AIM: start



MON, 04 JUN 2001 14:14:13 GMT

Intrvju: Spasoje Tuševljak o Bečkom sporazumu o sukcesiji

Banjaluka, 4. Jun 2001. (AIM)

Šefovi delegacija SR Jugoslavije, Makedonije, Bosne I Hercegovine (BIH), Hrvatske I Slovenije parafirali su 25. Maja ove godine u Beču Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ. Sporazum bi trebao biti potpisan za tri nedjelje, najvjerovatnije u Beču, nakon čega bi uslijedila njegova ratifikacija I provođenje. Vijeće ministara BiH bi za nekoliko dana trebalo razmatrati ovaj Sporazum, te ga, ukoliko bude prihvaćen, uputiti u proceduru skupštinske ratifikacije. Poslije ratifikovanja, Sporazum će biti deponovan kod Kancelarije Visokog bredstavnika (OHR) za BiH, nakon čega slijedi upućivanje zahtjeva od Misije UN za upisivanje u registar međunarodnih sporazuma. Spasoje Tuševljak, bivši šef delegacije BiH u pregovorima o sukcesiji imovine bivše SFRJ i profesir Ekonomskog fakulteta u Srpskom Sarajevu, komentariše za AIM Sporazum, po kome je BiH dobila oko 160 miliona USA dolara deviznih rezervi.

Tuševljak misli da je BiH trebala dobiti više od 15,5 posto deviznih rezervi bivše SFRJ. "To što smo dobili cirka 15 odsto deviznih rezervi - pa to BiH i pripada. Zapravo, po svim drugim parametrima koji su relevantni u ovom procesu, pripada nam i mnogo više. Politički faktor može da pravi kompromise, ali je onda odgovornost na drugoj, političkoj strani. Mislim da je BiH trebala i mogla da dobije više u sukcesiji".

- Koliko je BiH dobila zlatnih rezervi bivše SFRJ?

TUSEVLJAK - Dobila je 13,2 odsto. To je taj provizorij koji je pravljen po kljucu MMF-a za podjelu nealociranog duga, i taj ključ je ostao i u parafiranom sporazumu. Primijenjen je na zlatne rezerve, iako to nije dobar ključ: on u suštini ne sadrži sve relevantne indikacije na osnovu kojih se ovakvi poslovi rade. Naime, podjele imovine su vezane za nacinalni dohodak, za broj stanovnika , za čitav niz drugih kriterija koji se ugrađuju da bi se došlo do prave mjere stvari. Međutim, to je bila jedna aproksimacija da bi se nešto drugo završilo. Ja se apsolutno ne slažem.

- Pitanje stare devizne stednje je odgođeno?

TUSEVLJAK - To nije dobro što su tu ostavljene alternative i zato će biti velikih problema i još pregovora. Principijelno gledano, zna se kuda je taj novac otišao i ko je odgovoran, zna se koje su banke i koje su transakcije vršene. Stediše što prije moraju doći do mehanizama zaštite svojih interea, komepenzacijom štednje ili, još bolje, vraćanjem uloženog novca.

- Šta je sa diplomatskim predstavništvima?

TUSEVLJAK - Problem je što imate dio diplomatskih predstavništava bivše SFRJ koje niko neće. To će se vjerovatno prodati, a taj će se novac podijeliti. Predstoji veliki operativni posao i oko evidentiranja inventara, umjetnina i drugog što se u predstavništvima nalazi. Sada to treba inventurisati i podijeliti. Ali, na mnogim poljima će biti još mnogo problema, dodatnih arbitraža: oko stare devizne štednje, oko kliringa, oko imovine komercijalnih firmi, tzv. stečenih prava.

- Gospodine Tuševljak, javnost zanima kako će dobijeno biti dijeljeno u BiH. Da li se o tome razgovaralo?

TUSEVLJAK - To je sada jedna specificna procedura. Sada je pitanje i odnosa političkih snaga i ekonomskih potreba, da se vidi da li će taj kolač biti podijeljen na entitete, ili na zajedničke potrebe. Poželjno je da se taj potencijal iskoristi za strateške stvari od interesa za oba entiteta i za BiH u cjelini. To je sada jedna sofisticirana opercija i trebaće dosta energije i znanja i spremnosti za uvažavanje interesa drugih da bi se došlo do pravog rješenja. S druge strane, BiH je zadužena i ima puno obaveza koje s mukom servisira, ili ih servisira reprogramiranjem. A treće, mi imamo i Karensi bord, i jednu vrlo rigidno regulisanu monetarnu sferu. U tom pravcu nam je i sužen prostor za neke složenije strateške finansijske konstrukcije, za kakve priliku imaju zemlje u kojima centralne banke imaju jasna ovlašćenja.

- Dakle, u delegaciji BiH, barem dok ste vi bili njen šef, nije bilo riječi o njihovoj unutrašnjoj podjeli?

TUSEVLJAK - Mi samo u dva-tri navrata razgovarali o tome, ali samo na nivou generalnih principa. Odlučili smo da to pitanje ostavimo za kasnije, kada vidimo šta će BiH dobiti i da ne bismo ugrožavali taj težak proces pregovaranja oko podjele imovine bivše SFRJ. Lično mislim da je moralo biti većeg učešća svih nadležnih institucija u definisanju naše taktike, i strategije, i koncipiranja pregovaračkih timova. Morali smo i trebali više da postignemo. Jer nije i ne može biti podjela deviznih rezervi u ovakvom omjeru kompenzacija za loš kljuc MMF-a po kojem su podjeljene rezerve u zlatu.

Ranka Urta (AIM)