AIM: start



WED, 25 APR 2001 02:27:35 GMT

Crna Gora nakon izbora

Izmedu referenduma i SRJ

Dukanovic je dobio, ali njegovi protivnici nijesu izgubili. Izbori su pokazali ono sto se znalo: sustinsku podvojenost crnogorskog drusta iako pretede opcija samostalne Crne Gore. Ali, izbori nijesu dali odgovor o pitanju bliske buducnosti ni drzave Crne Gore ni drzave SRJ

AIM Podgorica 24.04.2001.

Cudna, nadrealna slika u ranim jutarnjim satima 23. aprila, kada su bili poznati prvi rezultati vanrednih izbora u Crnoj Gori. U taboru Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" vedro raspolozenje, u stabu "Pobjeda je Crne Gore" neka mucna tisina.

Mora da gomili stranih izvjstaca mnogo sto tog jutra nije bilo jasno: pobjednici su izgledali porazeno, a porazeni su podigli cela. I to je Crna Gora: Koalicija "Pobjeda Crna Gora" je pobijedila ali nemaju razloga za slavlje, Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju" je izgubila, ali imaju razloga bog da ne tuguju.

Sastav buduceg crnogorskog parlamenta izgledace ovako: Kolaicija "Pobjeda je Crne Gore" (DPS i SDP) imace 36 poslanika, Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju" (SNP, NS i SNS) 33, Liberalni savez 6, Demokratska unija Albanaca i Demokratski savez po jednog.

Detaljnija izborna statistika izgleda ovako: Koalicija "Pobjeda je Crne Gore osvojila je 42,05 odsto, Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju" 40,67. Treci po snazi je Liberalni savez Crne Gore (7,65 odsto), dok su dvije albanske partije Demokratska unija Albanaca i Demokratski savez usle u parlament iako su osvojile po jedna odsto glasova ukupnog birackog tijela, zahvaljujuci cinjenici da izborna regulativa omogucava da dio teritorije sacinjen gotovo iskljucivo od Albanaca ima svoje predstavnike u crnogorskom parlamentu.

Narodna socijalisticka stranka Momira Bulatovica bila je na granici ulaska u parlament: falilo im je svega 700 glasova. Iako se na tri biracka mjesta (od ukupno 1090) ponavljaju izbori tesko je vjerovati da mogu "na misice" izboriti ulazak u poslanicke klupe. Drugim rijecima, Momir Bulatovic lagano odlazi sa politicke scene Crne Gore, odlaskom Slobodana Milosevica, njegovog politickog mentora.

U ranim jutranjim satima svi su pozurili da se pohvale. "Mi smo pobjednici, jer referenduma nece biti", ocijenio je Predrag Bulatovic, predsjednik Socijalisticke narodne partije.

"Napravili smo vazan korak naprijed, to je zaista korak od sedam milja u zrijevanju crnogorske svijesti kod gradana Crne Gore", istakao je Milo Dukanovic, crnogorski predsjednik i lider Koalicije "Pobjeda je Crne Gore".

"Mi smo faktor koji ce uticati na odnos politickih snaga i na buducnost Crne Gore", kazao je Miodrag Zivkovic, lider Liberalnog saveza Crne Gore.

Moze li biti da su svi u pravu kada iz razlicitih uglova ocjenjuju rezultate izbora od 22. aprila? Izgleda da je i to jedna od specificnosti crnogorskih izbora i crnogorske sadasnjosti.

Jer, osim stranackog odmjeravanja snaga ovo su bili i dodatni izbori: za buducnost Crne Gore u zajednickoj dr-avi ili u medunarodno priznatoj Crnoj Gori.

Rezultati su pokazali sustinsku podijeljenost crnogorskog drustva. Na kraju, kada se sve sabere, odnos snaga u crnogorskom parlamentu glasi: Crna Gora - 57 odsto, Jugoslavija 43 odsto. U glasovima je neznatno drugacije - 55:45. U poredenju sa situacijom od prije tri godine crnogorski blok bi mozda i imao razloga za zadovoljstvo: u januaru 1998. godine istrazivanja su pokazivala da gotovo sezdeset odsto gradana podrzava ideju jedinstvene SRJ, a tri godine kasnije - dakle aprila 2001. - vise od 55 odsto se izjasnilo za samostalnu Crnu Goru.

