AIM: start



SAT, 08 SEP 2001 20:16:35 GMT

Miris haskih lala

Jedan izvjestaj Human Right Watcha koji dokazuje da su u skopskom selu Ljuboten prije nesto manje od mjesec dana ubijani civili Albanci, ozbiljno otvara mogucnost da se prvi akteri krize u Makedoniji preporuce paznji medjunarodnog tuzioca Carle Del Ponte. Ministru unutrasnjih poslova Ljubi Boskovskom “na nos” bi mogao izaci aforizam: Ko se Haga laca, od Haga i strada

AIM, Skoplje, 8.09. 2001.

Od samog pocetka krize u Makedoniji prije sedam mjeseci drzavna propaganda pocela se “podstapati” prijetnjom da ce vinovnici za novonastalo stanje, to bi trebalo znaciti, pripadnici Oslobodilacke nacionalne vojske, jednoga dana (ako ne i prije) zavrsiti pred licem pravde – na optuzenickoj klupi Suda za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji. Uostalom, kakav bi to sud za bivsu zajednicku domovinu bio ako mu i Makedonija kao najjuznija republika ne bi dala svoj doprinos!? Tako, mediji nesto kasnije potpomognuti izjavama s najvisih mjesta poceli su graditi mit o pravdi koja ce stici politickog predstavnika Oslobodilacke nacionalne vojske Ali Ahmetija i ine njene prvake. Na ruku ovoj prijetnji isla je okolnost da su Sjedinjene Drzave a za njima i Evropska unija objavili “crne liste” s imenima poznatijih pripadnika ONV kojima je zabranjen ulaz na teritoriju SAD odnosno EU kao i izvodjenje finansijskih transakcija u korist ove organizacije. To je lokalnim medijima bilo dovoljno za zakljucak da je Ahmeti vec jednom nogom u Hagu.

Tokom svoje majske posjete Washingtonu predsjednik Trajkovski nije uspio izboriti da ONV zauzme mjesto medju teroristickim organizacijama obuhvacenim glasovitim Izvjestajem State departmenta o terorizmu u svijetu. Ali, ima vremena – pomislili su zvanicnici i poceli pripremati takozvanu “Bijelu knjigu” o nedjelima ONV. Javni tuzilac Stavre Djikov objavio je u jednom intervjuu da je uspostavljena tijesna saradnja s Haskim tribunalom te da je vlada spremna izaci u susret svim zahtjevima tuziteljice Del Ponte. Djikov je tad zacijelo bio uvjeren da bi se “zlocinci” mogli nalaziti samo na jednoj strani – onoj Oslobodilacke nacionalne vojske. Uzgred, u Skoplju je otvorena ispostava Haskog tribunala. Portparol Tribunala Florence Hartman je za ovonedjeljne posjete glavne tuziteljice Beogradu u intervjuu skopskoj televiziji A1 podsjetila da je Makedonija obuhvacena mandatom Suda. “Ako imamo indikacije o ma kakvim zlocinima, pocecemo istragu i izvescemo pred lice pravde osobe koje su prekrsile medjunarodno humanitarno pravo” dodala je. Neposredno po istupu drzavnog tuzioca vodeci skopski dnevni list “Dnevnik” prenio je diskretnu opasku izvora NATO-a (ovo niko nije demantovao) da sve ono sto makedonska vlada pripisuje ONV ne potpada pod jurisdikciju Haga: ubistvo pripadnika snaga bezbjednosti iz zasjede mozda jeste surovo ali nije ratni zlocin posto se radi o regularnim vojnim formacijama, optuzba za genocid trazi cvrste dokaze, tvrdnju o etnickom ciscenju nealbanskog stanovnistva na kriznim podrucjima medjunarodni predstavnici prihvataju sumnjicavo vrteci glavom…

Za svo vrijeme krize medjunarodni predstavnici u zemlji strahovali su od neceg drugog: od djelovanja makedonskih paravojnih formacija koje bi, zatreba li, mogle odraditi “prljavi posao”. Mediji su bez imalo uvijanja upirali prstom u ministra unutrasnjih poslova Ljubu Boskovskog i njegovu partiju VMRO-DPMNE kao inspiratore razlicitih paravojnih struktura. Za njihovo postojanje vezivano je antialbansko nasilje u Bitolju a zatim i Prilepu, nasilne demonstracije u glavnom gradu i druge epizode koje bi mogle potpaliti medjunacionalne odnose. Boskovski je na vrhuncu vojnih dejstava objavio mobilizaciju rezervnog policijskog sastava pa se procjenjivalo da je oruzjedobilo sedam do deset hiljada ljudi, pretezno bliskih VMRO-DPMNE-u. Na pritisak medjunarodne zajednice Boskovski je teska srca odluku povukao, medjutim sumnja da su se oruzja dokopali “nepozeljni” ostala je.

