AIM: start



TUE, 10 JUL 2001 11:10:33 GMT

Šumska mafija u RS

Banjaluka, 10. Juli 2001. (AIM)

Štete koje ilegalna sječa i izvoz oblovine nanose budžetima u oba entiteta mjere se desetinama miliona maraka godišnje, a štete na šumama praktično decenijama i vijekovima. Ovu procjenu iznio je nedavno predsjednik Trasperency Internacionala za BiH Boris Divjak.

Prije rata BiH je imala oko 43,44 posto teritorije pod šumama. Prema nezvaničnim procjenama, RS posjeduje oko 3 milijarde maraka u šumama. Nekada je BiH bila druga zemlja u Evropi po šumskom bogatstvu, ali poslednje godine su u mnogome izmjenile njihov izgled. Stručnjaci kažu da to I nije neko bogatstvo. Neplanska sječa, šumske bolesti i uništavanje šuma prijete nestanku šuma sa ovih prostora.

Valjda je u tome objašnjenje manije otvaranja pilana po cijeloj BiH. Prema, takođe nezvaničnim podacima, nelegalnih pilana ima čak tri puta više nego registrovanih. Šumski biznis je unosan i jednostavan - ne ulaže se skoro ništa, a dobija mnogo.

Dok posao u privatnim pilanama cvjeta, državne firme rade sa smanjenim kapacitetom i polako propadaju. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS odlučilo je da, zajedničkom akcijom sa kolegama iz Federacije, pokuša nešto uraditi. Resorno ministarstvo pokrenulo je niz konkretnih mjera - od smjena dijela rukovodne strukture u šumarstvu, do povećanja intenziteta rada inspekcija. Jedna od mjera je i da će se ubuduće ugovaranje za izvoz građe vršiti centralizovano - na nivou JP 'Srpske šume', a ne pojedinačno, kako je to do sada bilo.

Prema riječima ministra Rajka Latinovića, dozvole za izvoz bi trebala dobijati samo ona preduzeća koja su osposobljena za to, napominjući da je takvih na ovim prostorima malo. Latinović ističe da ulogu u cijelom procesu mora imati i ministarstvo industrije, koje se što prije mora angažovati na kontroli i načinu rada prerađivača, kojih na ovim prostorima ima na hiljade. "Nužno je dovođenje u red rada drvoprerađivača, kojih sada ima negdje 3 puta više nego što je godišnji plan sječe i za sve nema mjesta", kaže Latinović.

Latinovi' tvrdi da veliki problem predstavlja činjenica da je sječa šuma u BiH postala stvar dnevne politike. Državna preduzeća su visoko ispolitizovana, a privatnici posluju van zakonskih okvira i time još više umnožavaju štetu. Izlaz iz ovog začaranog šumskog kruga još nije na vidiku. Prema podacima Transparency interacionala, kontrola nad šumama bila je partijska privilegija, posebno onih stranaka koje su imale vlast na lokalnom nivou. "Ti lokalni političari vrlo često su u sprezi sa vlasnicima ilegalnih pilana, a sa druge strane, isti ti ljudi su imenovali i rukovodeće strukture državnih šumarija", objašnjava Divjak i dodaje da se, po pravilu, kadrovska podjela pobrine da politička partija može ostvarivati svoje mafijaške potrebe.

Divjakove procjene potvrđuje i predsjednik Partije socijaldemokratskog centra BiH Ranko Bakić. On kaže da posljednja dislokacija JP 'Srpske šume' iz Banjaluke na Sokolac sama za sebe dovoljno govori: "SDS radi svoje ideje i neostvarenog sna o pripajanju Srbiji, nastoji sve važne institucije premjestiti na istok RS. Bakić se pita kako je moguće da državno preduzeće plati kubik oblovine, onoliko koliko privatnik plaća rezanu građu. I odgovara: "Jednostavno, privatnik izbjegava plaćanje državnih dažbina, plaćaju'i nekome reket". Iako ne želi navoditi imena, Bakić kaže da je glavni reketaš u ovom slučaju SDS.

Da je korupcija u šumarstvu evidentna, potvrđuje i ministar Latinović. Tu tvrdnju potkrepljuje činjenicom da je prema zvaničnim dokumentima, u mnogim šumskim gazdinstvima poslovanje nikakvo, a s druge strane količina isječenog materijala na njihovom teritoriju je ogromna. "Imate primjer nekih prerađivača, naprimjer ' Borja' iz Teslića, koji su za nekoliko godina napravili takve gubitke da imam osjećaj da su namjerno pravili gubitke, ne bi stigli da toliko naprave", hvata se za glavu ministar Latinović. Po njegovom mišljenju, šumsko bogatstvo iz BiH odlazi u 2 pravca - jedan preko Hrvatske vodi za Italiju i druge zemlje južne Evrope, i drugi, preko Jugoslavije prema grčkom tržištu. Na pitanje, kako je moguće da privatne pilane posluju dobro, a državne loše, Latinović odgovara: "Osim korupcije, vjerovatno je jedan od razloga i neprijavljivanje radnika. Primjera radi, u jednoj pilani nadomak Banjaluke, radnici rade samo za dnevnicu".

Sveobuhvatna politička kontrola je čak omogućila da se u opštini Drvar dogodi slučaj da je lokalna policija bila razoružana od strane drvokradica, dok su front prema SFOR-u, koji je takođe intervenisao, obezbjeđivala minska polja. Na kraju, balvani su nesmetano završili u jednoj od lokalnih nelegalnih pilana.

Promjena vlasti na svim nivoima u BiH dosada nije dala ohrabrujuće rezultate. Šumska mafija, bez obzira na nacionalnu pripadnost, i dalje je jača od volje političara za efikasnom promjenom. Stoga i ne čudi [to je BiH jedina zemlja na svijetu gdje je nemoguće ekonomski izračunati vrijednost šuma. Ovo dalje onemogućava izradu godišnjih planova za sječu i bilo kakvih procjena. Tako i dalje ne znamo koliki je udio drveta u bruto nacionalnom proizvodu, iako svi političari tvrde kako nam je drvo naše najveće blago.

Na pitanje kako zaštiti šume, Boris Divjak odgovara da bi jedan od načina mogao biti donošenje novih zakona. "Forimiranje šumarske policije i aktivnije učešce inspekcijiskih timova, takođe bi pomoglo u rješenju problema", smatra Divjak. Međutim, u Transperency Internacionalu napominju da je najvažnije da u institucijama šumarstva rukovodeće funkcije konačno preuzmu šumari, a ne političari.

Sanela Živković (AIM)