AIM: start



MON, 23 APR 2001 12:04:00 GMT

RS: Kuda ide reforma pravosuđa?

Banjaluka, 23. april 2001. (AIM)

U Republici Srpskoj (RS) političari tvrde da se ušlo u reformu pravosuđa i da se u tome otišlo dalje nego u Federaciji BiH. U argumentaciji se pozivaju na izvršene izmjene Krivičnog zakona i donošenje Zakona o sudovima i sudskoj službi (krajem maja prošle godine), kojim se sudska vlast prvi put konstituiše kao potpuno nezavisna od zakonodavne i izvršne vlasti.

Poznavaoci pravosuđa u ovom entitetu, međutim, spremni su da tvrde da novi zakoni ne obećavaju radikalnu reformu pravosuđa. U objašnjavanju stanja reći će da su u sudovima nastavile sa radom sudije čiji izbor je bio prvenstveno uslovljen partijskom podobnošću u bivšem režimu i sudije koje je tokom rata u sudove instalirala vladajuća nacionalistička (SDS) partija iz svojih redova.

"Negativna selekcija sudijskog kadra i kontrola pravosuđa od strane izvršne vlasti (preko ministarstva pravde i mehanizma finansiranja) dovela je do drastičnog pada profesionalizma i etike", objašnjava stanje u pravosuđu advokat iz Teslića Nenad Kovačević, koji je sud napustio prije tri godine. Ovakva dijagnoza mogla se zabilježiti kod mnogih sagovornika, ali ne i spremnost da se pominje ime. Očigledno su stari strahovi još uvijek moćan mehanizam samokontrole.

Na radikalniju reformu pravosuđa političari u BiH nikada nisu ozbiljno pomišljali, iako su se redom zaklinjali na nezavisno sudstvo. Zbog toga je Visoki predstavnik za BiH polovinom marta mjeseca ove godine, pozivajući se na status konačnog autoriteta u BiH u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora za BiH i Deklaracije za implementaciju mira iz Madrida i Brisela, donio odluku o uspostavljanju Nezavisne pravosudne komisije, čiji je mandat reforma pravosuđa i unapređenje vladavine zakona. Komisija će, između ostalog, imati pravo da interveniše u sudskim postupcima, pa čak i da zahtijeva obustavljanje postupka do intervencije Visokog predstavnika. U jednoj alineji tačke 3. Odluke navodi se da je Komisija ovlašćena da Visokom predstavniku predlaže 'korištenje njegovih ovlašćenja prema Dejtonskom mirovnom sporazumu'.

Nezavisna pravosudna komisija još nije potpuno konstituisana. Ključne pozicije trebale bi biti poznate do početka maja mjeseca. Za direktora je imenovana Norvežanka Rakel Sulijen. Zna se da će članovi Komisije biti ugledne sudije iz stranih zemalja i nekompromitovani domaći pravni stručnjaci.

U Kancelariji OHR-a u Banjaluci Komisiju predstavlja španski sudija Inma Arnaez. Vrlo je predusretljiva, ali susret sa novinarom ne čini je ravnodušnom. Priznaje da još uvijek nije dogovoreno kako će Komisija istupati prema javnosti. Iako je razgovor prihvatila tek nakon konsultacija sa centralom u Sarajevu, pažljivo je vodila računa da ne izađe iz okvira službenih saopštenja.

Bez obzira što personalni sastav Komisije još nije poznat, njeni službenici u Kancelarijama OHR-a u Sarajevu i Banjaluci su na raspolaganju građanima. Prigovori na rad sudova i tužilaštava za sada se primaju pismeno. Uskoro se očekuje otvaranje kancelarija Komisije u Bihaću, Mostaru i Tuzli.