Ali, ima razloga i za zadovoljstvo Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju". Uprkos njihovom strahuovanjima, oni nijesu ubjedljivo porazeni. Naprotiv: u odnosu na glavnog protivnika osvojili su svega dva odsto manje glasova. Osim toga, tukli su Dukanovica u doirektnom duelu u mnogim gradovima gdje je Dukanovic tradicionalno imao jako uopriste - u Niksicu, Kotoru i Beranama.

S druge strane, Dukanovic i njegovi koalicioni partneri tek su sada pred teskim izborom. Ocekivali su pobjedu koja ce im omoguciti da samostalno formiraju Vladu i da vagaju hoce li i kada ici u pravcu referenduma. Pobjeda je ispala vrlo tijesna, a kolac vlasti ce morati da dijele sa Liberalnim savezom. U nekim drugim vremenima odnos glasova Crna Gora/SRJ (55:45) mozzda bi obradovao vrh crnogorske vlasti. Mozda je to navelo Zarka Rakcevica, lidera SDP-a da euforicno u zoru 23. aprila izjavi kako je "po prvi put od Podgoricke skupstine 1918. godine pobijedila Crna Gora".

No, pokazuje se da nema velike vecine koja bi izglasala crnogorsku nezavisnost. I to ce imatio velikog uticaja na buduce korake. Jer, ukratko receno: nakon aprilskih izbora Jugoslavija je "klinicki mrtva" u Crnoj Gori, ali ni Crna Gora nije "ozivjela".

Analiticari sada procjenjuju prije svega psiholoski efekat proteklih izbora. Da je napravljena velika koalicija i ostvareni rezultat bi se tumacio kao "velika pobjeda crnogorske opcije". Ovako, pokazale su se sve slabosti politickih aktera. Prve analize govore da je doslo do jos jednog "ciscenja" unutar Demokratske partije socijalista. Oko 15 do 18 hiljada clanova DPS-a izgleda nije poslusalo savjet vodstva te partije i opredijelilo se da glas da, ne Koaliciji SNP-a, NS I SNS-a, vec opstanku zajednicke drzave.

To je pokazala situacija na terenu. Naime, i vlast i opozicija su imali specijalne ekipe za nadgledanje izbora: partijski aktivisti su imali kopije birackih spiskova i kopije spiskova stranackih clanova I impatizera. Prostim uvidom u broj i identitet onih koji su izasli mogla se napraviti i prije kraja glasackog procesa orjentaciona procjena uspjesnosti. Prema toj procjeni, negdje oko 20 sati, vrh DPS-a imao je prilicnodobre vijesti: prednost ce bitiod 12 do 14 odsto u njihovu korist, plus osam do devet odsto glasova Liberalnog saveza. Tek se na stvarnom brojanju glasova ispostavilo da terenski posao uopste nije - i prije kampanje i tokom procesa glasanja - raden kako treba: "sigurni glasovi" uopste nijesu bili sigurni.

Sada se pokazuje da ni sama projekcija propagandne kampanje nije izvedena do kraja.Vrh DPS-a se dugo lomio da li da do kraja ide sa pricom o drzavnom samostalnoscu ili da forsira priccu o dvije stolice i Uniji medunarodno priznatih drzava. Stoga i propagandni spotovi nijesu pripremljeni sa jasnom porukom, vec je negdje u magli ostavljeno biracima da "sami razmisle".

Pitanje na koje moraju sebi i drugima odgovoriti lideri DPS-a je: da li je na ovim izborima definitivno "ocisceno" glasacko tijelo ove partije ili ima jos mogucnosti za prebjege?

