AIM: start



WED, 30 MAY 2001 12:18:20 GMT

Spašavanje kulture na zgarištu

"Bouillon de Culture" u Sarajevu

AIM, Sarajevo, 30.05.2001. Nakon svega što se u Bosni, Hercegovini i Sarajevu desilo minule decenije, o istinskim dometima kulture, njenim moćima i posrnućima, njenom smislu i propratnim apsurdima, o njenim dilemama i određenjima, zabludama i paradoksima, minulog ponedjeljka vođena je na zgarištu sarajevske Vijećnice (nekadašnje Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH) izuetno vrijedna rasprava u okviru već mitske francuske TV emisije "Bouillon de Culture". Ovdašnji poznavaoci francuskog jezika nikada se do kraja nisu složili kako na najedakvatniji način prevesti "buillon" u ovom kontekstu, ali je jasno da se svi vrte oko "različitosti kultura" ili "kulturne mješavine". Bez obzira na to, ostaje istina da je, prikazivana dva puta mjesečno u najgledanijem terminu, petkom u 22 sata, ova emisija po mnogima trasirala put formiranja najelitnijeg kulturnog TV kanala na svijetu, francusko-njemačke produkcije ARTE i da, kako kaže Predrag Matvejević, "spašava kulturu u Evropi".

Francuski gledaoci, ali i svi drugi koji preko satelita hvataju programe "TV 5", vidjet će priču iz Vijećnice 22. juna. Nakon duže od dvadeset godina emitovanja na programima pariske TV kuće "Antene 2", "Buillon" (u početku poznat kao "Apostrof"), vođen sjajnom rukom velikog novinara i publiciste Bernarda Pivota, odlazi u istoriju. Pivot je mogao da odabere odakle će se sa veoma uticajnom, skupom ali i profitabilnom emisijom javiti posljednji put i odlučio se za - Sarajevo. Kako sam kaže, iz mnogih razloga, od kojih je jedan ispred svih drugih: Nigdje kao u Sarajevu danas ne može sa više legitimiteta da se postavi pitanje o kulturi i nasilju, temi koja je bila svojevrsni lajt - motiv ove emisije.

Za autora i voditelja "Bouillon de Culture", Sarajevo je simbolično mjesto. U uvodu emisije, on je konstatovao kako je taj grad "simbol tragedije dvadesetog stoljeća. Ovdje je ubijen Franc Ferdinand, ovdje je počeo Prvi svjetski rat, a na kraju stoljeća tu se desila najduža opsada jednog grada u novijoj istoriji". Za samu Vijećnicu u kojoj je emisija snimana, Pivot je kazao da je "simbol kulture koju su htjeli da unište..." Pod obnovljenu samo staklenu kupolu te i takve spaljene Nacionalne biblioteke, Pivot je pred kamere pozvao ljude koji iz mnogih razloga imaju pravo da se oglase o spomenutim temama. Jorge Semprun, sjajan intelektualac, pisac i praktično prvi čovjek španske komunističke ilegale iz prve polovine minulog vijeka; Bernard Henry Levi, filozof, pisac, sineast; Predrag Matvejević, pisac i profesor univerziteta u Rimu; Ives Michaux, profesor univerziteta u Parizu; Enki Bilal, slikar i jedan od najvećih svjetskih crtača stripa (toga dana otvorio izložbu u Sarajevu), te Hanifa Kapidžić - Osmanagić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Svi oni su bili vidno pod utiskom izuzetnog ambijenta Vijećnice u kojoj je od zapaljivih metaka ispaljenih 1992. godine sa očitom namjerom da se ovo zdanje pretvori u prah i pepeo, izgorjelo blizu tri miliona knjiga najrazličitijih sadržaja i ogromne vrijednosti. Riječ je o neskrivenom pokušaju "uništavanja memorije kako bi se nekoga potpuno i lakše pokorilo". Veoma upečatljivo o ovoj temi govorio je Levi, čovjek koji je među prvim francuskim intelektualcima još u vrijeme rata podigao svoj glas u korist Bosne i Hercegovine, protiv uništenja ali i "samouništenja kakvo smo imali u Vijećnici, gdje su Srbi uz druge, svjesno spalili čak i njihove knjige kako bi poništili svaki trag zajedničkom postojanju kojeg su i oni bili dio..." U tom kontekstu, on je podsjetio i na uništenje Muzeja Gavrila Principa i slične događaje iz minulog rata.

