AIM: start



MON, 30 APR 2001 00:13:29 GMT

Crnogorski postizborni izazov

Ponuda crnogorskih liberala

Nudeci postizborno saveznisto crnogorskom predsjedniku –ukanovicu i njegovoj koalicji, Liberalni savez je, cini se, nasao mjeru koju nije lako dovesti u pitanje a da, pri tom, onaj koji to cini ne dovede u pitanje svoj politicki kredibilitet i iskrenost vlastitih namjera

AIM Podgorica, 29.04.2001. godine

San Liberalnog saveza bio je da ih minuli vanredni izbori dovedu u poziciju onoga bez koga se ne moze formirati vlada. Ostvarenje tog sna postalo je izgledno onog momenta kada se saznalo da udruzene Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija nece imati apsolutnu vecinu u buducem sazivu crnogorskog parlamenta. Ne, cak, ni u slucaju postizbornog saveza sa dvjema albanskim nacionalnim strankama. Da bi san liberala postao i crnogorska politicka realnost, potrebno je da njihove zahtjeve prihvate DPS i SDP, clanice koalicije "Pobjeda je Crne Gore".

Liberali nijesu zeljeli da dugo drze u neizvjesnosti javnost i potencijalne partnere - sjeli su, srocili svoje zahtjeve i obnarodovali ih. Ispostavilo se da ti zahtjevi nijesu skromni, ali nijesu ni nerazumni, niti megalomanski i ucjenjivacki. Liberalni savez je, cini se, nasao mjeru koju nije lako dovesti u pitanje a da, pri tom, onaj koji to cini ne dovede u pitanje svoj politicki kredibilitet i iskrenost vlastitih namjera.

Liberalni savez je DPS-u i SDP-u ponudio koalicionu saradnju na nivou tehnicke vlade, koja bi potrajala do novih izbora za crnogorski parlament. Ta vlada bi imala zadatak da, koliko je to najvise moguce u kratkom roku, demokratizuje Crnu Goru i pripremi referendum o njenom buducem drzavnom statusu. Najprijatnije iznenadenje liberali su priredili upravo time sto su odustali od predizbornog zahtjeva da referenum mora biti odrzan najkasnije do kraja juna ove godine. Shvatajuci unutarcrnogorsku aktuelnu politicku realnost, predlozili su odrzavanje referenduma sest mjeseci od prve postkonstitutivne sjednice crnogorskog parlamenta.

No, ujedno, zahtijevaju da se na toj sjednici usvoji novi zakon o referendumu i odluka o njegovom raspisivanju, koja bi sadrzala jasno pitanje. Time su stavili do znanja da ih ne zanima beskrajno odugovlacenje i politicko mrcvarenje. Liberali su, takode, stavili do znanja da ih u eventualnoj koalicionoj vladi i mimo vlade interesuju ona mjesta sa kojih bi mogli da uticu na strategiju drzavne politike i iniciraju borbu protiv monopola, zloupotreba i korupcije.

LSCG je, takode, pokazao spremnost da njegovi ljudi budu u vladi "potpuno odgovorni" za politicki sistem i unutrasnju politiku, unutrasnje poslove, pravdu i zakonodavstvo. Osim toga, zanima ih i funkcija Drzavnog tuzioca, ali njihovi zahtjevi se tu ne zavrsavaju, jer traze mjesta zamjenika u sljedecim resorima: finansije (ukljucujuci Direkciju javnih prihoda), spoljni poslovi (ukljucujuci predstavnistva Crne Gore u inostranstvu), turizam, uredenje prostora, trgovina (Direkciju za robne rezerve, Savjet za privatizaciju, Sekretarijat za razvoj, Sekretarijat za informisanje i drzavne medije). LSCG zahtijeva i visoka rukovodeca mjesta u Centralnoj banci Crne Gore (ukljucujuci Zavod za obracun i placanje i Upravu carina).

Ono cime su liberali na sebe posebno skrenuli pozornost i izmamili pozitivne reakcije cak i politickih protivnika iz redova Socijalisticke narodne partije jeste to sto su svoje zahtjeve "oplemenili" jasnim programskim opredjeljenjima i principijelnim stanovistima u pogledu demokratizacije drzave i drustva. Jednom rijecju, najavili su da bi njihov ulazak u vladu znacio i otvaranja vrata promjenama, i to nabolje; promjenama koje bi, do referenduma, mogle uciniti pozeljnijom nego sto je sada Crnu Goru kao nezavisnu drzavu.

