AIM: start



SUN, 24 JUN 2001 19:05:35 GMT

Srbi isključeni iz vlasti

Aim, Zagreb, 24.6.2001.

U Hrvatskoj trenutačno svjedočimo zanimljivoj praksi: nepoznat netko odlučio je da se počne provoditi široka akcija eliminiranja Srba iz institucija lokalne vlasti, pa sad prisustvujemo apsurdnoj pojavi koja se sastoji od sklapanja najnevjerojatnijih koalicija koje imaju samo jedan cilj - ne dati Srbima da se uvuku u lokalne organe vlasti. Kao posljedicu opet imamo jedan apsurd: participacija srpskih stranaka u lokalnoj vlasti nakon konstituiranja općinskih, gradskih i županijskih vlada bitno je manja nego što je bila u vrijeme vladavine HDZ-a, s tim da su izborni rezultati srpskih stranaka na zadnjim lokalnim izborima, uglavnom, bolji od rezultata što su ih iste partije polučile na izborima 1997. godine.

Primjerice, Vukovar. Na lokalnim izborima u tom gradu Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osvojila je preko trideset posto glasova i prema prvom međustranačkome dogovoru trebala je dobiti mjesto vukovarskoga dogradonačelnika, potom položaj zamjenika predsjednika Gradskoga vijeća i tri fotelje u Gradskome poglavarstvu. No, dvadeset i četiri sata poslije prvog dogovora uslijedio je sastanak predstavnika HDZ-a, SDP-a, HSP-a i Granićeva DC-a: na tom sastanku odlučeno je da se SDSS grubo izbaci iz podjele funkcija u lokalnoj vlasti, te da vlast samostalno formira tzv. Hrvatski blok. Kako u čitavoj priči ne bi nedostajalo cinizma, SDSS-u (a za tu je opciju, podsjećamo, glasao svaki treći stanovnik Vukovara) ponuđeno je tek mjesto zamjenika predsjednika Gradskog vijeća. Oni su tu ponudu, naravno, odbili.

"Politički je neodgovorno, pravno neodrživo i civilizacijski retrogradno u gradu s tako osjetljivim međunacionalnim odnosima uspostaviti jednonacionalnu vlast. Tako nešto nikad se nije dogodilo u povijesti Vukovara", napisali su čelnici SDSS-a u svome javnom saopćenju. Međutim, ne samo da je odluka hrvatstvom prožetih stranaka neodgovorna, pravno neodrživa i civilizacijski retrogradna, nego bi ta bezobrazna odluka mogla imati i ozbiljne štetne posljedice za stanovnike Vukovara i šire regije. Pitanje, naime, koje se ovih dana može čuti u krugovima OESS-a i među visokim dužnosnicima Evropske unije kaže ovako: treba li u hrvatskome Podunavlju ponovno uspostaviti međunarodnu upravu kao u vrijeme UNTAES-a i vratiti generala Jacquesa Kleina na gubernatorsku poziciju?

Pitanje je sasvim utemeljeno, jer je uspostava jednonacionalne vlasti na podunavskom području šaka u oko svim dosadašnjim naporima međunarodne zajednice da na rečenom prostoru uspostavi normalan suživot i pokuša vratiti povjerenje između Hrvata i Srba: situacija je, naime, sad puno lošija nego u najcrnje Tuđmanovo vrijeme kad je Erdutski sporazum osiguravao Srbima participaciju u organima lokalne vlasti na području istočne Slavonije i Baranje. Kako sada stoje stvari, aktualna peteročlana vlast do Erdutskoga sporazuma drži kao do lanjskoga snijega šireći uvjerenje da je riječ o privremenom dokumentu koji nikoga ne obavezuje, ali se isto tako čini da ista ta vlast i do vlastitih građana drži kao do lanjskoga snijega: da su imalo mislili o budućnosti ove regije, shvatili bi da međunarodnoj zajednici i međunarodnim humanitarnim institucijama ne pada na pamet slati novčanu pomoć u krajeve gdje se ne poštuje multietnički princip vlasti i gdje se ne poštuje demokratska volja birača.

Da su o tome mislili, onda sigurno ne bi formirali jednonacionalnu hrvatsku vlast i u Belom Manastiru: tamo je SDSS po broju vijećničkih mjesta osvojio drugo mjesto, ali je lokalna hrvatska koalicija formirala vlast bez predstavnika srpskoga naroda. Ili u Dardi, gdje je postignut općehrvatski konsenzus (od Račanova SDP-a do Đapićeva HSP-a) kako bi iz vlasti bili eliminirani Srbi, kojima je ponuđeno jedno sasvim marginalno mjesto u lokalnoj upravo. Ili u Kninu, gdje su Srbi, također, ostali u opoziciji zahvaljujući svehrvatskom povezivanju; pa u Kistanjama pored Knina, gdje je SDP koalirao s HDZ-om kako bi iz vlasti istisnuo SDSS...

Da su aktualni vlastodršci i o čemu mislili, onda bi osigurali instrumente da se u kordunskoj općini Vojnić održi sjednica na kojoj je trebala biti formirana lokalna vlast. Ovako, s Jurom i Bobanom na usnama i transparentima na kojima je pisalo "Hrvati nikad neće biti manjina u hrvatskom Vojniću" i "Nismo zato ginuli da bismo vam omogućili da stvarate Krajinu mirnim putem" stotinjak je hrvatskih prosvjednika zapriječilo ulaz u općinsku zgradu petorici SDP-ovih i trojici srpskih vijećnika, dok su u zgradu normalno pripuštena petorica odbornika iz HDZ-a. Kako njih petorica nisu sami mogli formirati općinsku vlast, ustrojavanje lokalne uprave je odgođeno do daljnjega. Demonstranti su svojom akcijom, zapravo, htjeli prisiliti petoricu SDP-ovaca da stupe u koaliciju s HDZ-om kako bi se izigrala volja glasača i kako bi predstavnici srpskoga naroda bili isključeni iz formiranja vlasti. Najzanimljivije je pritom da policija nije ni prstom mrdnula kako bi se osiguralo nesmetano održavanje konstituirajuće sjednice Gradskoga vijeća, a Vladina opunomoćenica Marija Horvatić izjavila je samo da "narod ovog kraja ima pravo postupati prema svojim uvjerenjima".

Poslije incidenta u Vojniću, Račanova je Vlada našla za shodno saopćiti da će "inzistirati na striktnoj primjeni Ustavnoga zakona o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, te će učiniti sve potrebno da se, na temelju podataka o sudjelovanju nacionalnih manjina u stanovništvu općina, gradova i županija iz posljednjeg popisa stanovništva, sva tijela pridržavaju tog zakona". Nije, međutim, jasno kako se to kani postići, kad se zna da je u većini mjesta na koje se ova izjava odnosi - vlast već formirana. No, jasno je nešto drugo: ova izjava plasirana je isključivo zbog osjetljivih ušiju međunarodne zajednice, koja sve više mijenja svoj stav spram sadašnje hrvatske vlasti. Međunarodni su diplomati, naime, mislili da je ova vlast izrazito protunacionalistička i da joj neće pasti na pamet diskriminirati nacionalne manjine, ali sad sve više uviđaju da su bili u popriličnoj zabludi.

Ivica Đikić