AIM: start



THU, 12 APR 2001 10:24:09 GMT

Hrvati i RS: Šta se krije iza oživljavanja Karadžića

U situaciji kada se Federacije trese od krize izazvane hrvatskom samoupravom, Karadžićev zadatak je da bude figura zapleta, sasvim novog, koji bi u narednim nedjeljama mogao da kulminira

Banjaluka, 12.april 2001. (AIM)

Radovan Karadžić definitivno je postao literarni junak. Nije tu samo riječ o paraliterarnim deseteračkim napjevima, koji su mu po selima istočne Hercegovine dali mjesto u guslarskoj mitologiji, već i o nekim savremenijim žanrovima. Naime, riječ je o lažnom (fiction) Karadžićevom intervjuu u prohadezeovskom mostarskom magazinu Danas, u kome nekadašnji predsjednik RS govori da mu dvije najvažnije stvari u životu dobro idu: prvo, izmicanje potjerama Sfora, koji, koliko se zna, ima čak i jednu specijalnu jedinicu čiji jedini posao je praćenje Karadžićevih tragova. "Nema Srbina koji bi izdao Radovana Karadžića", samouvjeren je Danasov junak, koji će na epskoj matrici objasniti da se on uopšte ne krije od potjera, nego da ga krije narod. I drugo, Karadžiću je - ako je suditi po intervjuu objavljenom pod naslovom 'Živ se ne predajem' - od šumskog ozona i samoće krenulo i na književnom planu, gdje dovršava autobiografski roman 'Radovan i Srbija', za koji, kaže, očekuje Nobelovu nagradu.

Naravno, ovo nije mjesto gdje se vrijedi baviti autentičnošću Karadžićevog intervjua: naprosto obavještajno-literarna sekcija u mostarskom HDZ, osim nekih opšth mjesta, ne samo da nije ušla u Karadžićevu rečenicu nego ni u njegov mentalni sklop. Osim ako, u međuvremenu, sam nije postao član te sekcije.

Važno je, međutim, da je Danasov intervju prenijela sva strana štampa bez trunke sumnje u njegovu autentičnost, da su mediji u Sarajevu ne samo prenijeli intervju nego su se i upustili u ispitivanje Karadžićevog mentalnog stanja. Na kraju, ni među Srbima se nije našao jedan "karadžićolog" od zanata, nego su i Politika i SRNA, bez ikakve ograde, prenijeli njegov sadržaj. Kada se pokazalo da stvar ne pije vodu i da bi Danas u narednom broju mogao da objavi i ekskluzivni razgovor sa Dražom Mihailovićem pod naslovom Govorio sam Titu da kantonizujemo Bosnu, mediji se nisu mnogo bavili objašnjenjima. Karadžić je nestao, naglo, kako se i pojavio.

Ali u Danasovom intervjuu ima i vrlo autentičnih stvari. Taj tekst Karadžiću je putem fikcijske literature (fiction) odredio faktičko (faction) mjesto u daljim događajima vezanim za krizu u BiH. Naime, u situaciji kada se Federacije trese od krize izazvane hrvatskom samoupravom, Karadžićev zadatak je da bude figura zapleta, sasvim novog, koji bi u narednim nedjeljama mogao da kulminira. Ali krenimo od početka.

BUDIŠINA JEDNAČINA: Većina srpskih nacionalista, bar u sebi, je podržala pobunu Ante Jelavića protiv stranaca, vjerujući da će bar malo da odahnu poslije višegodišnjeg međunarodnog pritiska, pod kojim su bili. Ali, kada je Jelavić iscrpio svoj zahtjev za trećim entitetom, lijepo su se smrzli. Naime, onog trenutka kada hrvatski lider strancima kaže - ako ne želite treći entitet, kantonizujte Bosnu - Srbi, i nacionalisti i oni koji to nisu, shvatili su da ni u toj utakmici neće biti posmatrači.

Priča o trećem (hrvatskom) entitetu nikada nije mogla biti ni ozbiljan projekat ni zahtjev, već prosto pokazatelj koliko su Jelavićevi Hrvati ljuti i nezadovoljni. Uostalom, treći entitet, bez obzira na ipak stabilni bosanski mir, doveo bi do novih seoba stanovništva, gurnuo Bošnjake na dvadesetak odsto teritorije, što ne bi bilo poredivo ni sa rezervatom, već prije sa tramvajem u podnevnoj špici. Trošak hrvatskog nezadovoljstva ne mogu da plate Bošnjaci, i zato vjeruju da bi trebalo da plati RS.

