AIM: start



THU, 16 AUG 2001 15:24:39 GMT

Reforma hrvatskog zdravstva

Aim, Zagreb, 16.8.2001.

Hrvatsku javnost ovih dana "uveseljavaju" podjednako gotovo sve vijesti iz "socijale": najprije je, i do 300 posto, poskupjelo telefoniranje; najavljen je, nešto manji, skori rast cijena plina i struje, a onda je obnarodovan i paket restriktivnih socijalnih zakona, kojima će, na jesen, biti osjetno skresana prava rodilja i umirovljenika.

Zadnje ljetno veselje građanima je priredio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) najavom poskupljenja golemog niza lijekova na recept - u rasponu od deset do pedeset posto! Dosad su ti lijekovi bili besplatni. Najjeftiniji lijek protiv kašlja - Pantus - stajat će tako, ubuduće, dvije i pol kune (oko 40 pfeninga) dok će ih najviše stajati antidepresiv Zoloft, punih 210 kuna, odnosno, oko 60 njemačkih maraka. Najviše problema s plaćanjem imat će bolesnici s povećanom količinom masnoća u krvi, jer će plaćati polovicu nabavne cijene lijeka, s izuzetkom onih koji su doživjeli infarkt ili moždani udar, no kako je riječ o skupim preparatima, te bolestima koje zahvaćaju širok krug ljudi starije dobi, to će biti ozbiljan udar na niz domaćinstava, posebno umirovljeničkih. Najjeftiniji iz paketa lijekova za sniženje masnoće u krvi, Vasilip, košta između 15 i 40 maraka. No, njega na tržištu uglavnom nema.

Nova lista Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje predviđa i dalje, doduše, izdavanje dijela lijekova na recept uz minimalnu participaciju od pet kuna, no ta je lista svaki puta sve uža i zahvaća sve manje važan segment medikamenata. I one kategorije koje su do sada bile oslobođene participacije za tu kategoriju lijekova - umirovljenici, branitelji, socijalni slučajevi itd. - morat će, ubuduće, plaćati participaciju, što znači da su nove državne mjere pogodile doslovce sve kategorije građana, osim onih - uistinu rijetkih - koje ne moraju trošiti lijekove. Smisao najnovijih poskupljenja HZZO prikazao je vrlo jasno: njima se namjerava uštedjeti sto milijuna kuna već u ovoj godini. Umjesto milijardu i devet stotina milijuna kuna koje država sada izdvaja za lijekove, izdvajat će manje za navedenu sumu. Odnosno, upravo će toliko izdavajati hrvatski građani, iz svojih džepova.

Sve je to, ipak, tek uvertira u grandiozni zahtvat koji se zove reforma hrvatskog zdravstva, i koji će - kakav god hrvatske vlasti model izaberu - značiti novo opterećenje za građane. Dosad je, naime, još uvijek zadržana razmjerno visoka razina socijalnih prava u zdravstvu, naslijeđenih iz vremena socijalizma. Svaki novi reformator, počev od dr Andrije Hebranga, koji je taj posao radio s mandatom HDZ-a, do danas, kada reformu priprema tim ljudi, uvijek je "štipao" sredstva i kvalitetu usluga u zdravstvu - pod egidom "liberalizacija" - prebacujući sve više teret plaćanja zdravstvenih usluga na leđa građana, ne podižući ničim kvalitetu usluga u javnom zdravstvu. Hebrangov model, u kojemu su u Hrvatskoj instalirane privatne liječničke ordinacije, pokazao se neuspješnim, jer je broj pacijenata koji mogu platiti visoke cijene privatnih usluga razmjerno mali u osiromašenoj Hrvatskoj (a oni, povrh toga, radije idu u inozemstvo), dok je smanjen dotok budžetskih sredstava u zdravstvo, kvalitetu usluga srozao na vrlo niske grane. Ugledne klinike često nemaju novca ni za wc-papir.

Takav će, prijelazni model, nastao u ratu, uskoro biti zamijenjen novim, kojim bi se cijela arhitektura zdravstva u Hrvatskoj postavila na nove osnove. Brojne građane zabrinjava mogućnost, da Hrvatska prihvati najgori - američki model - u kojemu se sve usluge plaćaju, pa su najširi slojevi građana vrlo slabo zaštićeni. U Čileu je, primjerice, prihvaćanje američkog modela posve upropastilo zdravstveni sustav. U Kanadi je izvršen još radikalniji zahvat nego u Sjedinjenim Državama: tamo su, u sklopu reforme, zatvorene sve bolnice koje su stvarale gubitke.

Svjetska banka je - u suradnji s hrvatskom vladom - otpočela, prije skoro godinu i pol, pilot projekat proučavanja hrvatskog zdravstvenog sustava na lokalnoj razini, kako bi ustanovila gdje su uska grla, gdje se troši suviše novca i kakve promjene treba izvesti. Projekat - težak 29 milijuna dolara - kao direktor, vodi dr Stipe Orešković, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za ekonomiku zdravstva. On tvrdi da su strahovanja od amerikanizacije hrvatskog zdravstva, neosnovana.

