 |
FRI, 05 OCT 2001 12:12:32 GMT
Izlog izdavačkog smeća
Aim, Zagreb, 5.10.2001.
Nekoliko dana uoči najvećeg sajma knjiga na svijetu, onoga u
Frankfurtu, izbio je tim povodom u Hrvatskoj pravi skandal. Naime, baš
tih nekoliko dana ranije objavljen je program hrvatskoga (nacionalnog)
štanda, na kojem bi izlagali relevantni izdavači iz Hrvatske. Ako
izdvojimo najznačajnije točke u tome programu, koji kvantitativno
sasvim oskudijeva literaturom, kakvoću njezinu prosudite sami: Ivan
Aralica, Željko Tomičić, Ivica Mlivončić, Stjepan Pantelić, Ante
Stamać. Ako i ne možete kazati da za nikog niste čuli, onda ćete se
barem složiti da o književnoj važnosti nabrojanih pisaca ne vrijedi
trošiti riječi, ili je nešto s vašim književno-analitičkim
sposobnostima ozbiljno u kvaru. Ali, budući da i sami sastavljači
programa vide kako im je štivo tanko, prizvali su u pomoć "oca
hrvatske književnosti" Marka Marulića, tj. izložbu o njemu, kao
središnji događaj na štandu.
Ostavimo začas suvremenike po strani, jer je Marulić ipak svojom
povijesno-književnom vrijednošću zavrijedio toliko. Proteklih desetak
godina, HDZ-ovi organizatori nacionalnoga štanda bestidno su habali
njegovo ime, trpajući ga u isti koš s "književnikom" Franjom Tuđmanom,
pa su im obojici priređivali promocije u frankfurtskoj Katoličkoj
misiji. Od takvih bi kulturtregera trebalo zaštititi ime i djelo Marka
Marulića, jer niti manji likovi nisu zaslužili da ih se poteže po
najcrnjem blatu. Promocije naslova Franje Tuđmana ove godine nema,
njegovi literarni paževi su ga se odrekli, ali isti duh pokušavaju
prošvercati s Ivanom Aralicom. Doista, taj ideolog "humanih
preseljenja" u Bosni i Hercegovini 1993. godine, trebao bi sa
promocijom svog novog romana "Ambra" uveličati otvaranje štanda, na
kojemu bi hrvatski ministar kulture Antun Vujić onda održao pozdravni
govor.
Da protumačimo značenja još dva imena s gornjeg popisa. Novinar i,
evo, pisac Ivica Mlivončić uređivao je ne tako davno jedan tjednik u
Bosni i Hercegovini, konkretno BH Danas. U njemu je, između ostaloga,
prokazivao politički nepodobne novinare porijeklom iz BiH, i doslovno
poimenice navodio majke takvih "janjičara", koje žive u Bosni! Ante
Stamać, pak, taj profesor književnosti i, sredinom devedesetih,
predsjednik Društva hrvatskih književnika, on je do prije nekoliko
godina vršio politički pritisak na pojedine članove DHK-a, dok nisu
ugledna književna imena počela napuštati Društvo. Na jednoj sjednici
Glavnog odbora HDZ-a, čiji je bio član, preklinjao je ministra obrane
RH Gojka Šuška i predsjednikovog savjetnika za unutarnju politiku
Ivića Pašalića, da spase hrvatsku književnost od "crvenih pauka", i
još je taj svoj govor dao objaviti u jednim novinama.
Za program sa ovakvim imenima potrošit će se preko 800 tisuća kuna
(oko 200 tisuća marka), iako nije sasvim jasno što toliko košta, osim
izložbenog prostora za sam štand, na kojeg otpada jedna sedmina
iznosa. Na novinarsko pitanje zbog čega je toliki novac potrošen na
program koji nije književno relevantan, a društveno je zbog političke
kompromitiranosti svojih sudionika čak i sramotan, predsjednik
organizacijskog odbora (Zajednice hrvatskih nakladnika i knjižara)
Srećko Lipovčan je odgovorio: "Zato što je takav!" Dvostruka šteta,
dakle, bit će polučena između 9. i 16. listopada u Frankfurtu:
potrošeni novac poreznih obveznika i još jedan civilizacijski pad
hrvatske kulture. Veći dio novca daje Ministarstvo kulture, koje ipak
nema utjecaj na sastavljanje programa. To, međutim, ne opravdava
ministra Vujića u njegovim istupima o programu, i traženju "srednje
struje" koja ovdje ne znači ništa.
Dvojica izdavača koji su otvorili skandal, svojim oglašavanjem o
istupu sa štanda zbog rečenog programa, dobili su od njemačkog PEN-a u
međuvremenu ponudu da izlažu na počasnom štandu. "Durieux" i "Feral
Tribune", točnije njihovi urednici Nenad Popović i Predrag Lucić,
objasnili su javnosti da na nacionalni štand ne žele pristupiti jer
onakav program znači čistu prevaru, budući da u njemu nema relevantnih
imena suvremene hrvatske književnosti (da spomenemo samo Slavenku
Drakulić, Dubravku Ugrešić, Vojina Jelića, Predraga Matvejevića,
Slobodana Šnajdera, Miljenka Jergovića, Zorana Ferića, Viktora
Ivančića, Đermana Senjanovića, Antu Tomića, Tatjanu Gromaču...). I
zato što su ga smislili, među ostalima, knjižari koji su donedavno u
svojim izlozima držali djelo Adolfa Hitlera "Mein Kampf". Rekli su da
ga neće nositi u Frankfurt, ali zato jer je ta knjiga tamo zabranjena!
U ovom trenu još uvijek nije jasno kako će se okončati afera oko
Frankfurta. Organizatori nacionalnog štanda pokazali su namjeru da
malo preurede svoj program, tj. da u njega uđu dijelovi koji bi
iznivelirali "problematična" mjesta. To im se ne bi smjelo dopustiti,
iz više razloga, sve i kad bi kompletan program izmijenili i
dotjerali. Nije problem u programu, nego u osobama koje ga kreiraju i
sprovode. Ljudi koji su neosjetljivi na fašističke ispade dvorskih
pisaca, pa čak i sami u izlozima reklamiraju pamflete ratnih
zločinaca, ne trebaju imati priliku za popravni ispit, sve dok se radi
o javnom novcu kao cijeni za nj, i tzv. nacionalnoj kulturi kao
predmetu fine obrade. Antun Vujić morao bi shvatiti da je on za svoj
stav o tome plaćen, bez obzira odlučuje li na kraju o programu. Jer,
uopće nije bitno što (ni)je dopušteno u Njemačkoj, nego kako nam
stvari stoje u Hrvatskoj.
Igor Lasić
|
 |