AIM: start



THU, 07 JUN 2001 15:01:58 GMT

Snaga u topuzu

Ni nakon tri mjeseca konflikta na sjeverozapadu zemlje, makedonski drzavni vrh nije prevladao dilemu: da li Oslobodilacku nacionalnu vojsku pobijediti vojnicki ili nekako drukcije. Ipak, oruzje se nabavlja! Za svaki slucaj

AIM, Skoplje, 07. 06. 2001.

Makedonsko Ministarstvo odbrane je potvrdilo da su nabavljena dva helikoptera tipa K52 (aligator) koji su javnosti predstavljeni kao "cudo ruske tehnike", jos cetiri helikoptera MI24, sest americkih sanitetskih helikoptera kao i cetiri aviona SU25 - objavio je u utorak skopski "Dnevnik". Ne iskljucuje se mogucnost da armija uskoro dobije i dva savremena tenka tipa T84, raketne sisteme i oklopne transportere. Kako se pretpostavlja, u svim ovim nabavkama posebnu ulogu ima Ukrajina ciji je ministar odbrane Aleksandar Kuzmuk nedavno boravio u Skoplju.

Tekst u "Dnevniku" pojavio se istog dana kad je u Skoplje na polusatni razgovor s ministrom odbrane svratio shef Pentagona Donald Rumsfield. Novinari su "iza dobro zatvorenih vrata" saznali (ili samo naslutili?) da je gost iz Washingtona negodovao zbog okretanja, tacnije vracanja, "staroj ljubavi" - sovjetskoj i ruskoj tehnici. Doduse, bar javno, sam nije obecao nista drugo ili povoljnije.

Prica s americkim naoruzanjem i inace je prilicno nejasna. Neki penzionisani makedonski generali tvrdili su tu skoro da je u drzavnom vrhu neposredno po osamostaljenju zemlje bilo dilema, da li nabavljati tehnologiju istocnoevropskih zemalja ili zapadnu. Obje opcije su imale svoje pristalice. U korist prve, istocnoevropske, govorile su cinjenice: na sovjetskoj i ukupno tehnologiji bivseg Varsavskog pakta su oficiri naslijedjeni uglavnom od JNA i do tada radili; uzgred, bukvalno se vukla po zemlji na svjetskim pijacama oruzja. Orijentisati se na zapadnu tehnologiju bilo bi korisno iz vise razloga: oficirski kadar u stopu bi slijedio svjetske vojne trendove; laksa bi bila toliko pozeljna integracija u strukture NATO-a; buducnost bi bila nadohvat ruke… Ali ima samo jedna sitnica: cijena! Zapad najmodernije naoruzanje ne poklanja. Makedonija za kupovinu para nema.

Tragovi za kupovinu naoruzanja u novije vrijeme vode i u Saveznu Republiku Jugoslaviju i Bugarsku. U ponedjeljak je ministaer odbrane SRJ Slobodan Krapovic rekao na konferenciji za stampu poslije razgovora s resornim kolegom Vladom Buckovskim da vojna industrija njegove zemlje "stoji na usluzi Makedoniji". Ponuda bi mogla biti i primamljiva i prihvacena, jer se razradjuje i varijanta da oruzje bude placeno dijelom nasljedja bivse SFRJ odnosno JNA koji pripada Makedoniji.

"Nije tajna da su nam u ovom trenutku krize potrebna i oruzana sredstva ofanzivnog i defanzivnog karaktera. Razgovarali smo prvenstveno o defanzivnim sredstvima i proizvodnji koja postoji u SR Jugoslaviji" naglasio je Buckovski. Dodao je da ce "ekspertski timovi dva ministarstva "VEC sutra(!) poceti razmatranje svih mogucnosti za saradnju u oblasti naoruzanja i to ne samo saradnjom s Ministarstvom odbrane nego i s drugim ministarstvima u pogledu nabavke opreme. To znaci - naglasio je Buckovski - bez posrednika i uz maksimalno povoljne i korektne cijene".

