesetih, predsjednik Društva hrvatskih književnika, on je do prije nekoliko godina vršio politički pritisak na pojedine članove DHK-a, dok nisu ugledna književna imena počela napuštati Društvo. Na jednoj sjednici Glavnog odbora HDZ-a, čiji je bio član, preklinjao je ministra obrane RH Gojka Šuška i predsjednikovog savjetnika za unutarnju politiku Ivića Pašalića, da spase hrvatsku književnost od "crvenih pauka", i još je taj svoj govor dao objaviti u jednim novinama.

Za program sa ovakvim imenima potrošit će se preko 800 tisuća kuna (oko 200 tisuća marka), iako nije sasvim jasno što toliko košta, osim izložbenog prostora za sam štand, na kojeg otpada jedna sedmina iznosa. Na novinarsko pitanje zbog čega je toliki novac potrošen na program koji nije književno relevantan, a društveno je zbog političke kompromitiranosti svojih sudionika čak i sramotan, predsjednik organizacijskog odbora (Zajednice hrvatskih nakladnika i knjižara) Srećko Lipovčan je odgovorio: "Zato što je takav!" Dvostruka šteta, dakle, bit će polučena između 9. i 16. listopada u Frankfurtu: potrošeni novac poreznih obveznika i još jedan civilizacijski pad hrvatske kulture. Veći dio novca daje Ministarstvo kulture, koje ipak nema utjecaj na sastavljanje programa. To, međutim, ne opravdava ministra Vujića u njegovim istupima o programu, i traženju "srednje struje" koja ovdje ne znači ništa.

Dvojica izdavača koji su otvorili skandal, svojim oglašavanjem o istupu sa štanda zbog rečenog programa, dobili su od njemačkog PEN-a u međuvremenu ponudu da izlažu na počasnom štandu. "Durieux" i "Feral Tribune", točnije njihovi urednici Nenad Popović i Predrag Lucić, objasnili su javnosti da na nacionalni štand ne žele pristupiti jer onakav program znači čistu prevaru, budući da u njemu nema relevantnih imena suvremene hrvatske književnosti (da spomenemo samo Slavenku Drakulić, Dubravku Ugrešić, Vojina Jelića, Predraga Matvejevića, Slobodana Šnajdera, Miljenka Jergovića, Zorana Ferića, Viktora Ivančića, Đermana Senjanovića, Antu Tomića, Tatjanu Gromaču...). I zato što su ga smislili, među ostalima, knjižari koji su donedavno u svojim izlozima držali djelo Adolfa Hitlera "Mein Kampf". Rekli su da ga neće nositi u Frankfurt, ali zato jer je ta knjiga tamo zabranjena!

U ovom trenu još uvijek nije jasno kako će se okončati afera oko Frankfurta. Organizatori nacionalnog štanda pokazali su namjeru da malo preurede svoj program, tj. da u njega uđu dijelovi koji bi iznivelirali "problematična" mjesta. To im se ne bi smjelo dopustiti, iz više razloga, sve i kad bi kompletan program izmijenili i dotjerali. Nije problem u programu, nego u osobama koje ga kreiraju i sprovode. Ljudi koji su neosjetljivi na fašističke ispade dvorskih pisaca, pa čak i sami u izlozima reklamiraju pamflete ratnih zločinaca, ne trebaju imati priliku za popravni ispit, sve dok se radi o javnom novcu kao cijeni za nj, i tzv. nacionalnoj kulturi kao predmetu fine obrade. Antun Vujić morao bi shvatiti da je on za svoj stav o tome plaćen, bez obzira odlučuje li na kraju o programu. Jer, uopće nije bitno što (ni)je dopušteno u Njemačkoj, nego kako nam stvari stoje u Hrvatskoj.

Igor Lasić