AIM: start



SAT, 18 AUG 2001 09:38:49 GMT

Val poskupljenja zapljusnuo Hrvatsku

Aim, Zagreb, 18.8.2001.

Jedan od slogana najjače stranke aktualne vladajuće koalicije u Hrvatskoj - Socijaldemokratske partije (SDP) kad se borila za osvajanje vlasti, bio je: dobar život svima, a ne samo njima. Ta efektna političko-marketinška dosjetka koja je u dva stiha slikovito opisala stanje socijalnih prilika u zemlji - u kojoj uski krug ljudi na vlasti, novopečeni tajkuni i mafijaški bossovi žive u neviđenoj raskoši i izobilju, naspram vojske siromašnih i napola gladnih - posve se izlizala i izblijedjela, a njeni posljednji obrisi gube se u valu poskupljenja koji su potkraj ljeta zapljusnuli Hrvatsku. Hrvatski telekom objavio je nove cijene svojih usluga, službeno veće za 12 do 24 posto, mada su udruge za zaštitu potrošača i sindikati izračunali da će novi mjesečni računi, kad potkraj kolovoza stignu na adrese stotina tisuća hrvatskih građana, biti viši možda i za 200 posto. Automobilsko osiguranje u istom je mjesecu poskupjelo za pet posto, od jeseni se najavljuje desetpostotna, viša cijena plina. Školski udžbenici, koji ionako opterećuje obiteljske budžete početkom svake jeseni, ne samo što će imati više cijene, već će i broj učenika koja su ih do sada dobivala besplatno, biti prilično reduciran.

Umirovljenici su doživjeli najveći šok - najavljeno je oporezivanje ionako mizernih penzija, pa se neće ispuniti jedno od predizbornih obećanja kako će nekoliko desetaka mirovina ukradenih za vrijeme desetgodišnje vladavine HDZ-a, biti vraćeno. Ta kategorija stanovništva, kojoj je uz nezaposlene (u Hrvatskoj ih je gotovo 400.000, a stopa nezaposlenosti od oko 23 posto, među najvišima je u tranzicijskim zemljama) pogođena je još jednom drastičnom odlukom: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje skresao je listu lijekova koju su osiguranici dobivali besplatno ili uz minimalnu participaciju. Sada će bolesnici - a ne treba posebno isticati da je takvih daleko najviše u starijoj populaciji, odnosno među umirovljenicima - za svaki lijek plaćati 10, 25 ili čak 50 posto od njegove nabavne cijene! Tako drastično povećanje izdvajanja za zdravlje, mnoge će baciti u depresiju. Budu li se zbog toga obratili liječniku, prepisat će im antidepresiv "zoloft", za kojeg će u ljekarnama, da bi ga dobili, platiti čak 210 kuna.

Poskupljenja koja su potkraj ovog ljeta već stupila na snagu povećat će troškove života za oko 4,5 posto. No najavljuju se nova, a bit će i drugih udara po džepu, poput one koju će uzrokovati najava novog sistema mirovinskog osiguranja. Uz dosadašnje redovno izdvajanje iz plaća za mirovinsko osiguranje oni koji imaju tu sreću da su zaposleni, morat će i dodatno uplaćivati za starost. Osiguravajuća društva već preplavljuju oglasni prostor novina nudeći svoje usluge - hrvatski će građani naime, od početka sljedeće godine, biti obvezni dodatno uplaćivati iz svojih plaća u neki od osiguravajućih fondova, za takozvani "drugi stup" mirovinskog osiguranja, što će ih naravno, dodano i koštati. Država se tako želi rasteretiti dijela prelijevanja sredstava koja sada iz budžeta idu za isplatu mirovina. Stanje u mirovinskom fondu je alarmantno: svaki zaposlenik u Hrvatskoj izdržava jednog umirovljenika što je posve nepodnošljivo. Država uz to, da bi isplatila mirovine, velikom lopatom grabi u ionako prazan proračun kojeg krpa prodajom "obiteljskog srebra", kakav je bio Hrvatski telekom, sad već gotovo posve u rukama Nijemaca. No, u Hrvatskoj je sve manje onog što stranci još žele kupiti. Kad se i to rasproda, ta posljednja slamka spasa nestat će s površine dramatično uzburkanog socijalnog mora.