Hrvatska priča o kantonizaciji tako je postala drugo ime za njihovo bavljenje Republikom Srpskom, jednako iz Mostara i Zagreba, koliko god međusobno sukobljenih. Jer, kantonizacija BiH (i RS) postala je jedina aktuelna varijanta u kojoj bi se zajedno mogli pronaći hadezeovski radikali i proesdepeovski umjerenjaci, Mostar i Zagreb, Jelavić i Račan, Hercegovačka banka i Sfor. Zato je Dražen Budiša napravio svoju mapu kantonizacije Bosne u kojoj je dosta spretno izveo komplikovanu matematičku operaciju i uspio da dokaže da je tri (entiteta) jednako nula (entiteta), što je opet jednako 14 (kantona). Zagreb je zbog toga prošlog mjeseca inicirao sastanak u Slavonskom Brodu, na kojem je, kako saznaje AIM, pokušao da dobije saglasnoost Zlatka Lagumdžije i Božidara Matića za ideju o kantonizaciji. Iz RS danima su se čule žestoke osude tajnog sastanka u Brodu. Ali to ih nije spasilo, već Lagumdžijin odgovor Zagrebu da nije vrijeme za tako radikalne rezove. Posebno ne u trenutku kada se sve više govori o promjenama granica u regionu, gde bi, strahuje bosanski šef diplomatije, Bošnjaci mogli da prođu loše budući da su međunarodne pozicije Zagreba i Beograda ojačane.

To, međutim, ne znači da je Lagumdžija protiv hrvatskog bavljenja Srpskom, još manje da je protivnik ukidanja entiteta. On samo misli da nije vrijeme, ali jednako želi da djeluje sinhronizovano sa Zagrebom, koji mu je mnogo bliži od Beograda, jer očekuje da samo iz hrvatske prijestonice mogu da smire pobunjene Jelavićeve Hrvate, ali i da, kada dođe vreme, zajedno ostvare pritisak na Beograd i Banjaluku da se saglase sa novom teritorijalnom organizacijom.

KARADŽIĆEV PARADOKS: Ali vratimo se Karadžiću. U vrijeme kada ovaj tekst bude objavljen, na svojoj prvoj balkanskoj turneji biće Kolin Pauel, američki državni sekretar. On će, kako saznaje AIM, sa svojim bosanskim sagovornicima razgovarati o tri teme, koje su u uskoj međusobnoj vezi. Prvo, reći će im da Vašington stoji na stanovištu da nikakvo mijenjanje spoljnih granica ne dolazi u obzir. Zatim će postaviti pitanje Danasovog sagovornika. I na kraju, testiraće jedan od američkih prijedloga kantonizacije BiH, koja bi, prema tom prijedlogu, bila sastavljena od 17 kantona (osam bošnjačkih, po četiri srpska i hrvatska, dok bi Brčko bilo kanton pod kontrolom UN).

Sama činjenica da će Pauel garantovati nepromjenjivost granica, mogla bi brzo da pomjeri Lagumdžijin stav za dobijanje na vremenu da prvo treba prove sti Dejton, pa onda razmišljati šta dalje. Novi stav vjerovatno bi od njega napravio umjerenog zagovornika kantonizacije, dok bi ostalim liderima Alijanse prepustio da tu ideju radikalnije zastupaju.

Što se Srba tiče, njihov stav, koji je, naravno, protiv kantona, biće drastično oslabljen zahtjevima za izručenjem Karadžića. Pošto bi on ponovo mogao da bude izvučen u žižu javnosti, ne toliko zbog Haga koliko zbog očekivanja srpskih teritorijalnih ustupaka, na velikoj provjeri bi se mogla naći tvrdnja premijera RS Mladena Ivanića kako je RS poslije Jelavićeve pobune postala stabilniji deo BiH. Tako će se RS sa Radovanom Karadžićem naći u istoj situaciji u kojoj se našla Srbija sa Slobodanom Miloševićem: iako više nisu na vlasti, obojica su najranjivije tačke svojih vlada.

Zadatak mostarskog Danasa bio je samo da podsjeti na to, i da, eventualno, nagovijesti u kome pravcu bi se stvari u BiH mogle kretati.

Željko Cvijanović (AIM)