AIM: start



MON, 28 MAY 2001 11:31:03 GMT

Jedna zemlja - tri monopola

Mobitel s nacionalnim predznakom

Tržišna konkurencija, pogotovu u sferi telekomunikacija, jedna od boljih strana kapitalizma, jer na kraju profitira potrošač, dobijajući kvalitetniji proizvod ili uslugu uz nižu cijenu. Iako su zakoračili u kapitalizam, građanima BiH ostaje samo da vjeruju na riječ žiteljima drugih tranzicijskih zemalja, jer sami su još prepušteni na milost i nemilost telekoma sa nacionalnim predznakom.

AIM, Sarajevo, 28.05.2001. U BiH postoje tri telekom operatora, pa bi se na prvi pogled moglo zaključiti da njeni građani uživaju sve blagodeti koje borba za tržište donosi njihovim korisnicima. Na žalost, od ove idilične slike nema ništa, jer svaki od tri postojeća operatora, sa sjedištima u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, ima monopol u "svom" dijelu BiH. Jednostavno, žitelji Republike Srpske za usluge mobilne telefonije mogu se obratiti samo na jednu adresu, Telekom Srpske, a ista je situacija i u drugom bh. entitetu, Federaciji BiH, gdje na "bošnjačkom" dijelu eksluzivitet drži PTT BiH Sarajevo, a na preostalom, "hrvatskom" dijelu FBiH isti takav monopol posjeduje mostarski "Erotel".

Dekretom međunarodne zajednice, u liku Regulatorne agencije za telekomunikacije BiH, konačno je 30. aprila ove godine raspisan tender za dodjelu stalne licence za trećeg operatora mobilne telefonije, koji bi pokrivao cijelu teritoriju BiH. Istovremeno, dva postojeća operatora u vlasništvu države, PTT BiH iz Sarajeva i Mobilna Srpske iz Banje Luke dobila su stalne dozvole, uz uslov, da ponudu svojih usluga prošire na cijelu BiH, odnosno da se počnu ponašati kao konkurencija jedni drugima. Time je konačno načet neprikosnoveni monopol tri postojeća operatora u BiH, a ko se sve prijavio na tender, biće poznato 18. juna.

Kako su telekomunikacije u svijetu jedan od najprofitabilnijih poslova, tu ni BiH nije izuzetak, ali je upravo ovaj "miris novca" učinio da su u proteklih deset godina vladajuće nacionalne stranke, svaka u svom ataru, posvećivale iznimnu pažnu gazdovanju nad ovim kompanijama, grčevito se boreći da im sačuvaju monopolski položaj na svom području. Kako to obično biva, ceh ovakve "brige" platili su građani, kojima su se, po nesreći, poklopile karte da imaju posla sa monopolom, iz kojeg su svoju finansijsku moć obilato crpile elite nacionalnih stranaka. Konačan rezultat je bio, bezobrazno visoke cijene za korištenje mobilne telefonije, u ogromnoj nesrazmjeri sa realnom kupovnom moći i životnim standardom domaćih građana. U ovom pljačkanju građana posebno je prednjačio sarajevski PTTBiH, koji je do prije godinu dana sam priključak naplaćivao od 300 do 600 DM, uz cijenu minute razgovora od pola marke. Posljednjih mjeseci, s najavom konkurencije cijene su nešto smanjene, tako da je sada za priključak potrebno izdvojiti 99 maraka, minutu razgovora 0,45 DM, te još dodatnih 16 maraka mjesečno na ime pretplate. Istovremeno, prosječna plata u FBiH iznosi oko 450 DM, što znači da za sat rada, prosječni zaposleni u FBiH zaradi onoliko novca koliko košta pet minuta razgovora mobitelom. Stoga je sasvim razumljivo što PTT BiH već godinama iskazuje čist godišnji profit veći od 100 miliona maraka.

U podjeli licenci postojećim operatorima "izvisio" je mostarski "Eronet", koji nije dobio stalnu dozvolu za rad ali će nastaviti, do daljnjeg, rad na bazi ranije izdate privremene licence. Nezvanično objašnjenje, zbog čega stalna dozvola nije izdata i "Eronetu", jeste njegova nejasna vlasnička struktura. Ovo preduzeće su u avgustu 1996. godine osnovali "Hrvatske telekomunikacije" (HT) iz Zagreba i tadašnja "Hrvatska Republika Herceg Bosna". Iako je najveći dio početnih sredstava i opreme došao iz Zagreba, i čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetina miliona maraka, naknadnim preregistracijama udio zagrebačkog partnera knjigovodstveno je sveden na manje od polovine. Trenutno se u zvaničnim dokumentima kao vlasnici navode HT Zagreb sa 49 odsto, te tri privatne kompanije iz zapadne Hercegovine, "Hercegovina osiguranje" iz Mostara (35,6 odsto), "Alpina komerc" iz Širokog Brijega (10,92 odsto) i "Croherc" Mostar (4,48 odsto). Sve ove tri firme se smatraju veoma bliskim rukovodstvu HDZ BiH.

Kako je u međuvremenu "Deutsche Telekom" postao vlasnik 35 odsto dionica u HPT-u Zagreb, time je praktično i suvlasnik u "Eronetu". Nezadovoljni načinom na koji je njihov udio sveden na manje od 50 odsto kapitala u "Eronetu", partneri iz Hrvatske su pokrenuli i sudski spor u BiH koji još nije okončan. Teoretski, ostavljena je mogućnost da se i on prijavi na raspisani tender za trećeg operatora, ali objektivno su mu male šanse da prođe kao pobjednik, s obzirom na to da će treći biti posljednji koji će dobiti licencu za rad na cijelom području BiH.

Nema sumnje da će sva tri operatora mobilne telefonije poslovati sa profitom - naravno neko sa većim neko sa njim - jer u ovom poslu niko na svijetu još nije, dugoročno, izgubio. Ipak, najviše razloga za radost imaju obični smrtnici koji se nadaju da će konačno dočekati dan da imaju mogućnost izbora, a da pri tome ne budu prepušteni na milost i nemilost partijskim telekomima. Do sada su, koristeći svoj monopolski položaj, telekomi direktno iz džepova građana izvlačili novac koji je zatim korišten za finansiranje svega i svačega. Od pokrića manjka u Narodnoj banci BiH, propalih filmskih projekata po volji lidera nacionalnih stranaka, partijskih sivih i crnih fondova, tajne policije, i sličnih zamisli vrhuške iz SDA i HDZ. Sigurno je da će pojava konkurencije na ovom polju vrlo brzo rezultirati sniženjem postojećih cijena usluga mobilne telefonije. Građanima BiH će, za početak, i to biti dovoljno.

Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)