AIM: start



SUN, 10 JUN 2001 19:31:12 GMT

Početak kraja koalicijske vlasti

Aim, Zagreb, 10.6.2001.

Šestostranačka koalicija, koja je lani 3. siječnja u velikom stilu pobijedila HDZ i tako okončala njegovu desetogodišnju vlast, trajala je godinu i pol dana. Proteklog tjedna regionalni Istarski demokratski sabor napustio je vladajući savez i vratio se u opoziciju. Povlačenje IDS-a ostatak koalicije pokušava minorizirati, tvrde da će oni bez problema voziti dalje, padaju izjave da se ništa značajno nije dogodilo, osim što je šestorka postala petorka. Istodobno iz javnosti se čuju mišljenja da je odlazak Istrijana početak kraja trećesiječanjske vlasti i da se Hrvatska približava izvanrednim izborima.

U IDS-u tvrde da je glavni razlog razlaza nedavno doneseni statut Istarske županije kojim je Talijanima u Istri priznata viša razina manjinskih prava, odnosno u službene je dokumente ugrađena, u praksi odavno već uobičajena, ravnopravna upotreba hrvatskog i talijanskog jezika. Analitičari smatraju da je IDS-ovo istjerivanje iz vlasti logična konsekvenca činjenice da se koalicija počela naginjati udesno. Neki čak smatraju da je riječ o udvaranju desničarski orijentiranom biračkom tijelu, u čemu IDS, kao stranka koja najizričitije kontrira svemu što predstavlja tuđmanizam, može biti smetnja.

Koketiranje vladajućih s desnim raspoloženjima moguće je prepoznati u nedavnoj odluci Vlade da se u Hrvatskoj izgradi Spomenik domovini, (odluku je obrazložio premijer Račan ekspozeom koji je predstavljao zapanjujući preslik Tuđmanovih govora). Još izravnije je desno otvaranje prepoznatljivo u prijedlogu šestorke da se u četiri županije lokalna vlast formira na principu velikih koalicija, što praktično znači konstituiranje vlasti zajedno s HDZ-om.

Kvazi-domoljubne istupe jedni smatraju pokušajem kupovanja ojačale desnice. Drugi tvrde kako aktualna vlast, nemoćna da ekonomsku krizu uhvati za rogove, pribjegava u takvim situacijama oprobanom sredstvu podgrijavanja nacionalnih sentimenata. Kruh je sve tanji, ali se zato debljaju frazetine o nacionalnom ponosu i zajedništvu.

Da bi odlazak IDS-a mogao biti tek početak raspadanja vladajuće koalicije moguće je zaključiti iz sve napadnijeg manjka njene unutarnje kohezije. Savez puca i u svome osovinskom dijelu - na odnosima između Račanovih Socijaldemokrata (SDP) i Budišinih socijalnih liberala (HSLS). Formiranje lokalne vlasti pokazuje da od njihova partnerstva gotovo ništa nije ostalo. Najdrastičniji je primjer svakako Split, gdje je trećeplasirani HSLS odbio sastaviti vlast sa SDP-om, nego se odlučio ući u prikriveni savez s HDZ-om. Liberali su na izborima doživjeli fjasko i stranka se lomi oko toga treba li ostati ili izaći iz vladajuće koalicije. Odluku će donijeti početkom jeseni, na svome saboru.

O sudbini koalicije najesen će odlučivati i treća jaka stranka aktualne vlasti. Seljačka stranka (HSS) izražava nezadovoljstvo dosadašnjim rezultatima Račanove vlade te najavljuje da su - ne bude li za koji mjesec znakova izlaska iz krize i ne krene li proces zapošljavanja - prijevremeni izbori neminovnost.

Mogućnošću da se Hrvati ponovo pozovu na birališta na raznim se stranama naveliko već barata. Najizrazitiji im je zagovornik udruga Miroslava Tuđmana, koji je, odmah nakon početnog uspjeha na lokalnim izborima, izjavio da mu je cilj provociranje izvanrednih parlamentarnih izbora na kojima će se, kako je rekao, odlučivati o tome "ili mi ili oni". Premijer Račan kaže da nije za prijevremene izbore, ali, ne bude li se moglo vladati, možda će to biti jedini izlaz. Na Pantovčaku kod Mesića smatraju da je Hrvatska umorna od izbora, ali, vele, umorna je i od statusa quo.