Ove nedjelje ugledna medjunarodna organizacija za zastitu prava covjeka Human Right Waqtch (HRW) prvo je najavila a onda zaista i objavila shokantan izvjestaj: policija je optuzena za ubijanje civila, paljevinu kuca i maltretiranje stotina uhapsenih u skopskom selu Ljuboten u vrijeme ofanzive protiv ONV 12. avgusta kojom prilikom je ubijeno deset osoba. U svom detaljnom izvjestaju potkrijepljenom fotografijama se istice da je trodnevna operacija snaga bezbjednosti uslijedila nakon pogibije osmorice makedonskih vojnika kada je njihovo vozilo u neposrednoj blizini Ljubotena naletjelo na minu. U Izvjestaju se izricito navodi da je operacija bila pod komandom ministra Boskovskog, da su je izveli rezervisti policije a maltretiranja vrsili rezervisti iz okolnih sela. Nalazom HRW demantovani su navodi Boskovskog da je policijska akcija bila usmjerena protiv “albanskih terorista”. Stavise, iznesena je tvrdnja da u Ljubotenu pripadnika ONV uopste nije ni bilo nego se radilo o odmazdi. Objavljene su fotografije poginulih no i ono na sto istrazitelj HWR posebno skrece paznju: fotografija nacinjena na osnovu snimka drzavne televizije na kojoj se vidi ministar Boskovski koji posmatra ofanzivu samo 50 metara udaljen od ulice gdje je izvedeno najbrutalnije nasilje. Ugledna medjunarodna organizacija pozvala je vladu da povede nepristrasnu istragu. U protivnom, slucaj ce biti ustupljen Haskom tribunalu(!). Zamjereno je OEBS-u sto su njegovi posmatraci, kako se kaze, “presutjeli zloupotrebe tokom napada cime su pomogli opstajanje verzije makedonskih vlasti”.

Ministar Boskovski je procjenio da je napad najbolja odbrana te je preko IPTN Izvjestaju dao sljedecu ocjenu: “Nemam nikakvu namjeru ni pred kim da se pravdam za nebulozne teze HWR-a. … Ovo je dio arsenala zlocina, monstruoznosti koja je uocljiva u pristrasnim medijima, kod pristrasnih organizacija i politicara ne s ciljem da prezentiraju istinu nego s ciljem da izjednace agresora i zrtvu.”

Jedno za drugim pojavila su se saopstenja policije a zatim i Savjeta za bezbjednost predsjednika Republike kojim se odbacuju kao insinuacije tvrdnje da u zemlji djeluju paravojne formacije povezane s Ministarstvom unutrasnjih poslova.

Doslovno istog dana kad se pojavio Izvjestaj HWR-a, u skopskom listu “Vest” objavljeni su detalji jedne vrlo rjecite epizode: svadje generalnog sekretara NATO-a Georgea Robertsona s premijerom Georgievskim i ministrom Boskovskim tokom proslonedjeljne posjete. "Vest" navodi da je Robertson ovoj dvojici prigovorio da forsiraju stvaranje parapolicijskih snaga prezentirajuci imena i brojke koje NATO posjeduje. Premijer je, kako tvrdi "Vest" reagovao zestoko i optuzio Robertsona da NATO ima tajne planove, da od terorista pravi politicare te zato gubi image u Makedoniji. Replika Robertsona je glasila: "Gospodine Georgijevski, ja sam na ovo mmjesto izabran zbog strpljivosti i tolerancije ali Vama moram reci: ako Vi i Vas portparol prestanete lupati gluposti protiv NATOa nas image bice bolji". U svadju se, prema pisanju lista, zatim ukljucio Boskovski koji je spocitnuo Robertsonu odnos prema njemu: "Parodija je to sto ce Ali Ahmeti postati politicar, a ja trebam ici u Hag". "Priberite one koje nazivate rezervnim sastavom policije i nece Vam se dogoditi Hag", uslijedio je nimalo njezan odgovor Robertsona.

Ukoliko je prica tacna, dalo bi se raspravljati i o tome da se Hag poteze u politicke svrhe – u ime “smeksavanja”. I, stvarno, Boskovski je postao ”svileniji”, ne doduse “mek k’o zecji repic”, ali ipak… Grozna je istina da u odnosu na sve ono sto se desavalo na prostorima bivse Jugoslavije “slucaj Ljuboten” predstavlja “sitnicu”. Moglo bi se razumjeti da medjunarodna zajednica zeli djelovati preventivno. Ako nista drugo, svi akteri konflikta u Makedoniji, mozda grubo, su upozoreni: gdje ima zlocina, ima i kazne.

ZELJKO BAJIC