AIM: start



WED, 25 JUL 2001 09:04:02 GMT

Privatne škole I fakulteti: Harvard u Ugljeviku

Banjaluka, 25. Juli 2001. (AIM)

Ko hoće u Republici Srpskoj (RS) da ima sina menadžera ne mora ga slati na studije na Harvard ili Oksford. Može da studira u Gacku, Ugljeviku ili na Sokocu. Sa višim trenerskim školama stvar je još prostija: u Republici Srpskoj ih ima nekoliko. Doduše, one nemaju dozvolu za rad, ali uredno upisuju studente. U ovoj zemlji siva ekonomija je odavno prevazišla okvire pijačnih tezgi i ilegalnih kafana. Domaćim 'biznismenima' je postalo savršeno jasno da se najviše zarađuje na djeci i na roditeljskoj brizi za njihovu dobrobit i budućnost, pa su nakon dječijih butika i prodavnica igračaka, krenuli da otvaraju privatne škole i fakultete. Naravno, kao i u svakoj drugoj djelatnosti, i u obrazovanju postoje 'radnje' sa bofl robom, i one skuplje, luksuznije, u kojima se mogu nabaviti najfinije stvari. Izbor je stvar ukusa i materijalnih mogućnosti.

Kako saznajemo u Ministarstvu za obrazovanje, u Republici Srpskoj ima nekoliko privatnih viših škola i fakulteta. Za sada jedino Komunikološki fakultet u Banjoj Luci i Fakultet za turizam i hotelijerstvo, čiji su osnivači opštine Trebinje i Laktaši, ispunjavaju sve zakonom propisane uslove. A zakon je propisao, između ostalog, da visokoškolska ustanova mora imati odgovarajući prostor i nastavnike za sve predmete, od kojih je najmanje trećina u stalnom radnom odnosu. Nastavnike bira matična grupa ili komisija u kojoj treba da budu najmanje dva redovna i dva vanredna univerzitetska profesora. >Po novom Zakonu o univerzitetu, koji uskoro treba da bude usvojen, ovi uslovi su pooštreni, pa će, na primjer, najmanje polovina profesora morati biti stalno zaposleni da bi fakultet ili viša škola mogli legalno raditi", objašnjava Ranko Pejić, pomoćnik ministra za visoko obrazovanje. Zahtjev za osnivanje se podnosi Vladi RS, uz elaborat kojim se obrazlaže društveno ekonomska opravdanost, kadrovska i prostorna opremljenost i način finansiranja. U starom zakonu ovi detalji nisu bili dovoljno razrađeni, ali osnivanje privatnih škola i fakulteta nije bilo zabranjeno.

Zakonska 'nerazrađenost' je vjerovatno bila idealan ambijent za osnivanje visokoškolskih ustanova 'na brzu ruku' radi brzog profita. Recept je prilično jednostavan: udruži se nekoliko univerzitetskih profesora, domaćih ili iz Srbije, zakupe prostor, raspišu konkurs za prijem studenata i pokupe školarinu. Tako je Republikom Srpskom prostrujala nezavanična priča da je na ovaj način, bez elaborata i matične komisije, od naivnih brucoša prikupljeno u posljednje dvije godine nekoliko miliona maraka. "Mi prikupljamo podatke, ali jednostavno ne možemo sve da stignemo, jer malo-malo pa saznamo da je u nekoj kući otvorena viša škola. Koliko je meni poznato više škole, uglavnom poslovne i menadžerske, na ovakav način su osnovane u Gackom, Sokocu, Novom Gradu, Ugljeviku i Nevesinju", kaže Pejić.

Ove škole njihovi osnivači uglavnom pokušavaju da 'prošvercuju' kao isturena odjeljenja srbijanskih viših škola ili fakulteta, naravno, zaobilazeći zakonsku proceduru. "Ima tu mnogo mešetarenja. Te škole su osnovane bez dozvole. Mi smo se obratili Ministarstvu za obrazovanje u Vladi Srbije i oni su im zabranili rad na teritoriji RS", kaže Milenko Lužajić, glavni inspektor u Ministarstvu prosvjete RS, dodajući da su odlučili da zaštite studente koji su već upisali ove škole. Njima će biti dozvoljeno da okončaju studije, ali novih upisa neće biti. Lužajić kaže da na teritoriji RS radi i nekoliko ilegalnih viših trenerskih škola i da je akcija njihovog zatvaranja 'u toku'.

Što se tiče fakulteta za sport i fizičku kulturu, tu je situacija naročito interesantna. Studenti iz RS su se u protekle dvije godine za profesore fiskulture školovali na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, koji ima smjer za sport, na Fakultetu za fizičko vaspitanje i sport u zgradi Prirodno-matematičkog fakulteta i na Međunarodnom fakultetu za sport. "Te tri struje mi mjesecima nisu dale da spavam i dovele su me do sukoba sa ministrom", žali se ministrov pomoćnik Ranko Pejić. Pokušaj da se formira Međunarodni fakultet za sport i fizičku kulturu je Narodna skupština RS prošle godine odbila, pa je osnovan Fakultet za fizičko vaspitanje i sport koji nije registrovan u sudu, ali je upisao studente u prvu godinu. Dekan ovog fakulteta ja Ratko Dunđerović , a prodekan bivši pomoćnik ministra prosvjete Proko Dragosavljević. Taj fakultet radi u zgradi PMF-a, ugovorom osnivača i Skupštine grada Banja Luka koja je vlasnik tog prostora. Uporedo su studenti upisivani I na odsjek za fizičku kulturu Filozofskog fakulteta. Formirana je i matičarska komisija i privremeni savjet za osnivanje Fakulteta za fizičku kulturu Univerziteta u Banjoj Luci, koji bi trebalo da preuzme studente starijih godina sa odsjeka na Filozofskom fakultetu.