Formalno razlozi za prijevremene izbore ne postoje. Nema ni jednog racionalnog argumenta da se, nepune dvije godine nakon uspostavljanja sadašnje vlasti, ponovo izlazi na birališta. Vladajuća koalicija ima u javnosti još vrlo stabilnu podršku i u Saboru još sasvim komotnu većinu. Legitimno može vladati. Izvanredni izbori blokirali bi zemlju na nekoliko dragocjenih mjeseci. Najavljene, neophodne reforme morale bi čekati novu vlast, ili novi mandat. Umjesto nužnog stabiliziranja političkih prilika, zemlja bi se ljuljala u predizbornom radikaliziranju. Na koncu, prema svim raspoloživim pokazateljima, rezultati novih izbora bili bi vrlo slični lanjskim. Globalni se odnos snaga nije promijenio, najveća pomjeranja dogodila su se unutar vladajuće koalicije.

Međutim, u prilog prijevremenim izborima govori, u prvom redu, nefunkcioniranje sadašnje vlasti. Odnosi unutar vladajuće koalicije maksimalno su zašiljeni. Dogovaranje oko konstituiranja lokalne administracije totalno ih je razbucalo. Odnose između dosad prvih partnera, SDP-a i HSLS-a, teško da je moguće popraviti. Šef liberala ovih je dana ustvrdio da se u Hrvatsku vratio olovni komunizam, što je direktan udar na Račana, i to s argumentacijom na kakvu su se dosad odlučivali samo krajnji desničari. Nakon novih izbora vladajuća bi se koalicija vjerojatno drugačije slagala. Posljednjih se dana sve češće govori o "savezu radnika i seljaka", odnosno SDP-a i HSS-a, ali to je samo jedna od mogućih kombinacija.

Izbore bi mogla ubrzati i teška gospodarsko-socijalna situacija. Umjesto da odmah nakon trijumfa lanjskog 3. siječnja, kada je u javnosti imala plebiscitarnu podršku, povuče najradikalnije poteze, aktualna je vlada sve dosad, kako kaže premijer, "čistila teren". Sada je sve teže i mnogo neizvjesnije. Teško da će ekipa, koja je počela pucati po šavovima, imati snage za izvlačenje kola iz duboke gospodarske krize i provođenje neizbježnih reformi. Legitimitet vlasti nova bi izborna pobjeda dodatno ojačala, bez te potvrde povlačenje je bolnih poteza vrlo riskantno. I ne na koncu, aktualni vladari možda zaključe da im je s izborima bolje ne čekati: u ovom se trenutku nemaju čime hvaliti, ali, tko zna, narednih mjeseci mogao bi rasti negativni saldo. Lokalni izbori bili su u tom pogledu značajno upozorenje. Vladajuću koaliciju nisu doveli u pitanje, ali su ozbiljna opomena.

Hrvatska, po svemu sudeći, ulazi u razdoblje vrlo nestabilne vlasti. Takvom razvoju situacije pogoduju loši odnosi među vladajućim partnerima, koji nemaju šanse da se značajno poprave, i vrlo loša ekonomsko-socijalna situacija, koja se također brzo ne može promijeniti. Te dvije činjenice čine zatvoreni krug, jedna drugu hrane. Situacija je takva da se posljednjih dana čuju ideje kako bi u Hrvatskoj trebalo formirati Vladu nacionalnog spasa. Takva je vlada, s HDZ-om u glavnoj ulozi, postojala za vrijeme rata. Situacija je, tvrdi se, ponovo krajnje dramatična. Hoće li se stvari kretati u tom pravcu - zasad je teško reći, ali takvo bi rješenje predstavljalo priznanje da je aktualna vlast totalno omanula.

Jelena Lovrić