Gospođa Arnaez objašnjava da će prigovori građana biti pažljivo razmatrani, ali podvlači da je potrebno ponuditi dokaze. Podsjeća da je OHR polovinom prošle godine pokrenuo kampanju sveobuhvatne provjere podobnosti svih sudija i tužilaca u BiH. Građani su pozvani da nadležnim tijelima u oba entiteta podnesu sve informacije koje se tiču korumpiranosti, kršenja zakona, profesionalizma i etike, te nepoštivanje principa nepristrasnosti i nezavisnosti od strane sudija i tužilaca. Kampanja pod nazivom 'Vi imate pravo da se čuje vaš glas' trajaće 18 mjeseci.

Dosadašnji rezultati ove kampanje nisu objavljeni, ali se zna da su Visoki sudski i tužilački savjet RS primili izvjestan broj prigovora na rad sudija i tužilaca i da se oni razmatraju. Gospođa Arnaez objašnjava da će odluke uslijediti kad istekne rok od 18 mjeseci. Hvali saradnju sa funkcionerima visokih pravosudnih institucija RS i kaže da često razgovara sa predsjednikom Vrhovnog suda Jovom Rosićem i Republičkim javnim tužiocem Vojkanom Dimitrijevićem.

Dimitrijević vjeruje da će Nezavisna pravosudna komisija doprinijeti uspostavljanju nezavisnog sudstva i izgradnji većeg stepena profesionalizma i nezavisnosti. Gotovo identično mišljenje ima i advokat Kovačević. On je vrlo određen: "Dosadašnje ćutanje pokazuje da bez stranih pravnih eksperata naši Visoki sudski i tužilački savjeti neće učiniti ništa".

Kad govori o kvalitetu rada tužilaca, Dimitrijević se slaže da ima neprofesionalizma. Tvrdi da će se ići u radikalno raščišćavanje u svim slučajevima osnovanih prigovora građana. Na pitanje koliko je bilo, i kakvih, prigovora na rad tužilaca, Dimitrijević odgovara da je vrlo malo prigovora na rad tužilaca, a mnogo više na rad sudova i sudija, i to, uglavnom, zbog dugog trajanja postupka.

Mediji su u poslednje vrijeme u nekoliko navrata pisali o slučajevima kršenja zakona od strane sudija, ali se povodom toga nije javno oglasila ni jedna od pravosudnih institucija. Advokat Zoran Simić iz Dervente kaže da je nekoliko puta pisao predsjedniku Vrhovnog suda, Ministru pravde i OHR-u o slučajevima kršenja zakona od strane sudije Nevenke Kuzmanović i predsjednika suda Save Musića u Prnjavoru. "Niko na moja pisma nije odgovarao, niti bilo šta preduzeo, iako sam dostavio očigledne dokaze", kaže Simić. On ne vjeruje da će se bilo šta promijeniti sa osnivanjem Visokog sudijskog i tužilačkog savjeta. "U ove institucije izabrani su ljudi koji nisu prošli provjeru vlastite nezavisnosti i profesionalnog kredibiliteta. Među njima ima ratnih činovnika izvršne vlasti, članova kriznih štabova, a vjerovatno i članova političkih partija", obrazlaže svoj pesimizam Simić.

Ram za sliku poslijeratnog pravosuđa u RS jeste ratni kolaboracionizam sa vladajućom nacionalističkom SDS. Sudovi su bez mnogo suprostavljanja prihvatali logiku rata i revolucionarne pravde, pa su, primjera radi, zabilježeni slučajevi da se za teška ubistva izricala uslovna osuda. Na drugoj strani, pet godina poslije rata sudovi u RS se nisu prihvatili ni jednog slučaja izvršenih ratnih zločina, što dovoljno ilustruje njihovu nezavisnost i odanost profesionalnoj etici. Na istragama nekoliko takvih slučajeva više su uradili mediji nego sve institucije krivičnog gonjenja.

Radikalne reforme pravosuđa, očigledno, neće biti bez sveobuhvatne analize prethodnog rada i profesionalnog kredibiliteta sudija i radikalnog personalnog čišćenja. "Reformu pravosuđa ne mogu voditi ljudi koji su pravosuđe doveli u ovakvu situaciju", kaže advokat Simić.

Branko Perić (AIM)