Pomoćnik ministra nije uspio objasniti da li je fakultet čiji je dekan Dunđerović, javni ili privatni, ali je čitav ovaj galimatijas, kako navodi glavni inspektor Lužajić, riješen odlukom Narodne skupštine o osnivanju Fakulteta za fizičku kulturu, kojim je 'faktičko stanje prevedeno u formalno '. Pojednostavljeno rečeno: 'Dunđerovićev fakultet' je legalizovan, postao je član banjalučkog Univerziteta, preuzeće studente sa Filozofskog, a pomoćnik ministra će mirno spavati. "Što se tiče Međunarodnog fakulteta za sport, on za nas ne postoji", kategoričan je Lužajić. Ipak, 'faktičko stanje ' je bitno drugačije. Taj fakultet postoji, na njemu studiraju studenti iz RS, a neki od njih su za ovaj studij dobili čak i stipendiju Vlade RS. Kako nezvanično saznajemo, dekan Međunarodnog fakulteta za sport i fizičku kulturu je proslavljeni karatista Vladimir Jorga, a i većina profesora su sportski i trenerski asovi. U jednu generaciju ovaj fakulktet upiše sedamdesetak studenata iz RS, Srbije i Crne Gore. Nastava se održava na Lepenskom Viru po kampus metodu: dva puta godišnje po 1,5 mjesec, koliko traje jedan semestar. Školarina košta 1.500 američkih dolara po semestru, a nakon završenog četvorogodišnjeg školovanja studenti dobijaju zvanje profesora sporta i diplome su im, kako se tvrdi, priznate svuda u svijetu. Fakultet je stepenovan, tako da nakon dvije godine, studenti mogu da se opredijele da budu treneri, recimo fudbala. U tom slučaju će studirati još jedan semestar po posebnom programu i dobiti zvanje višeg trenera. Prijemni ispiti za ovaj fakultet obavljaju se u Beograd, u Evropskom centru na adresi Terazije 41. Nismo uspjeli saznati da li je to i zvanično sjedište Fakulteta i da li ovaj Fakultet ima istureno odjeljenje u Banjoj Luci, kako tvrde neki studenti.

Mladići i djevojke koji su ove godine upisali državne fakultete, žale se da su školarine od nekoliko stotina maraka preskupe. Međutim, na privatnim fakultetima cijene su mnogo više. Tako za jedan semestar na Komunikološkom fakultetu u Banjoj Luci valja platiti 2.800 maraka. Ovaj fakultet, istina, upisuje vrlo malo studenata, svega dvadesetak u generaciji. Predsjednik Fakulteta je profesor engleskog jezika dr Aleksandar Bogdanić, a dekan profesor psihologije dr Jovan Savić. Do osnivanja Fakulteta obojica su bili redovni profesori banjalučkog Univerziteta. Po završetku četvorogodišnjih studija, studenti dobijaju zvanje diplomiranog komunikologa, sa nekim od usmjerenja: na primjer, komunikolog za multimedijalni dizajn. Studenti vjeruju da će, kada diplomiraju, moći da se zaposle u SAD ili Zapadnoj Evropi. Komunikološki Fakultet je smješten u krugu propalog banjalučkog giganta 'Čajavec' u zgradi Naftne industrije RS.

Posebna priča je Viša poslovna škola u Prijedoru. Ovu najstariju privatnu visokoškolsku ustanovu u RS, osnovali su još 1995. godine grupa profesora i prijedorska Mjesna zajednica Centar. Škola ima isturena odjeljenja za vanredne studije u Prnjavoru i Gradišci. Upisuje i po 600 studenata godišnje, a do sada ih je diplomiralo više od 300. Direktor i osnivač ove škole dr Radmilo Kondić se često hvali da niko sa diplomom Više poslovne nije ostao nezaposlen. Zlobnici tvrde da je to tačno, jer se u ovu školu upisuju uglavnom već zaposleni ljudi, kojima je, da bi održali ili stekli rukovodeće mjesto, 'potrebna nekakva diploma'.

U Višoj poslovnoj školarina nije skupa, svega 300 maraka, ali je pitanje šta studenti dobijaju za taj novac. "Ta škola nema ni prostorne ni kadrovske uslove za rad, ni potrebnu opremu", tvrdi Pejić. Prije godinu dana ministarstvo je zabranilo njen rad, ta zabrana nikada nije povučena, ali oni i dalje upisuju studente. Rukovodstvo škole je tužilo Vladu RS i predmet je sada na Vrhovnom sudu. Na sve ovo direktor Više poslovne škole ima lakonski odgovor: "Jednu školu je teško osnovati, još teže održati, ali ju je najteže zatvoriti". Naravno, direktor je nastavio da upisuje studente.

# Milkica Milojević (AIM)