AIM: start



FRI, 20 APR 2001 11:51:52 GMT

Sudbina "Večernjih novina"

Ostalo samo ime u sudskom registru

AIM, Sarajevo, 20.04.2001. U preduzeću "Večernje novine" danas je zaposlen samo jedan radnik! Deset mjeseci nakon privatizacije, od ovog sarajevskog dnevnog lista ostalo je samo ime u sudskom registru, a o uređivačkoj politici bespredmetno je govoriti kad novine ne izlaze već pet mjeseci.

Kada su krajem maja prošle godine objavljeni rezultati privatizacije, povjerovalo se da je agonija ovih novina i njenih radnika okončana. Jedina ponuda za kupovinu prispjela je od štamparije "Alden print" iz Sarajeva, u kojoj su se do tada i štampale "Večernje". Prema stanju navedenom u početnom bilansu, dugovi "Večernjih" su za 250 hiljada maraka bili veći od ukupnog kapitala. Kupac se obavezao da će pokriti ovu razliku i uplatiti dodatnih pola miliona maraka, uz zadržavanje postojećeg broja stalno zaposlenih radnika, njih 89, te zadržavanje uređivačke politike novine. Među dugovima firme nalazilo se i šest neisplaćenih plata radnicima, koje je novi vlasnik obećao isplatiti u dogledno vrijeme. Objašnjenje koje su odgovorni u Agenciji za privatizaciju FBiH ponudili za ovakav model privatizacije jeste da su kapital u "Večernjim" jednostavno "pojeli gubici".

Novine su inače većinski već bile privatne - po osnovu predratne "markovićeve" privatizacije, više od 60 odsto dionica bilo je u rukama zaposlenih. Slijedom te logike, sav kapital se "istopio", kako privatni tako i državni, pa je po automatizmu državi "pripala čast" da prodaje firmu. Zanimljivo je da tokom pet godina, od 1995. pa do privatizacije u maju 2000. godine, dok je još uvijek postojao kakav-takav kapital, skupština dioničara nikada nije sazvana, mada je to bila zakonska obaveza. Da je to učinjeno, možda ne bi bilo ni potrebe za privatizacijom, jer moguće je da bi postojeći dioničari sami pokrili nastali gubitak ili pronašli strateškog investitora. Uglavnom, postprivatizacijska idila je kratko trajala. Neočekivano, na tržištu se 13. novembra pojavio novi dnevni list "Jutarnje", čiji je izdavač "Alden print", nominalni vlasnik "Večernjih novina". Tu ne bi bilo ništa sporno, jer svako ima pravo da vlastitim parama pokreće novine kakve god hoće, da se sve nije slomilo preko leđa "Večernjih". Dva dana prije pokretanja novog lista, zaposlenim su na potpis data dva papira. Jednim raskidaju radni odnos u "Večernjim", a drugim se zapošljavaju u "Alden printu". Nemajući kud, radnici su ih potpisali, osim jednog (sa početka našeg teksta) koji je odbio da pređe u "Jutarnje".

Formalno potpuno nove novine, ostale su u prostorijama "Večernjih", neviđenom ekspeditivnošću redakcijski brojevi telefona "Večernjih" postali i zvanično brojevi "Jutarnjih". Iznenađenje je predstavljalo i "otkriće" da je poslovni prostor u kojem su posljednjih dvadesetak godina radile "Večernje" u vlasništvu druge firme, koja ga je promptno iznajmila "Jutranjim". Istovremeno, kupac "Večernjih" podnosi zahtjev agenciji za privatizaciju za "sporazuman raskid ugovora", uz obrazloženje da su dugovi "Večernjih" veći nego što je to bilo iskazano u početnom bilansu. Ovo se, prije svega, odnosi na dugovanja prema dobitnicima nagradne igre "Polja sreće", koju su "Večernje" organizovale 1997. godine i kada je štamparskom greškom, gotovo svaka kartica nosila dobitak od 5.000 maraka. U međuvremenu, nesuđeni dobitnici su pokrenuli sudske sporove i počeli dobijati sudske presude u svoju korist. O kojoj sumi se ukupno radi niko sa sigurnošću ne zna, tek se procjenjuje da je u pitanju iznos između 700 hiljada i milion maraka.