"Mi smo se definitvno odlučili za evropski, a ne američki model, među ostalim i zato što je američko zdravstvo najlošiji segment američkog društva. Američka medicina je najbolja na svijetu - od deset Nobelovih nagrada, devet ide u SAD - no to za njihove prosječne građane nema nikakvog značaja. Ovog trena oni troše više od tisuću milijardi dolara godišnje na zdravstvo, a po procjeni kvalitete zdravstvenog sustava oni su na 38-om mjestu u svijetu. Mi smo na 43-em. Oni troše četiri tisuće dolara po čovjeku, a mi petsto. Mi mislimo da je uz puno manje novca moguće postići puno bolje ekonomske i zdravstvene efekte", kaže Orešković.

Pilot projekt testira se u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ona najviše nalikuje, po socijalnim kriterijima, zapadnoj Evropi - dakle, zamišljenoj budućnosti Hrvatske, pa je zato i izabrana za testni model. To je županija u kojoj ljudi, najmanje u Hrvatskoj, koriste bolovanja. U lokalnoj je bolnici, već danas, najkraća hospitalizacija u Hrvatskoj. Unutarnja organizacija bolničkih službi je, također već sad, vrlo dobra, pa je jasno da će ovdje uspostavljeni standardi zabrinuti mnoge slabije ustanove u Hrvatskoj. Ta županija, s druge strane, predstavlja i model budućih zdravstvenih problema u Republici Hrvatskoj. Oni imaju najveću incidenciju smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti: na sto tisuća smrti, u toj je županiji 59 smrti uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima, što je enormno puno. Hrvatski prosjek je 52 slučaja na 100 tisuća, što je također puno, pri samom negativnom vrhu u Evropi. To je, za Oreškovića, dokaz - uspije li zahvat - da se i dobra služba može popraviti...

"Konačni rezultati tog projekta bit će poznati za nešto više od godinu dana. U tom bi razdoblju cjelovit i funkcionalan sustav morao biti postavljen na noge. Iz dosadašnjeg iskustva dobili smo vrlo značajne i vrlo obećavajuće signale" kaže Orešković. "Vidi se, recimo, kroz posve egzaktne pokazatelje, što je sve tamo moguće napraviti". U prosjeku - kaže Orešković - u Hrvatskoj, ljudi leže u bolnicama desetak dana. Cijena pojedinih intervencija vrlo je visoka, a za pojedine dijagnoze, za koje se sad ljudi hospitaliziraju po nekoliko dana, često nije potrebno da se u bolnici zadržavaju više od jednog popodneva. Moguće je da liječnici obiteljske medicine rješavaju 70-80 posto kontakata koje imaju već u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ukratko, u zdravstvenom sustavu postoje, tvrdi on, golemi prostori za racionalizacije i poboljšanja.

"Ono što se tamo postigne - ako se postigne - služit će kao kriterij u ostatku zemlje. Ovo je tzv. bench park metodologija. Imaš jedan model koji funkcionira, i s njim uspoređuješ sve drugo. Taj je model sada naročito u uporabi u Sjedinjenim Državama, gdje postoje bench park bolnice, kao što je slučaj i u Kanadi. Pa kada netko kaže, primjerice, "nama za operaciju kuka treba 24 dana ležanja, imamo smrtnost toliku i toliku", da se kaže - čujte, u istim uvjetima kao i vaši to se, uz toliku i toliku cijenu, može učiniti za 12 dana. Ako ne vjerujete, primit ćemo vas za ruku i odvesti do Koprivnice. To je suština cijelog projekta".

Ključ svega je poboljšanje kvalitete, u svim elementima. Za manje novaca dobiti što veću ponudu, u manjem vremenu, za pacijenta prijateljskije... U bolnicama će, prema rezultatima iz Koprivnice, biti uspostavljeni obrasci za sve probleme: od organizacije prijevoza bolesnika, preko prijema, do vremena i cijene liječenja. To bi Hrvatsku približilo razvijenim zemljama. "Moja teza, koju sam pokazao i kroz brojke" kaže Orešković, "je da mi živimo u 1975-oj, 80-oj, maksimalno u 1985. godini drugih zemalja. Ili, ako projicirate, u Hrvatskoj će prosječan građanin 2045. do 2050. živjeti prosječno onoliko koliko sada živi prosječan Francuz ili Šveđanin. Jednako kao što u tome zaostajemo 40 godina, u brojnim drugim pitanjima zaostajemo 10 do 15 godina. U tome, dakle, nema nikakve filozofije. Mi nećemo primjenjivati ništa što već negdje drugdje ne postoji i ne funkcionira."

Reforma će, kaže Orešković, uspjeti ako uspije savladati glavne točke otpora, a njih - dakako - vidi u politici. To je jasan znak da će se prihvatiti model koji će značiti - bez obzira na uspješnost - dodatno stezanje kaiša. Građanima Hrvatske, prema nekim anketama, u zadnje je vrijeme najveća vrijednost zdravlje. Političari će o tome morati voditi računa, jer, kakva god bila ova reforma, ona će zdravlje učiniti privilegijom manjeg broja ljudi koji, zasad, mogu plaćati razne medicinske usluge, od lijekova do tretmana. Dosad je, doista, sve bilo gore od zdravstva kakvog su građani imali za vrijeme socijalizma.

Na taj model, međutim, nitko u Hrvatskoj ni ne pomišlja. A da se u liberalno-kapitalističkom društvu sve, pa i lijekovi, plaća, građani se polako, ali teško, navikavaju. Za početak, svi su izliječeni od iluzija koje su gajili o naglom i lakom prelasku u društvo blagostanja.

Boris Rašeta