S druge strane, zahvaljujuchi posredovanju Kostunicinog dijela DOS-a, lideri Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" uspjeli su da prevazidu svoje unutrasnje liderske i stranacke nesuglasice. Kampanje je ispravno vodena samo sa jednom, jasnom porukom: bice bolje svima ako se ne izjasnjavaju za samostalnu Crnu Goru. U medija pulu DOS-a u Beogradu su direktno pomogli oko izrade plakata, propagandnih spotova i terenske kampanje. U Podgorici se procjenjuje da je direktna finansijska injekcija (dakle, bez medijske pomoci kroz reklamu u beogradskim medijima) iznosila punih sesto hiljada maraka.

Iskustvo DOS-a u narusavanju i obaranju Miloseviceve vlasti se pokazalo kao dobar mehanizam iako je Dukanovic zadrzao vlast: pomoc nove vlastiu Beogradu bila drugacije prirode i mnogo funkcionalnija nego li ona u vremenu Milosevica kada se Crnoj Gori samo prijetilo i kada je na strahu od Milosevica Dukanovic lako nalazio dobitnu strategiju. Vodeci politicari u Beogradu su blago saopstavali sve moguce posljedice moguceg odvajanja Crne Gore, usmjeravajuci ostricu kritike prije svega na "Dukanovicevu nelogicnu i besmislenu politiku koja vodi nestabilnosti u regionu" (V.Kostunica). To je, uz jasan stav medunarodne zajednice koja se protivi crnogorskoj nezavisnosti, bilo pogonsko gorivo Koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju" da glasacima predstavi ostanak u SRJ kao jedini logican izbor za bolju buducnost.

Koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju" bilo bi teze da zaista obavljaju vlast, jer bi onda sve sustinske razlike izasle na vidjelo. Ovako, kada su respektibilna opozicija oni su u dobroj poziciji da opstruiraju buduce poteze Dukanovica i nove vlasti sa Liberalnim savezom.

Teze je predvidjeti: sta ce zaista biti redosljed poteza. Jer, ocito Dukanovich sada nije u zavidnoj poziciji - medunarodna zajednica ce ga pritiskati da odlozi referendum, a javno mnjenje i sam Liberalni savez da se ide na referendum sto prije. Ocito je da, ako bi i bila znatno jaca kampanja, da crnogorski blok ne moze racunati na vise od 58-60 odsto glasova na referendumu, ako ne bi bilo bojkota. U slucaju da srpsko-jugoslovenske partije pozovu na bojkot, tesko bi se mogao utvrditi stvarni procenat zagovornika samostalnosti od protivnika te opcije i apstinenata. Takvu nedefinisanu situaciju ocigledno medunarodna zajednica nece prihvatiti.

Opet, Dukanovic tesko da vise moze i hoce nazad: opcija koju on zagovara je ipak osvojila vecinu i taj dio Crne Gore ocekuje rjesenje drzavnog statusa. Sami pregovori sa Liberalnim savezom ce biti naporni, jer ni sami liberali jos uvijek nijesu definisali jasne uslove za ulazak u buducu Vladu. U kampanji, ali i tokom ranijih godina DPS i LSCG su se zestoko sukobljavali, bas kao i sami lideri tih partija Dukanovic i Perovic. Sada moraju zajedno. Mogu li i kuda ce krenuti? Na to pitanje morace sebi i drugima ubrzo da odgovore.

Nova vlast u principu moze lako sve poluge imati u svojim rukama. Oni mogu obavljati nesmetano vlast u parlamentu jer imaju apsolutnu vecinu, bas kao i u 14 crnogorskih opstina. Nkei spektakularni referendumski rezultat, to je svima jasno, tesko se mode ostvariti. No, Liberalni savez je svu svoju kampanju zsanivao na jednoj karti: neophodnosti brzog referenduma o drzavnom statusu. Sada bi oni trebali u javnosti obrazloziti ideju da jos nije vrijeme za to i da im treba visemjesecna priprema terena i vrsenje vlasti da to ostvare zajedno sa Dukanovicem koga su do juce kritikovali zbog odugovlacenja.

Sto ce, dakle, biti program nove-stare vlasti: brzi referendum ili zadrzavanje statusa kvo. Cini se da ni sam Dukanovic za sada nema odgovor na to pitanje.

Drasko DURANOVIC (AIM)