AIM: start



FRI, 06 JUL 2001 23:21:19 GMT

Deutsche telekom većinski vlasnik HT-a

Aim, Zagreb, 6.7.2001.

Prošlog tjedna, hrvatska vlada prodala je - nakon niza otezanja - paket od 16 posto Hrvatskih telekomunikacija (drugog najuspješnijeg poduzeća u državi) Deutsche telekomu, koji je dosad imao 35 posto vlasništva u ovoj, za hrvatske prilike, zdravoj, moćnoj i prosperitetnoj tvrtki. Time su Nijemci postali većinskim vlasnikom HT-a, premda su se svi odgovorni faktori u zemlji, još za vrijeme prošle vlade, zaklinjali kako će kontrolni paket dionica biti zadržan u rukama države, ili će, bude li ipak išao na prodaju, biti ustupljen nekome drugom a ne Deutsche telekomu. Vlada je za spomenutih 16 posto dionica dobila 500 milijuna eura, odnosno, oko milijardu njemačkih maraka. Službeno, zbog takve je prodaje iskazano veliko zadovoljstvo, koje je, kako tvrde u vladi, posebno naglašeno zbog činjenice da je svjetsko telekomunikacijsko tržište već dulje vrijeme u krizi, a ni DT-u ne cvjetaju ruže, pa je - kako se tvrdi - postignuta cijena i više nego zadovoljavajuća. "Taj je dogovor jasan znak da Vlada namjerava nastaviti proces privatizacije u Hrvatskoj. Također je to važan korak u razvoju HT-a, kao temelja moderne i konkurentske industrije telekomunikacija, koja će biti pokretačka snaga gospodarstva u cjelini. Uvjetima prodaje uspostavlja se okvir za daljni razvitak telekomunikacija u Hrvatskoj, i predviđaju se značajna ulaganja. Također je to i razvojna osnova za daljnju liberalizaciju hrvatskog telekomunikacijskog tržišta..." kaže se u službenom priopćenju Vlade.

Iza službenog optimizma kuljalo je, međutim, tjednima pa i mjesecima akumulirano nezadovljstvo zbog ovog poteza. Razlog tomu je, prije svega drugog, razočarenje postignutom cijenom. Neovisni analitičari su procjenjivali da je, bez obzira na trenutačno lošu konjunkturu na svjetskom telekomunikacijskom tržištu, moguće postići i za 100 i više milijuna eura višu cijenu. Oni tvrde da je vlada na ovu trgovinu pristala prije svega zato što je zapala u strahovite probleme s punjenjem državnog proračuna. HDZ-ova je vlast, naime, pred početak izbora koji su značili početak njihova kraja, potpisala nekoliko socijalnih zakona koji su strahovito opteretili državni budžet. Prava koja su nominalno dodijelili - primjerice, za dječje doplatke - nisu nikad uspjeli provesti u život, jer su znali da je to nerealno. Račanova vlada ih je, međutim, počela primjenjivati, što ju je stajalo gotovo četiri milijarde kuna. Trošak javnih službi na isti je način povećan za 900 milijuna kuna, a iz hadezeova razdoblja ostao je i niz drugih troškova za koje hrvatski proračun ni na koji način nije bio spreman, pa se vlada našla pred dilemom: bankrot, ili rasprodaja ostataka nacionalnih poduzeća. Odlučila se za ovo drugo, no, unatoč toga, državni proračun nakon rebalansa - u kojemu je značajnu stavku činila prodaja HT-a - nije zatvoren: budžetski manjak veći od tri i pol milijarde kuna opet će se morati popunjavati novim zaduženjem, u inozemstvu ili u Hrvatskoj. Teška je pozicija vlade gotovo zacementirana činjenicom da postojeći privredni rast nije, a u dogledno vrijeme neće ni biti, dovoljan za prehranjivanje golemog lanca korisnika proračunskih sredstava. U Hrvatskoj je milijun ljudi zaposleno, milijun je umirovljenika, a starosna struktura obje populacije (zaposleni su drugi najstariji u Evropi, po prosjeku, dok su umirovljenici prosječeno najmlađi) ne daje velike nade...

Naljutili su se i predstavnici Vlade. Potpredsjednik Linić izjavio je - pun gnjeva - da je cijena prodaje dionica HT-a, niža od realne zato što su hrvatske novine danima objavljivale skandale vezane uz poslovanje HT-a. Par dana prije prodaje dionica HT-a, dnevni su listovi, naime, objavili da je Ministarstvo unutarnjih poslova podiglo kaznenu prijavu protiv Borislava Škegre (hadezeova ministra koji je vodio proces prodaje prvih 35 posto dionica HT-a), Ivice Mudrinića, današnjeg direktora ove tvrtke, te bivšeg ministra pomorstva, prometa i veza Ivana Pavlovića, zbog sumnje u neregularnost prve prodaje HT-a. Bio je to rezultat dugotrajne istrage. Škregru, Mudrinića i Pavlovića tereti se da su, prilikom prodaje 35 posto dionica HT-a, državu oštetili za 214 milijuna kuna. Koncem prošle godine objavljena je informacija da Ministarstvo unutarnjih poslova, paralelno sa Službom za zaštitu ustavnog poretka, provodi istragu o prodaji dionica Deutsche telekomu. Prodaja prvih 35 posto dionica Nijemcima, po cijeni od 630 milijuna dolara, proglašena je u vrijeme kad je dogovorena, bagatelnom rasprodajom obiteljskog srebra. Ni otpor sindikata ni mobilizacija javnosti nisu, ipak, mogli spriječiti Franju Tuđmana i Borislava Škegru da svoju odluku provedu u djelo.