Kakav ce biti odgovor DPS-a i SDP-a?

Prve reakcije su ohrabrujuce za liberale, sudeci barem po onome sto je javno receno i sto se moglo nezvanicno saznati. Lider socijaldemokrata Zarko Rakcevic ugrabio je prije lidera DPS-a Mila –ukanovica da se pozitivno odredi prema predocenoj ponudi, ocjenjujuci da je ona "utemeljena" i da se tesko moze odbiti. "Moje je videnje da je to apsolutno prihvatljivo", kazao je on, posebno pohvalivsi stav LSCG-a da referendum bude odgoden za sest mjeseci.

Bilo je najavljeno da ce dan nakon sto je politicki lider Liberalnog saveza Miodrag Zivkovic obznanio ponudu, njegov imenjak Miodrag Vukovic, predsjednik Izvrsnog odbora DPS-a i savjetnik predsjednika –ukanovica, odrzati konferenciju za stampu i prekratiti neizvjesnost. To se, medutim, nije dogodilo, ali je Vukovic u izjavi beogradskoj televiziji "Studio B" nagovijestio mogucnost da njegova partija prihvati ponudu. On je kazao da je najvaznije odgovorno ponasanje "prema gradanima" i istakao da zahtjevi LSCG-a za rukovodecim funkcijama ne bi trebalo da predstavljaju problem, "jer je drzava vaznija od bilo kakvih funkcija".

Izvori AIM, bliski vrhu DPS-a, takode su nagovijestili spremnost rukovodstva te partije da se izade u susret zahtjevima liberala, cega su, sudeci prema onome sto smo culi od ljudi iz vrha LSCG-a, i oni sami bili svjesni. Predoceno nam je, naime, da je vec bilo neformalnih kontakata i da ne bi trebalo da bude iznenadenja.

To, naravno, ne znaci da ce DPS-u lako pasti odluka da, poslije SDP-a, sada dijeli vlast i sa Liberalnim savezom, partijom koja namjerava da svojih "pet minuta" iskoristi ne samo za pripremanje terena za drzavnu nezavisnost, nego i za osvjetljavanje spornih i tamnih epozoda dosadasnje vladavine. Delikatnost odluke o saradnji sa liberalima sastoji se i u tome sto poslije toga vise nema manevrisanja u vezi sa referendumom.

Pitanje je, medutim, da li za crnogorskog predsjednika Mila –ukanovica i njegovu partiju ima drugog izbora?

Ako bi –ukanovic i DPS eskivirali liberale, oni bi svoje zahtjeve mogli proslijediti njihovim politickim protivnicima iz koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" i pokusati da se sa njima dogovore o demokratizaciji Crne Gore i postenom referendumu. –ukanovic moze, kao sto ga nagovara njegov prijatelj, srpski premijer Zoran –indic, i sam ponuditi saradnju Socijalistickoj narodnoj partiji, odnosno, projugoslovensko/srpskoj koaliciji.

Time bi, nema sumnje, sebe ponovo preporucio milosti medunarodne zajednice, nesklone ideji crnogorske drzavne nezavisnosti, ali bi rizikovao da padne u nemilost onih koji su u njemu vidjeli lidera pokreta za nezavisnost i dali mu povjerenje na izborima.

Eventualni neuspjeh koji bi podijelio sa liberalima za –ukanovica bi, cini se, bio casniji izlaz nego eventualni uspjeh sa socijalistima Predraga Bulatovica. Ako se budu rukovodili iskljucivo pragmatizmom, u kome nema izazova ni avanture, –ukanovic i njegova partija ce se opredijeliti za saradnju sa Bulatovicem. Ako se, pak, budu upravljali prema obecanjima datim tokom predizborne kampanje i javno iznesenim uvjerenjima da je crnogorska drzavna nezavisnost istorijski imperativ, onda ne preostaje nista drugo do saradnja sa liberalima. Politicka igra u Crnoj Gori inace je dovedena dotle da niko ne moze racunati na siguran dobitak.

Dragoljub VUKOVIC (AIM)