Ovaj argumenat kupca "Večernjih " djelovao bi sasvim razumno - u početnom bilansu ove stavke nije bilo među dugovanjima. Međutim, prema tvrdnjama čelnih ljudi Agencije za privatizaciju, u bilansu nije ni mogla biti jer u tom momentu nije bilo niti jedne pravosnažne sudske presude na osnovu koje bi se mogla knjigovodstveno iskazati ova obaveza. Ipak, kako tvrde u Agenciji, u ponuđenoj dokumentaciji je bilo navedeno da postoje i obaveze po ovom osnovu. Znači, kupac, ipak, nije bio sasvim neinformisan. Utoliko prije što su drugi domaći mediji pomno pratili razvoj afere i sudske procese u kojima su nesuđeni dobitnici tužili "Večernje". Ispada, da su svi u BiH znali za problem sa nagradnom igrom "Večernjih", osim "neinformisanog" kupca. Kako je predsjednik Nadzornog odbora "Alden printa" i postprivatizacijski direktor "Večernjih novina", Irfan Ljevaković, visoki zvaničnik SDA i također bivši visoki zvaničnik tajne policije, AID-a, teško je povjerovati u toliku neinformisanost.

U takmičenju u "neinformisanosti" prednost je naglo prešla na stranu Agencije za privatizaciju. Izgleda, naime, da u ovoj Agenciji još nisu čuli da je prestalo izlaženje "Večernjih novina" i da u ovom preduzeću praktično više i nema zaposlenih. Po zakonu njihova obaveza je bila da reaguju već 14. novembra kada se na trafikama nisu pojavile "Večernje novine". Prestanak izlaženja i drastično smanujnje broja zaposlenih, najdirektnije je kršenje kupoprodajnog ugovora između države i "Alden printa". Stoga bi bilo normalno da je Agencija odmah raskinula ugovor. Umjesto toga, već mjesecima se čeka nalaz "nezavisne revizorske kuće", koja bi trebalo da provjeri finansijsko poslovanje u periodu nakon privatizacije. Nezvanično, u Agenciji ne vide neki problem u prestanku izlaženja "Večernjih" jer su "svi ljudi zbrinuti".

Čak je i laiku jasno da uredno finnasijsko poslovanje ne može biti opravdanje za drastično kršenje drugih odredbi iz ugovora o prodaji "Večernjih". Pojava novih novina na tržištu nema nikakve veze sa obavezama kupca "Večernjih". Ako je više od 80 zaposlenih napustilo "Večernje", njegova obaveza je bila da primi 80 novih ljudi, i naravno, da nastavi sa izdavanjem novina. A ako je namjera kupca da raskine ugovor i "Večernje " vrati državi, postavlja se logično pitanje šta je država dala kupcu u maju 2000. godine, a šta će dobiti nazad. Najmanje što bi kupac morao uraditi jest da sve vrati u "prvobitno stanje", odnosno da nastavi sa izdavanjem "Večernjih novina", te da zaposli 80 i "kusur" nedostajućih radnika. Čak i u tom slučaju ostaje otvoreno pitanje nadoknade štete nastale neizlaženjem novina u međuvremenu. Najskromnija procjena govori da su "Večernje" minimalno ostvarivale prihod od 5.000 maraka dnevno po osnovu prodaje i prihoda od reklama. Kako je prošlo više od 150 dana "pauze", jednostavna računica pokazuje da je izgubljeno barem 750.000 maraka po ovom osnovu. Osim toga, "Večernjim" bi trebalo vratiti i ostale "sitnice", poput telefonskih brojeva, jer bi u suprotnom ponovo trebalo plaćati za telefonske priključke. Novosnovane "Jutranje novine" su u međuvremenu koristile i kancelarijski inventar, kompjutere, štampače, faks mašine i foto-arhivu i dokumentaciju "Večernjih", pa bi bio red da se i ovo plati. Doda li se ovome i indirektna šteta nastala samim neizlaženjem "Večernjih" odnosno gubitak ugleda i kredibiliteta kod čitalaca i oglašivača, ukupna šteta približava se cifri od miliona maraka.

U svakom slučaju izvjesno je da će se "Večernje" ponovo naći u rukama države, barem kada je riječ o samoj firmi, odnosno onome što je od nje preostalo. U suštini, to znači da je država oštećena za šta bi neko morao odgovarati. Zakoni jasno sankcionišu i činjenje i nečinjenje, koje za posljedicu ima štetu nanesenu državnoj imovini. Koliko je tu "zaslužan" kupac a koliko sama Agencija, po svemu sudeći bi trebalo da utvrde finansijska policija te tužilaštvo i sud.

Dražen SIMIĆ

(AIM, Sarajevo)