AIM: start



FRI, 29 JUN 2001 14:26:51 GMT

“Jastrebovi” i “golubovi”

Kao i svaki oruzani sukob, tako i ovaj u Makedoniji, ima svoje “tvrdolinijase” i svoje “mekusce”

AIM, Skoplje, 29. 06. 2001.

Visoki predstavnik Evropske unije Javier Solana u nedjelju je napravio izvjesni diplomatski manevar kojim je uspio prekinuti akciju makedonskih snaga bezbjednosti i izvrsiti tajnovito “humano preseljenje” pripadnika Oslobodilacke nacionalne vojske iz skopskog sela Aracinovo. Gradjani poneseni ratnom psihozom prethodnih dana ocekivali su sve drugo samo ne to da ce se ofanziva zavrsiti tako. I, umjesto da im neko objasni, sta se zapravo desilo, zavladao je dugi, predugi muk.

Samo neko naivan, lakovjeran ili, kako rece Solana “sretan sto je zavladao mir”, mogao je povjerovati da ce sve “proci onako”."Nekaznjeno". U ponedjeljak uvece najprije rezervni policajci s aracinovskih polozaja a za njima i hiljade gradjana, uz jak nacionalni naboj, "mirno i dostojanstveno" (sto rece neko u vrijeme milosevicevskih "dogadjanja naroda"), demolirale su zgradu Sobranja i, jos konkretnije, kabinet predsjednika Republike Borisa Trajkovskog. Poruka je bila vise nego simbolicna: shef drzave je postao olicenje neodlucnosti, oklijevanja, povladjivanja medjunarodnoj zajednici.

Poslije bitke svi generali… Javnost je u utorak bila u prilici da cuje najprije obracanje predsjednika Trajkovskog a nekoliko sati kasnije i intervju premijera Ljubca Georgievskog drzavnoj televiziji. Predsjednik Trajkovski pozivajuci na mir i ocuvanje jedinstva, nije podrzao iskazivanje nezadovoljstva na nacin kako je to uradjeno prethodne veceri pred zgradom Sobranja. Odmah su sa svih strana stigle rijeci podrske. Zapadni diplomati su mogli odahnuti: njihovim slutnjama da ce se nasilje dogoditi i te veceri nije bilo mjesta. Ipak, poneki lokalni komentator je s tugom uzdahnuo pomislivsi da je shef drzave govor mogao odrzati samo 24 sata ranije! Bilo bi drukcije sve! Premijer Georgievski se trudio da bude uljudan i ne poslovicno tvrd i ratoboran (kakvim ga vide na Zapadu u posljednje vrijeme), ali je ipak rekao da ce "proglasavanje prekida vatre biti izvodljivo kad Oslobodilacka nacionalna vojska pristane na razoruzavanje". Plan predsjednika Trajkovskog za dolazak snaga NATO-a mora odrediti tacno utvrdjen kratak rok boravka i jasan mandat za razoruzanje albanskih ekstremista. "Bez toga nam prijeti opasnost da se strana vojska rasporedi na liniju razgranicenja izmedju Makedonaca i Albanaca sto tajno ili javno zele neki makedonski politicari i teroristi". I premijer se pridruzio osudi vandalskog ponasanja pred Sobranjem rekavsi da se "patriotizam ne iskazuje bijesom na drzavnim institucijama". U Bruxellesu su njegovu didaktiku ocito preculi. Predsjednik vlade je ustvrdio da je "napravljena strateska greska jer je prihvacen dijalog pod pritiskom oruzja. Sada su teroristi postigli cilj - pregovaramo pod njihovim vojnim pritiskom no ipak rjesenja nema bez njihovog razoruzanja". Makedonski premijer je optuzio medjunarodnu zajednicu za neprincipijelnost posto je do sada uvijek zagovarala stav da ne treba prihvatiti uslove ekstremista.

Vec narednog jutra iz Bruxellesa je stigao komentar visokog predstavnika za spoljnu i odbrambenu politiku EU Javiera Solane u kome je pozdravio govor Trajkovskog ali, podstaknuta novinarskim pitanjem o ulozi premijera Georgievskog, i ostra zaoka da je u "Makedoniji njegov sagovornik Predsjednik". Na prvi pogled paradoksalno, iako pripadaju "istom jatu" - VMRO-DPMNE-u, Trajkovski i Georgievski su se nasli u bitno razlicitim ulogama. Dok makedonski predsjednik u duhu metodistickog svestenika (sto zapravo i jeste) zagovara mir i jedinstvo, Premijeru se u svakom javnom nastupu omakne poneka ratoborna ocjena.

Na zalost, premijerovu opciju podrzava vise pristalica. Najintrigantniju ulogu svakako ima ministar unutrasnjih poslova Ljuben Boskovski koji se, osim izjavama, potrudio da i djelima podize "borbeni moral" sunarodnika naoruzavsi desetak hiljada rezervnih policajaca.

Trajkovski je u ocima Zapada ispao "golub". Mozda i protiv svoje volje; neki misle: to mu ide u rok sluzbe. Analiza u jednom skopskom nedjeljniku prije nekoliko brojeva profilisala je makedonskog predsjednika kao vrlo kolebljivog covjeka, trenutno okruzenog “pogresnim” savjetnicima. U svojstvu vrhovnog komandanta Trajkovski je bio taj koji je morao narediti otpocinjanje bilo koje od vojnih akcija na sta su, nagadja se u politickim krugovima, uticali upravo savjetnici poput bivseg “prvog pendreka” a nesto kasnije “nosioca maslinove grancice”, ministra unutrasnjih pa inostranih poslova Ljubomira Frckovskog. Za umirujuce govore (onaj u utorak mu nije bio prvi) zasluga, kazu, pripada zapadnim ambasadorima akreditovanim u Skoplju.

U Socijaldemokratskom savezu, rivalu VMRO-DPMNE-a, u vlasti su trenutno takodje dvoje ljudi koji se isticu nimalo njeznim opservacijama na aktuelni trenutak: shef diplomatije Ilinka Mitreva i ministar odbrane Vlado Buckovski. Partijski lider Branko Crvenkovski, ni inace previse darezljiv na izjavama novinarima, ne upusta se u komentare. U jednom trenutku protivnici su ga cak zeljeli optuziti da je “mek” u dijalogu o promjeni Ustava kojom bi se emancipovao polozaj Albanaca. A onda bi uslijedila neka “umirujuca” izjava kojom bi Crvenkovski dokazao da je “na pravom putu”.

Za sada se niko ne namece da bi bio glasnogovornik neke, uslovno receno, miroljubive opcije. Naprotiv. Celnici malih partija katkad prednjace svojim radikalizmom u predlaganju recepata za izlazenje iz krize. Ili, ako se govori o miru, svi radije sute.

ZELJKO BAJIC