Mediji su ne jednom tvrdili da su Makedonija i SRJ tokom citave decenije, uprkos medjunarodnim sankcijama na oruzje kojim je bio izlozen Beograd, gajili neke "tajne simpatije" na planu trgovine oruzjem. Ostao je zapamcen slucaj kad su revnosni policajci predvodjeni aktuelnim ministrom unutrasnjih poslova Boskovskim "zabili auto-gol" otkrivsi neki deal oruzjem na relaciji Cacakp-Prilep koji su, pak, vodili organi Ministarstva odbrane. Bruka je bila potpuna, neki vojni kontraobavjestajci platili su ceh smjenom s polozaja.

Sirokogrudost je tokom posjete predsjednika Trajkovskogg ove nedjelje Sofiji iskazao i bugarski drzavni vrh. Jos uvijek nije zaboravljen neponovljivi svojevremeni poklon bugarske vlade od 150 tenkova ucinjen premijeru Georgievskom tokom prve premijerske posjete Bugarskoj u zimu 1999. godine. Sada bugarska stampa tvrdi da bi neki dar ponovo mogao biti dat, no nesretna je okolnost sto je parlament uoci izbora raspusten tako da je to zakonski trenutno neizvodljivo. Ipak, ostala je da lebdi spremnost bugarskog predsjednika Stojanova, ministra odbrane Noeva i drugih zvanicnika da ce Makedoniji pruziti vojnu pomoc.

S pocetka krize stizali su izvjestaji da Hrvatska ima izvjesnu ulogu upucujuci na makedonsko ratiste minobacace tipa "oganj" hrvatska strana je ova saznanja vlastitih medija potvrdila, makedonska demantovala. U posljednjih dan-dva "na tapetu" se nasao opet ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski koji je kao drzavljanin Hrvatske(?) (Zakon tu mogucnost ne poznaje), kako se pretpostavlja, imao "stanovitu ulogu" u poslovima oko transfera oruzjem.

Stampa, zapadna mnogo vise nego domaca, pise da armija od pocetka krize groznicavo nabavlja vojnu opremu tako da je godisnji budzet predvidjen za bezbjednost zemlje (17% od 1,7 milijardi DM) vec potrosen u aprilu. Stoga je ministar finansija Nikola Gruevski najavio kresanje budzeta svim drugim resorima u korist vojske i policije najavivsi istovremeno i recesiju. S druge strane, eksperti upozoravaju, nastavi li se vojni tempo u narednih sest mjeseci, inflacija ce izmaci kontroli sto bi moglo imati nesagledive posljedice. No, to je sasvim druga dimenzija problema…

Prema raspolozivim podacima, armija je aktuelnu krizu docekala vojnicki nespremna: raspolagala je s 93 ispravna tenka bugarske i istocnonjemacke proizvodnje, 112 haubica, 40 lakih topova M48, vise hiljada minobacaca ali, recimo, ako je vjerovati zapadnim izvorima, ni s jednim snajperom! Na startu krize nabavljena su cetiri helikoptera tipa MI24 koja su u zvanicnoj i nezvanicnoj vojnoj propagandid dobila laskav atribut "vazdusne konjice". I, to je uglavnom bilo sve.

Sto se svih dotadasnjih nabavki tice, radilo se manje-vise o donacijama kod kojih je, kad se govori o kvalitetu,katkad vrijedila narodna izreka "poklonjenom konju se u zube ne gleda". Zapadni donatori davali su bezmalo pa rashodovanu radarsku opremu, uredjaje za komunikaciju koji bi nerijetko mogli zeljeti bolje. Bivsi ministar odbrane, smijenjeni Ljuben Paunovski, neposredno pred odlazak polovinom aprila, prezentirao je tragicne podatke: zalihe odjece, zastitne opreme, hrane bile su skoro na nuli. Ostalo je nejasno, koliko je sam Paunovski tome doprinio.

Drzavni vrh, danima, nedjeljama, evo vec i mjesecima, nikako da razrijesi dilemu: vojnicki se obracunati s pripadnicima Oslobodilacke nacionalne vojske ili pokusati nekako drukcije. Zapadni diplomati i vojni eksperti su skepticni da snage bezbjednosti imaju potencijal za takvo nesto.

ZELJKO BAJIC