Ministar financija Mato Crkvenac već najavljuje novo kresanje socijalnih prava - porodiljske naknade bit će ponovno smanjenje, a Vlada za jesen priprema još jednu nepopularnu mjeru: smanjenje iznosa doplataka za djecu. Onima koje će to pogoditi slaba je ministrova utjeha kako se za vladavine HDZ-a za dječji doplatak izdvajalo 1,13 milijuna kuna, a kako Vlada Ivice Račana za istu svrhu sada izdvaja oko dva milijuna kuna. Kad se jednom stečeno pravo smanjuje ili ukida, ono sasvim sigurno, bez obzira na objašnjenja, uzrokuje nezadovoljstvo onih na koje se odnosi. Poskupljenje telefonskih impulsa, kao i mirovinska reforma koja će uskoro stupiti na snagu, javnosti se objašnjavaju kao prilagođavanje hrvatskih standarda europskim. Objašnjenje da je tarifni sistem, kojim se danas u Hrvatskoj plaćaju telefonski troškovi, sada jednak onima u zemljama Europske unije, građanima Hrvatske može biti od slabe utjehe. Prosječna plaća u Hrvatskoj nije ni tisuću njemačkih maraka, a čak 130 tisuća zaposlenih mjesečno zarađuje manje od dvije tisuća kuna ili oko 530 DEM. Prosjek mirovina je oko 1.600 kuna (oko 420 DEM), no prosjek uvijek podsjeća na priču kako svi zapravo - u prosjeku - jedemo sarmu. S tim da je nekoga zapao kupus, a rijetke meso!

Čak 176 tisuća umirovljenika u Hrvatskoj prima mirovinu od 500 do tisuću kuna (130 do 260 DEM), a kako ti ljudi žive može se najbolje vidjeti u velikim gradovima gdje svakodnevno obilaze kontejnere, prekapajući u smeću, u potrazi za ostacima hrane koju nisu u stanju kupiti. Takva primanja u zemljama Europske unije, naravno, posve su nezamisliva, pa je svaka usporedba izlišna, a priče o "ujednačavanju hrvatskih standarda s europskim" zvuče smiješno, čak ironično. Mjesečna košarica najnužnijih potreba jedne četveročlane obitelji nakon najnovijih poskupljenja iznosi oko pet tisuća kuna (više od 1.300 DEM), a malo je obitelji koje mjesečno ostvaruju toliki prihod.

Dramatična socijalna slika Hrvatske, unatoč uvjeravanjima Račanove Vlade kako je zaustavljen porast nezaposlenosti, kako je gospodarstvo nakon višegodišnjeg pada proizvodnje krenulo, izvoz se povećao, a devizne zalihe zemlje rastu, običnom građaninu zvuče neuvjerljivo jer on iz dana u dan živi lošije i teže. Socijalno ključanje ispod prividno još mirne površine znalački pri tom koriste oni politički krugovi u zemlji koji su takvom teškom stanju najviše pridonijeli. Desnica, predvođena HDZ-ovim radikalima - kojima je, s obzirom na neviđenu pljačku Hrvatske u posljednjih 10 godina, u kojoj su mnogi od njih i izravno sudjelovali, pa im je mjesto prije u zatvoru, nego za političkim govornicama - sve je glasnija i svoj povratak na vlast vidi u prilici da se stavi na čelo socijalnog bunta koji bi mogao dramatično eskalirati već ove jeseni. Desnica doduše silnu galamu i buku koju posljednjih mjeseci širi Hrvatskom zasniva na tobožnjoj borbi za nacionalne interese, protiveći se prije svega izručenju optuženih hrvatskih generala Međunarodnom sudu u Haagu. No, na ovim je prostorima već toliko puta viđeno kako se desni radikalizam nabolje prima na teške socijalne prilike. Hrvatska kao da je na tom putu već dobrano poodmakla.

Drago Hedl