Iz javnosti dostupnih elemenata ugovora bilo je, već tada, jasno da su neki elementi kupoprodajnog ugovora definirani na način koji ostavlja prostor nagađanju o korupciji pojedinih hrvatskih pregovarača. Osnova za sumnju ležala je u činjenici da su se Hrvatske telekomunikacije obvezale državi plaćati koncesiju za fiksnu telefoniju u visini 0,01 posto ukupnoga prihoda, što znači četiri milijuna kuna godišnje. Uobičajene naknade za koncesiju kreću se u svijetu, od dva do pet posto, što znači da su Hrvatske telekomunikacije dobile neusporedivo povoljnije uvjete od svih koji bi bili tržišno opravdani. Državi je time nanesena golema materijalna šteta, koja je kasnije precizno preračunata u spomenutih 214 milijuna kuna. Sumnje je podgrijala i činjenica da je tadašnji predsjednik Vladina povjerenstva za privatizaciju HT-a, Ivan Mijatović, prošle godine iz državne službe prešao baš u Deutsche telekom gdje je dobio izvrsno plaćeno radno mjesto. Krajnje se zagonetnom doimala i činjenica da je razvoj Hrvatskih telekomunikacija praktički bio posve zaustavljen dolaskom Ivice Mudrinića, čovjeka od povjerenja Franje Tuđmana, u to poduzeće. Nakon instaliranja njegove uprave, zaustavljen je primitak novih radnika, smanjene su investicije, a većina projekata odgođena za bolja vremena.

Istraga je privedena kraju koncem lipnja, no čini se da ju je hrvatska vlada - unatoč demantija - ipak htjela stopirati... Par dana prije prodaje, osvanuli su napisi u dnevnim novinama, prema kojima je potrpredsjednik Vlade Goran Granić (zamjenik premijera) - intervenirao da se istraga protiv Mudrinića i Škegre stopira. Vlada je brže bolje takve informacije demantirala, ali demantiji nisu bili osobito uvjerljivi. Neuvjerljivost su pojačale i spomenute Linićeve izjave o tome kako su novinski napisi srozali cijenu HT-a. MUP, s druge strane, nije ni potvrdio ni demantirao te napise, nego je lopticu prebacio Državnom odvjetništvu. Podaci o dovršetku istrage u slučaju HT bili su, inače, poznati samo predsjedniku države, premijeru i ministrima, pa je objavljivanje podataka u dnevnim novinama izazvalo pravu konsternaciju u sjedištu vlade na Markovu trgu. Borislav Škegro bio je vrlo hladnokrvan. "Postoji prepucavanja unutar resora u Vladi, Međusobno se prebacuje odgovornost za neuspješan završetak privatizacije HT-a, pa je sada nekom potrebno zarljati prvu fazu privatizacije...", rekao je Škegro, dodajući da bi bio sretan da završi na sudu, čime bi, po njemu, dobio priliku da kaže istinu i da se, na određeni način, rehabilitira. Pravni stručnjaci iz HT-a oglasili su se tvrdnjom da je prijava protiv Mudrinića lišena osnove, jer su svi potpisani ugovori bili zasnovani na zakonima.

Kako god bilo, posao je okončan pod opisanim uvjetima. Čini se da u Hrvatskoj nitko nema posebnih razloga za zadovoljstvo. Prema dosadašnjim analizama, Hrvatske telekomunikacije zadržale su - unatoč razmjerno dobrih rezultata - goleme neracionalnosti u poslovanju. Prije svega, tu je višak od oko četiri tisuće zaposlenih, koji će nakon njemačkog preuzimanja očito morati na cestu. Konkurentski VIP nema, usporedbe radi, niti jednog zaposlenog viška. S druge strane, unutar samog sustava bilježe se goleme krađe i klasični poslovni marifetluci koji se ovdje tradicionalno nazivaju "balkanskim". Prije kupnje dionica, njemački su partneri temeljito proučili poslovanje HT-a (za što su angažirali čak i privatne istražitelje) koji su otkrili da je zbog unutarnjih potkradanja (koja su uobičajeno maštovita) HT zakinut za nekolikmo desetaka milijuna maraka godišnje. Zato sada, u HT-u, gotovo sigurno slijede otkazi, čišćenja tvrtke od raznih "menadžera" i njeno dovođenje, za početak, u ravan s konkurentskim VIP-netom. Sindikat HT-a radnike je, nakon svega, pozvao na štrajk (zbog načina privatizacije HT-a, kojemu su se protivili, smatrajući da je riječ o rasprodaji obiteljskog srebra) ali i zbog duga tvrtke prema radnicima koji iznosi više od 150 milijuna kuna. Sindikati se bune i zbog činjenice da će, vrlo skoro, prvih 1400 radnika HT-a ostati bez posla.

Sada je to, međutim, problem vlade a ne novih vlasnika koji u svojoj tvrtki mogu provoditi racionalizacije kakve god žele. Radi stišavanja tog i drugih nezadovoljstava vlada će, kako se čini, uskoro posegnuti i za rasprodajom ostatka "obiteljskog srebra". Čini se da će prvo biti rasprodani kontrolni paketi dionica u tri jake banke: Privrednoj, Riječkoj i Splitskoj, nakon čega na dnevni red dolazi prodaja INE, HEP-a i više od tisuću manjih poduzeća.

Boris Rašeta