Učesnici u raspravi bavili su se i temom odnosa kulture i barbarizma, kroz kontroverzne primjere velikih diktatora, totalitarista i fašista koji su bili formalno "odani" kulturi, zaljubljeni u muziku velikana, slike starih majstora itd. U tom sklopu viđen je filmski dokumentarni materijal koji prikazuje Hitlera u jutarnjoj šetnji kroz okupirani Pariz, i njegovo divljenje monumentima grada svjetlosti. Dileme u vezi sa ovim nadovezale su se na pomalo retoričko pitanje - da li je i barbarizam, na izvjestan način, nekakva "kultura". Kakva, to je naravno drugo pitanje. Dodatnu osnovu za ovakva promišljanja sudionici rasprave našli su u "šekspirologiji" Nikole Koljevića, pjesništvu Radovana Karadžića.Bernard Pivot sa mnogo umijeća kormilario je kroz "buillon", navodeći raspravu na prostore aktuelnih dilema u oblasti evropske kulture. On je podvukao istinu da uprkos ovolikom govoru o kulturi i značaju koji ona ima za savremeno čovječanstvo, u budžetu Evropske unije samo je 0,1 odsto novca odvojeno za ovu oblast. "Andre Malraux, grandiozni ministar kulture Francuske, imao je veliku ali neostvarenu ambiciju da dostigne samo jedan posto za kulturu u budžetu njegove Francuske" - rečeno je u emisiji.

"Buillon de Culture" bavio se i za današnje uslove nezaobilaznim pitanjem globalizacije ili, kako to Francuzi mnogo više vole da kažu - mondijalizacijom u kulturi. Kao sasvim realna ispostavljena je dilema: da li je pojam nacionalne kulture zapravo preuzak u vrijeme "mondijalizacije". Da li se treba zalagati za mondijalizaciju koja osvajanjem tržišta osvaja i vlast ili za mondijalizaciju kao proces pozitivne integracije i na ekonomskom i na kulturnom planu. Pomalo tipično za francuski ugao promatranja, "buillon" nije uspio da izbjegne zamku bavljenja prekookeanskim modelom globalizacije, pri čemu se iz publike mogao steći dojam da se Amerika u ovom kontekstu promatra najčešće veoma redukcionistički i isključivo kroz Mc Donald's i slične simbole. Ovaj se ugao "čitanja" Amerike poprilično dovodi pod znak pitanja uz više puta ponovljenu konstataciju kako se odrednice kulture svugdje u svijetu protežu i na oblast nauke i sofisticiranih dostignuća najšireg spektra. Na tom planu, Ameriku bi doista bilo teško svoditi samo na Coca Colu i Mc Donald's. Posebno rigorozan na ovom planu bio je Semprun, ustvrdivši kako je "Amerika kulturno ogledalo i karikatura evropske kulture", odričući joj u značajnoj mjeri kulturni identitet.

Bernard Pivot nakon više od dvije decenije rada na ovoj emisiji prepušta kormilo mlađim stvaraocima, smatrajući da je vrijeme da projekat nastavi neko "ko će imati više osjećanja za nove oblike mišljenja..." U svakom slučaju, on je Sarajevo svojom posljednjom emisijom iz inostranstva pomalo vratio na male ekrane širom svijeta. Jasno, s razlogom u koji on duboko vjeruje. Bilo je to dobro i za Sarajevo i za svijet. Stoga je šteta što u cijeloj lepezi veoma značajnih tema dotaknutih ovom prilikom, nije bilo više vremena za govor o onim prostranstvima kulture koja imaju univerzalni karakter, ali su nam ipak malo bliža. Riječ je o kulturi i multietničkim društvima, kulturi kao otporu, kulturi i toleranciji, kulturi i ratu, o posljedicama odustajanja od multikulturalizma, o kulturi i tranziciji... Sva ova pitanja Sarajevo simbol objedinjuje i - traži.

Na kraju, odluka Bernarda Pivota bila je da se dio prihoda od prodaje emisije širom svijeta uputi u fond za pomoć Nacionalnoj biblioteci, te da se snažno podrži dalji rad Francuskog kulturnog centra "Andre Malraux" u Sarajevu koji, sa sjajnim entuzijastom Francisom Buebom na čelu, silno doprinosi širenju francuske kulture i veza sa Bosnom i Hercegovinom.

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM, Sarajevo)